Tupsonary (dio treći)

Napad (je najbolja obrana)

Tvrdnja: “Ana, ti kažeš da na autu odlaze amortizeri jer se čuje škripanje, a auto nekad pleše po cesti. Ti si žensko pa nemaš pojma o autima, amortizeri su sigurno u redu.”, “Petre, ti tvrdiš da je homeopatija prevara jer ni jedna ozbiljnija medicinska studija nije pokazala da homeopatija radi. No ti nisi liječnik pa nemaš pojma o medicini i nemaš što govoriti ni o tome radi li homeopatija, ili ne.”


Pogreška: Ma gle tko to govori ( Ad Hominem), kad umjesto protuargumentima neku tvrdnju pokušavamo učiniti manje uvjerljivom napadom na onoga tko ju je iznio.

Treba naglasiti da osobni napad sam za sebe nije dovoljan da bi se ovaj argument proglasio logičkom greškom ad hominem. Da bi to bila logička greška, napad mora imati svrhu opovrgavanja konkretnog argumenta. Dakle, ako je netko sarkastičan, grub, ili uvredljiv - to ne znači da je napravio logičku grešku. Da stvar bude zanimljivija, kad suprotnu strano prozovemo da je napravila ad hominem kojeg nije bilo, zapravo mi sami time radimo ad hominem pogrešku. 


Evo, uključimo se na trenutak u direktan prijenos s interneta, omogućen eurovizijskom razmjenom, u jednu od malog milijuna rasprava koje se tamo odvijaju baš u ovom trenutku:



ANTE: Bero, to što tvrdiš nije točno jer je nebo zapravo - zeleno.


BERO: O Ante, nevide ćoronjo - oči te ne služe baš najbolje. Svatko koga služe, vidi da je nebo - plavo. Ma gdje samo rastu ovakvi kreteni - u dolini panjeva, od bukve do hrasta. Ne znam što sam ja bogu skrivio se da baš svaki takav prije ili kasnije zakači za mene.

ANTE: Bero, to da uz najbolju volju nisi u stanju pronaći pametniji odgovor od ad hominem napada najbolje pokazuje da tvoji argumenti ne drže vodu pa je sad svima kristalno jasno da je nebo stvarno zeleno.

Sigurno vam je jasno da je Ante zapravo napravio ad hominem jer u zadnjoj rečenici napada Beru da je napravio logičku grešku i da zato njegov argument ne vrijedi. Bero ga doista je napao, ali ne zato da pokaže da njegov argument ne vrijedi - protuargument “svi koji dobro vide, vide da je nebo plavo” je bio OK. Ali zašto onda Bero uopće napada Antu, pitate. Možda voli zabavljati publiku. A možda je tek nezreo pa poput nekog frustriranog pubertetlije nije u stanju s ljudima kojih se ne boji komunicirati drugačije, nego tako da je prost k'o šlapa. Tko će ga znati.

Tvrdnja: “Globalno zatopljenje je izazvano cikličkim promjenama u orbiti Zemlje oko Sunca, jer nitko nije pokazao da to nije točno.”

Pogreška: Breme dokazivanja ( Burden of Proof), kad smatramo da je (svaka, naša, svaka naša) tvrdnja istinita sve dok je netko drugi ne opovrgne.

U ovoj pogrešci krije se jedan vrlo zanimljiv znanstveno-filozofski problem: možemo li znanstveno utvrditi da nešto nije slučaj, da ne postoji, ili da se ne događa. Poznati filozof Bertrand Russell rekao je da može zamisliti čajnik u orbiti oko Sunca, negdje između Zemlje i Marsa*, za koji je nemoguće dokazati da ne postoji, iako je takva mogućnost po svemu što danas znamo - apsurdna.

Tvrdnja: “Moj sugovornik tvrdi da postoje studije koje pokazuju da su mobiteli neškodljivi za zdravlje. No te studije ne mogu biti točne točne jer su u istraživanjima sudjelovale i telekomunikacijske kompanije.”, “Možda ste čuli da je cijepljenje zdravo, ali ono je zapravo potpuno beskorisno. Jedini koji ga zagovaraju su predstavnici farmaceutske kompanije/liječnici, naravno - zbog profita/mita.”

Pogreška: Posredni dokaz ( Circumstance Ad Hominem), kad smatramo da nečija tvrdnja nije istinita zato što je oni koji je iznose imaju od toga neku korist ili interes.

Mnogima u našoj zemlji ova logika (sukob interesa) zvuči jako uvjerljivo jer vjerojatno ne postoji ni jedna odgovorna osoba kojoj netko neodgovoran nije pristupio i tražio povlašteni položaj za nekoga svoga, ili nešto svoje. Da stvar bude gora, pozivanje na principe kod tih i takvih odgovornih prečesto znači tek podizanje cijene za uslugu. Čini se da je ovo neizlječiva bolest, ali stanje se ipak može značajno ublažiti ako se poveća broj slučajeva u kojima su muljatori (i ovi “odgovorni”, i oni neodgovorni) uhvaćeni i sankcionirani. Živi bili pa i to vidjeli.

Circumstance ad hominem naravno ne znači da je početna tvrdnja neistinita. Svaki sukob interesa je problematičan, to je jasno, jer svi mi ljudi smo krvavi ispod kože. No, to što postoji sumnja za sukob interesa, ili to što je činjenica da netko prodaje proizvod da bi na njemu zaradio, ili da postoji neki stranački interes oko konkretne teme - ništa od toga nije samo po sebi dovoljan dokaz da je tvrdnja koja se iznosi netočna. To su tek indicije.

Tvrdnja: “Mediji tvrde da je ministar uzimao mito, ali svi mi znamo da će mediji napisati svašta samo da bi povećali čitanost.”, “Naravno da liberalni mediji neće napisati da je premijer Barack Obama musliman.”


Pogreška: Bitno je tko to kaže ( Genetic Fallacy), kad umjesto sadržaja i suštine tvrdnje, komentiramo njezin izvor.

Tvrdnja: “Ako smatraš da trebamo oslabiti osiguranje u zračnim lukama, želiš istu stvar koju žele i teroristi, dakle ti podržavaš terorizam.”, “Eutanazija je pogrešna jer je Hitler bio za eutanaziju.”

Pogreška: Asocijativna krivnja ( Guilt by Association), kad diskreditiramo neku tvrdnju ili ideju dovodeći je (kao i onog koji je iznosi) u vezu s nekom omraženom osobom ili skupinom.

Hitler, fašisti, Staljin, komunisti, ustaše, četnici i partizani su vrlo česti gosti u ovoj logičkoj pogrešci. Hitler je gradio autoceste, što ne znači da je gradnja autocesta samim time loša.

Tvrdnja: “Kažeš da je baš super kad je sunčano, kao da ne znaš da kad je sunčano ne pada kiša. A kad ne pada kiša, nema ni usjeva pa ljudi umiru od gladi.”, “Spomenuo si da Izrael mora prestati kršiti dogovor o primirju gradnjom doseljeničkih naselja na Zapadnoj obali. Ti, dakle, tvrdiš da Izrael nema pravo postojati kao država. Izrael, što je valjda svakom jasno, ima pravo postojati...”

Pogreška: Karikiranje ( Straw Man), kad iskrivimo ili previše pojednostavimo tvrdnje suprotne strane i onda odgovaramo na tu karikaturu, umjesto na izvorne tvrdnje.


Sporazumijevanje nikad nije savršeno i bez šumova u komunikacijskim kanalima. Da bismo mogli što bolje razumjeti drugu osobu, nekad ćemo ignorirati neke suptilnosti u onome što nam ona govori ili piše jer će nam zvučati nelogično ili čak kontradiktorno. To možemo napraviti na dva načina. Prvi je da u slučaju nejasnoće pretpostavimo da je ta osoba ozbiljna, inteligentna i dobronamjerna te je zapravo mislila nešto drugo od onog što je napisala, rekla, ili što smo mi razumjeli. To je karakteristika normalne, razumne i učinkovite komunikacije. Drugi način je da od buhe nesporazuma napušemo slona iščuđavanja i zgražanja, čak i kad je (i naročito onda) cijeli nesporazum bio samo u našoj glavi. Ako smo dovoljno brzi, možda to drugi neće primijetiti.

U sljedećem, i (konačno) završnom dijelu čekaju nas manipuliranje sadržajem (čitaj: laganje sebi i drugima). Bit će tu svašta: Confirmation Bias, False Dilemma, Begging the Question, Red Herring i Slippery Slope.

________________

* Hvala Borisu Lenhardu za ispravak priče Russellovom čajniku.

Tupsonary ( dio prvi)

Tupsonary ( dio drugi)

Izvornik: Rhetological Fallacies





Grupa na Fejsu: Blesimetar 'The Blog'

Obavijesti o novim postovima: Blesimetar na Twitteru