U Hrvatskoj sud ne smije znati da je dijete rodila surogat majka

Ako je riječ o surogat majčinstvu kod kojeg žena koja rađa nije i genetska majka djeteta (tzv. surogatno noseće majčinstvo), tada dijete genetski potječe od para koji je naručio takvu uslugu.

Očinstvo je tada moguće utvrditi u skladu s domaćim zakonodavstvom države koja takvu zdravstvenu uslugu pruža (priznanjem ili sudskom odlukom), pa se kao otac upisuje muškarac koji je biološki otac djeteta.

Kao majka je upisana žena koja je rodila dijete. Ona može faktično prepustiti dijete ocu, no pravno je sigurnije da otac dobije odluku nadležnog tijela o roditeljskoj skrbi. Kako je konkretno u Indiji riješeno to pitanje, ne znam, jer za pripadnike pojedinih vjerskih zajednica postoje posebni obiteljski propisi.

Pravni odnos s djetetom biološka majka (naručiteljica) može uspostaviti ili posvojenjem (za njega osobe upisane kao roditelji u pravilu moraju dati pristanak) ili sudskom odlukom o osporavanju i utvrđivanju majčinstva.

Ako bi se takav spor vodio u Hrvatskoj, bitno je da sudu ostane nepoznata činjenica da je dijete začeto oplodnjom uz medicinsku pomoć.

Cijelu situaciju čine zamršenom i odredbe o tome koji je sud nadležan te koje pravo treba primijeniti kad roditelji i djeca nemaju isto državljanstvo (što može biti slučaj ako je dijete rođenjem steklo državljanstvo žene koja ga je rodila).

Surogat majčinstvom zove se i postupak kad jedna žena rađa dijete za par koji je to naručio, a pri tome se koristi njezina jajna stanica i sjeme muškarca naručitelja. I ta je žena, kao i u prethodnom slučaju, upisana kao majka djeteta, te može ili faktično predati dijete ocu ili je potrebno donijeti odluku da će se on sam skrbiti o djetetu.

Nakon toga žena iz para koji je dogovorio rađanje može posvojiti dijete.

Očito je da je riječ o izuzetno osjetljivim, etički dvojbenim i pravno nesigurnim zahvatima, pa mi se čini opravdanim da zakonodavac u Hrvatskoj nije dopustio surogat majčinstvo.