Kao i svakoga prosinca, u svijetu i kod nas rade se popisi najvažnijih knjiga godine. Tako je ugledni New York Times ove godine kao Notable Book proglasio knjigu “Immortal Life of Henrietta Lacks”, američke znanstvene novinarke Rebecce Skloot.
Henrietta Lacks bila je siromašna američka crnkinja koja je 1951. godine umrla od raka maternice u 31-oj godini života ostavivši iza sebe muža i petero male djece. No, liječnici su prethodno, tijekom operacije u bolnici Johns Hopkins u Baltimoreu, uzeli uzorke njezina tumorskog i zdravog tkiva. Zatim je bolnički patolog prvi u svijetu iz tumorskih stanica uzgojio kulture ljudskih stanica u laboratoriju.
Henriettine stanice, uzgojene bez njezine dozvole, nastavile su živjeti i nakon njezine smrti. Nazvane su HeLa, prema inicijalima njezina imena i prezimena, a pomogle su u gradnji tisuća znanstvenih karijera, u stvaranju oko 60.000 znanstvenih radova te kao osnova za nekoliko Nobelovih nagrada. Besmrtne stanice siromašne Afroamerikanke utkane su u važna medicinska dostignuća 20. stoljeća, poput cjepiva za dječju paralizu, umjetne oplodnje, kloniniranja, kemoterapije i mape ljudskih gena.
Također, HeLa su pomogle farmaceutima da se obogate na lijekovima i terapijima nastalim na istraživanjima tih stanica. Iako se HeLa i danas prodaju po cijeni od 260 dolara po epruveti, nijedan cent nikad nije stigao u ruke Henriettina muža i djece. Oni su za HeLa saznali tek 1973. godine.
Kada je 1988. godine na satu biologije prvi put čula za HeLa, Rebecca Skloot bila je 16-godišnja tinejdžerka. Priča o Henrietti Lacks toliko ju je zaintrigirala da se nakon diplome iz biologije bacila u potragu za Lacksovima. Henriettin suprug Day, koji je radio u čeličani za 80 centi na sat, bio je brižan otac, ali obitelj se suočila s nizom nesreća. Najstarija kći Elsie umrla je ubrzo nakon majke, a jedan sin Joe dobio je 15-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva.
Kada je Rebecca 2000. godine prvi put posjetila Lacksove, Day je bolovao od raka prostate i azbestoze, jedan sin Sonny imao je ozbiljne srčane tegobe, a kći Deborah patila je od artritisa, osteoporoze i depresije. Nitko od Lackovih nije imao zdravstveno osiguranje ni novaca za liječenje. - Ako je naša majka bila tako važna za znanost, zašto nemamo zdravstveno osiguranje? - upitao je tada drugi sin Lawrence.
Etičke implikacije slučaja HeLa su brojne i Sklootova propituje neke od njih.
- Općenito je stajalište medicinske znanosti da su stanice, uzete nekom pojedincu i korištene za istraživanje, beneficija za opće dobro, pa je moralno opravdano koristiti ih. No, priča o Lacksovima pokazuje da to nije istina, u svakom slučaju nije u Americi. Henriettine stanice korištene su za razvoj terapija, no ti su tretmani dostupni ljudima koji imaju dovoljno novca za zdravstveno osiguranje. Siromašne obitelji poput Lacksovih to si ne mogu priuštiti - ustvrdila je Rebecca Skloot čija knjiga rađa neka pitanja.
Imamo li ikakva prava nad našim stanicama i ostalim fiziološkim materijalom korištenim u medicinskim istraživanjima koja se pretvaraju u profitabilnu industriju? Kakva prava imaju pojedinci ili njihove obitelji u slučaju da uzorci njihova tkiva rezultiraju otkrićima koja donose goleme profite?