- Žalim što nisam vještica jer bih ti zacoprcala sve blagodati života. Ovako moram zamoliti najveću vješticu svijeta - Sudbinu, da bih dočarala sve ono čime bi morala darivati - dobrotu i poštenje. Želim da bude pravedna i za tebe i odredi ti postojanost, zdravlje i dug život kako bi dočekao sve što tvoje srce i duša od života očekuje. Prihvaćam današnji dan da ti mogu isporučiti duboko poštovanje i hvalu za tvoju dobrotu prema meni i bit će ti lijepo i dobro kad sudbina posluša duboke i tople želje stare Zagorke - čitao je jučer Željko Car, u radnoj sobi u kojoj je nekada svoja djela smišljala i pisala Marija Jurić Zagorka, krasopisom napisano pismo velike književnice njegovu ujaku Leonu Caru.
Jedini nasljednici
Samo nekoliko sati prije toga Car je s predstavnicima Grada Zagreba utanačio i potpisao ugovor u kojem on Gradu prodaje prostrani stan od 134 kvadrata na adresi Dolac 8, u kojem je književnica provela zadnja dva desetljeća svog života. Obitelj Car, kao jedini nasljednici Zagorkine imovine i autorskih prava, odlučili su svoju vrijednu ostavštinu prodati Gradu za svotu veću od 400 tisuća eura i tako odbiti sve primamljive ponude drugih kupaca. Još se samo očekuje potvrda Poglavarstva Grada Zagreba u telefonskoj sjednici koja će se danas održati.
- Drugi su mi nudili više novca. Odvjetnici, trgovci i zlatari. Ali ne bih bio zadovoljan da je stan išao u komercijalne svrhe. Ipak je Marija Jurić Zagorka naša najveća spisateljica i osoba od velikog značenja za Zagreb - rekao je Željko Car, jedini nasljednik vrijedne Zagorkine ostavštine.
Inicijativa za otkup Zagorkina stana došla je od Slavice Jakobović-Fribec i Rade Borić, direktorice Centra za ženske studije, koji su prošle godine u studenom pokrenuli projekt “Dani Marije Jurić Zagorke” u povodu 50. godišnjice smrti najčitanije hrvatske književnice.
Dnevna i spavaćasoba s originalnim namještajem, tepisima i svjetiljkama. Sve je onako kao nekada.
Radna soba u kojoj je Zagorka napisala nekoliko svojih velikih i dan-danas čitanih romana
Važnost Zagorke za Grad
- Taj stan bi trebao biti mjesto istraživanja djela i života Marije Jurić Zagorke i susreta generacija - rekla je Jakobović Fribec, koja je zbog projekta o Zagorki proglašena i Zagrepčankom godine 2008. godine. Kako doznajemo u Gradu Zagrebu, stan će ući u okvire Muzeja Grada Zagreba, a u njemu će se otvoriti memorijalni centar te će postati sjedište buduće zaklade “Marija Jurić Zagorka”, a potez je napravljen upravo zbog velikog interesa javnosti i važnosti Zagorkina lika i djela.
- S gradom pregovaramo od lipnja i drago mi je da su prepoznali vrijednost ovog stana. Jedan od razloga je i brendiranje imena Marije Jurić Zagorke. Ipak je ona naša najveća spisateljica i možemo je usporediti s Agathom Christie. Da se kojim slučajem rodila u Francuskoj, bila bi spisateljica broj jedan - priča Car dok stoji u Zagorkinoj radnoj sobi u kojoj su nekada na zidovima bile ovješene njezine plakete, fotografije i druga priznanja koja je dobivala tijekom života. Sada sve to skupa sa spisima i bogatom korespondencijom pripada obitelji Car, ali će se uskoro izložiti u sklopu muzeja.
Unatoč kontroverzama o tome na koji su način postali vlasnici stana, obitelj Car je, spletom okolnosti, neprijeporni vlasnik stana i autorskih prava Marije Jurić Zagorke.
Ogovaranja zbog sustanara
Zagorka je oporuku napisala 1952., kada je svu svoju imovinu ostavila Nini Smolčiću iz Otočca koji ju je spriječio u pokušaju suicida. Smolčić i Leo Car su, naime, nakon završetka 2. svjetskog rata postali Zagorkini sustanari zbog odluke Rajnonskoga narodnog odbora. Naime, u poslijeratno vrijeme vlasti su zbog nedostatka stambenog prostora službenicima dodjeljivali prostor u stanovima onih koji su imali “previše” kvadrata. O suživotu Zagorke i sustanara svašta se se pričalo, no, kako govori Željko Car, riječ je o neistinama.
- Moj stric je bio glavni kuhar u hotelu Esplanade i tamo je upoznao Zagorku. Ona je imala želju da se preseli kod nje, da joj kuha i brine se za nju pa je nastavio živjeti u tom stanu. Drugi sustanar Smolčića je bio službenik u republičkom Ministarstvu poljoprivrede - pojašnjava Car.
Zagorka umire 30. studenog 1957., a Kotorski sud u Zagrebu potvrđuje njezinu oporuku i Smolčić postaje nasljednik stana na Dolcu 8, dijela kuće za odmor u Novom Vinodolskom te svih slika, pisama, rukopisa, kao i autorskih prava. No, teško bolesni Smolčić 65 posto svoje naslijeđene imovine ostavio je oporučno Leu Caru 26. prosinca 1957. , a Miri Kratkoviću 35 posto. Leo Car, s obzirom na to da nije imao potomaka, ostavio je, pak, svoj dio oporučenoga vlasništva svome nećaku Željku Caru.
- Svi su puno pisali i pričali o tome, ali meni nikada nitko nije intervjuirao. Nije se mogao naći pravi spis u kojem je ta oporuka vjerodostojnija. Svojevremeno smo imali sud u kojem smo dokazali nasljedstvo.
Nevjerojatne naklade
U stanu na Dolcu 8 osim
spisateljice živjeli su i njeni
sustanari Nino
Smolčić i Leon Car
Moj je stric imao 65 posto prava, a ostatak je imao Kratković koji je umro i ostavio sve kolegi Smičiklasu. On je prije dvije godine također preminuo i sve je ostalo meni.
Sada moja žena ima 25 posto, a ja ostatak jer to bila želja mog strica. Tu je još i kuća u Novom Vinodolskom koja je polovično moja - objašnjava Car te dodaje kako će njegova obitelj autorska prava imati sve do 2027. godine, kada prestaju.
Još za vrijeme Jugoslavije, kako priča Car, samo je “Grička vještica” dostizala nakladu od sto tisuća primjeraka, a i druge su Zagorkine knjige bile rado čitane i dostizale su visoku nakladu te jamčile prodaju. Uskoro će se stan iskoristiti i kao scenografija za TV seriju “Grička vještica”, koja se počinje snimati iduće godine u koprodukciji Jadran filma, HTV-a i stranih TV produkcijskih kuća.
Tko je i što je bila Zagorka i što je njen opus za hrvatsku kulturutek se počinje valorizirati
Jedna me nebičnost iznenadila u mađarskom parlamentu. Tamo sjedi mlada Hrvatica, izvješćuje za zagrebački Obzor, informira o svemu svoje mađarske, njemačke, talijanske, engleske, poljske i ostale kolege... Ona je malo čudo talenta i sposobnosti - riječi su francuskog novinara Dudoyera koje spominje Aleksandar Vojinović u svom feljtonu o Mariji Jurić Zagorki, prvoj političkoj novinarki u jugoistočnoj Europi. Zagorka je od 1895. do 1910. bila zaposlena u redakciji Obzora. Tijekom godina, usprkos sumnjičavosti kolega, uspjela se izboriti za praćenje svih važnijih političkih zbivanja u široj regiji, a tekstove je nerijetko objavljivala i pod različitim pseudonimima.
U političkim tekstovima, još od početaka svoga rada, zauzimala se za ravnopravnost žena i muškaraca. Tridesetih godina uspješno spaja feminizam i popularnu kulturu uređujući popularne ženske časopise, kao što su Ženski list i Hrvatica, te podupire osnivanje Društva hrvatskih književnica.
Na Strossmayerov nagovor, Zagorka oko 1910. počinje pisati povijesne romane temeljene na arhivskoj građi. Romani objavljivani u nastavcima u dnevnim novinama postizali su vrtoglavu nakladu, a Zagorka postaje “spisateljski i čitateljski fenomen”. Kritičari su se redom iživljavali na Zagorkinoj prozi, opisujući njezine romane kao šund literaturu, literarni korov i sl.
Svejedno, ti romani do danas su prodani u stotinama tisuća primjeraka.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća počinje postupna revalorizacija Zagorkina opusa te tako Josip Horvat o Zagorki piše kao o prvoj političkoj novinarki. Sedamdesetih izlaze sabrana djela koje je uredio Ivo Hergešić. Osamdesetih Stanko Lasić objavljuje prvu monografiju o Zagorki, a Pavao Pavličić o Zagorki piše: “Najčitaniji hrvatski pisac nije pisac, nego spisateljica”.
Od 2000. počinju nova čitanja Zagorke u svjetlu novih kulturalnih i feminističkih teorija, čemu su nemalo pridonijeli radovi znanstvenica srednje i mlađe generacije.(Adriana Piteša)
Br iljantna novinarska i književna karijera
Godine 1896. u Obzoru je objavljen prvi Zagorkin članak koji je bio rodoljuban i izraz revolta protiv mađarizacije. Nakon toga članka na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera ulazi u redakciju Obzora kao referentica za mađarsko-hrvatsku politiku. Bila je dopisnica iz Budimpešte i Beča. Uređivala je prvi list u Hrvatskoj za žene - Ženski list - od 1925. do 1938., zatim Hrvaticu. Prvi roman, “Roblje” (1899.) izlazio je u Obzoru. Pravu čitateljsku afirmaciju stekla je romanom “Grička vještica” (1912.-1914.). Do 1953. godine napisala je i objavila dvadesetak romana. Čitatelji su s nestrpljenjem očekivali nove nastavke romana koji su izlazili u Malim novinama, Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici.
Maja Gujinović i Ivica Radoš
Jedini nasljednici
Samo nekoliko sati prije toga Car je s predstavnicima Grada Zagreba utanačio i potpisao ugovor u kojem on Gradu prodaje prostrani stan od 134 kvadrata na adresi Dolac 8, u kojem je književnica provela zadnja dva desetljeća svog života. Obitelj Car, kao jedini nasljednici Zagorkine imovine i autorskih prava, odlučili su svoju vrijednu ostavštinu prodati Gradu za svotu veću od 400 tisuća eura i tako odbiti sve primamljive ponude drugih kupaca. Još se samo očekuje potvrda Poglavarstva Grada Zagreba u telefonskoj sjednici koja će se danas održati.
- Drugi su mi nudili više novca. Odvjetnici, trgovci i zlatari. Ali ne bih bio zadovoljan da je stan išao u komercijalne svrhe. Ipak je Marija Jurić Zagorka naša najveća spisateljica i osoba od velikog značenja za Zagreb - rekao je Željko Car, jedini nasljednik vrijedne Zagorkine ostavštine.
Inicijativa za otkup Zagorkina stana došla je od Slavice Jakobović-Fribec i Rade Borić, direktorice Centra za ženske studije, koji su prošle godine u studenom pokrenuli projekt “Dani Marije Jurić Zagorke” u povodu 50. godišnjice smrti najčitanije hrvatske književnice.
Dnevna i spavaćasoba s originalnim namještajem, tepisima i svjetiljkama. Sve je onako kao nekada.
Radna soba u kojoj je Zagorka napisala nekoliko svojih velikih i dan-danas čitanih romana
 |
 |
|
Kao nekad
|
Mjesto za rad
|
Važnost Zagorke za Grad
- Taj stan bi trebao biti mjesto istraživanja djela i života Marije Jurić Zagorke i susreta generacija - rekla je Jakobović Fribec, koja je zbog projekta o Zagorki proglašena i Zagrepčankom godine 2008. godine. Kako doznajemo u Gradu Zagrebu, stan će ući u okvire Muzeja Grada Zagreba, a u njemu će se otvoriti memorijalni centar te će postati sjedište buduće zaklade “Marija Jurić Zagorka”, a potez je napravljen upravo zbog velikog interesa javnosti i važnosti Zagorkina lika i djela.
- S gradom pregovaramo od lipnja i drago mi je da su prepoznali vrijednost ovog stana. Jedan od razloga je i brendiranje imena Marije Jurić Zagorke. Ipak je ona naša najveća spisateljica i možemo je usporediti s Agathom Christie. Da se kojim slučajem rodila u Francuskoj, bila bi spisateljica broj jedan - priča Car dok stoji u Zagorkinoj radnoj sobi u kojoj su nekada na zidovima bile ovješene njezine plakete, fotografije i druga priznanja koja je dobivala tijekom života. Sada sve to skupa sa spisima i bogatom korespondencijom pripada obitelji Car, ali će se uskoro izložiti u sklopu muzeja.
Unatoč kontroverzama o tome na koji su način postali vlasnici stana, obitelj Car je, spletom okolnosti, neprijeporni vlasnik stana i autorskih prava Marije Jurić Zagorke.
Ogovaranja zbog sustanara
Zagorka je oporuku napisala 1952., kada je svu svoju imovinu ostavila Nini Smolčiću iz Otočca koji ju je spriječio u pokušaju suicida. Smolčić i Leo Car su, naime, nakon završetka 2. svjetskog rata postali Zagorkini sustanari zbog odluke Rajnonskoga narodnog odbora. Naime, u poslijeratno vrijeme vlasti su zbog nedostatka stambenog prostora službenicima dodjeljivali prostor u stanovima onih koji su imali “previše” kvadrata. O suživotu Zagorke i sustanara svašta se se pričalo, no, kako govori Željko Car, riječ je o neistinama.
- Moj stric je bio glavni kuhar u hotelu Esplanade i tamo je upoznao Zagorku. Ona je imala želju da se preseli kod nje, da joj kuha i brine se za nju pa je nastavio živjeti u tom stanu. Drugi sustanar Smolčića je bio službenik u republičkom Ministarstvu poljoprivrede - pojašnjava Car.
Zagorka umire 30. studenog 1957., a Kotorski sud u Zagrebu potvrđuje njezinu oporuku i Smolčić postaje nasljednik stana na Dolcu 8, dijela kuće za odmor u Novom Vinodolskom te svih slika, pisama, rukopisa, kao i autorskih prava. No, teško bolesni Smolčić 65 posto svoje naslijeđene imovine ostavio je oporučno Leu Caru 26. prosinca 1957. , a Miri Kratkoviću 35 posto. Leo Car, s obzirom na to da nije imao potomaka, ostavio je, pak, svoj dio oporučenoga vlasništva svome nećaku Željku Caru.
- Svi su puno pisali i pričali o tome, ali meni nikada nitko nije intervjuirao. Nije se mogao naći pravi spis u kojem je ta oporuka vjerodostojnija. Svojevremeno smo imali sud u kojem smo dokazali nasljedstvo.
Nevjerojatne naklade
U stanu na Dolcu 8 osim
spisateljice živjeli su i njeni
sustanari Nino
Smolčić i Leon Car
 |
|
S
ustanari
|
Sada moja žena ima 25 posto, a ja ostatak jer to bila želja mog strica. Tu je još i kuća u Novom Vinodolskom koja je polovično moja - objašnjava Car te dodaje kako će njegova obitelj autorska prava imati sve do 2027. godine, kada prestaju.
Još za vrijeme Jugoslavije, kako priča Car, samo je “Grička vještica” dostizala nakladu od sto tisuća primjeraka, a i druge su Zagorkine knjige bile rado čitane i dostizale su visoku nakladu te jamčile prodaju. Uskoro će se stan iskoristiti i kao scenografija za TV seriju “Grička vještica”, koja se počinje snimati iduće godine u koprodukciji Jadran filma, HTV-a i stranih TV produkcijskih kuća.
Tko je i što je bila Zagorka i što je njen opus za hrvatsku kulturutek se počinje valorizirati
Jedna me nebičnost iznenadila u mađarskom parlamentu. Tamo sjedi mlada Hrvatica, izvješćuje za zagrebački Obzor, informira o svemu svoje mađarske, njemačke, talijanske, engleske, poljske i ostale kolege... Ona je malo čudo talenta i sposobnosti - riječi su francuskog novinara Dudoyera koje spominje Aleksandar Vojinović u svom feljtonu o Mariji Jurić Zagorki, prvoj političkoj novinarki u jugoistočnoj Europi. Zagorka je od 1895. do 1910. bila zaposlena u redakciji Obzora. Tijekom godina, usprkos sumnjičavosti kolega, uspjela se izboriti za praćenje svih važnijih političkih zbivanja u široj regiji, a tekstove je nerijetko objavljivala i pod različitim pseudonimima.
U političkim tekstovima, još od početaka svoga rada, zauzimala se za ravnopravnost žena i muškaraca. Tridesetih godina uspješno spaja feminizam i popularnu kulturu uređujući popularne ženske časopise, kao što su Ženski list i Hrvatica, te podupire osnivanje Društva hrvatskih književnica.
Na Strossmayerov nagovor, Zagorka oko 1910. počinje pisati povijesne romane temeljene na arhivskoj građi. Romani objavljivani u nastavcima u dnevnim novinama postizali su vrtoglavu nakladu, a Zagorka postaje “spisateljski i čitateljski fenomen”. Kritičari su se redom iživljavali na Zagorkinoj prozi, opisujući njezine romane kao šund literaturu, literarni korov i sl.
Svejedno, ti romani do danas su prodani u stotinama tisuća primjeraka.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća počinje postupna revalorizacija Zagorkina opusa te tako Josip Horvat o Zagorki piše kao o prvoj političkoj novinarki. Sedamdesetih izlaze sabrana djela koje je uredio Ivo Hergešić. Osamdesetih Stanko Lasić objavljuje prvu monografiju o Zagorki, a Pavao Pavličić o Zagorki piše: “Najčitaniji hrvatski pisac nije pisac, nego spisateljica”.
Od 2000. počinju nova čitanja Zagorke u svjetlu novih kulturalnih i feminističkih teorija, čemu su nemalo pridonijeli radovi znanstvenica srednje i mlađe generacije.(Adriana Piteša)
|
‘Ona je malo čudo sposobnosti’
|
Br iljantna novinarska i književna karijera
Godine 1896. u Obzoru je objavljen prvi Zagorkin članak koji je bio rodoljuban i izraz revolta protiv mađarizacije. Nakon toga članka na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera ulazi u redakciju Obzora kao referentica za mađarsko-hrvatsku politiku. Bila je dopisnica iz Budimpešte i Beča. Uređivala je prvi list u Hrvatskoj za žene - Ženski list - od 1925. do 1938., zatim Hrvaticu. Prvi roman, “Roblje” (1899.) izlazio je u Obzoru. Pravu čitateljsku afirmaciju stekla je romanom “Grička vještica” (1912.-1914.). Do 1953. godine napisala je i objavila dvadesetak romana. Čitatelji su s nestrpljenjem očekivali nove nastavke romana koji su izlazili u Malim novinama, Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici.
|
Maja Gujinović i Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....