U selu Karđelovcu dijete se nije rodilo 26 godina

KARĐELOVAC - Eh, da se selu vrati moja mladost, bilo bi opet naroda, djece, prela, sijela, pjesme, kola i veselja - sa sjetom kaže baka Manda Jurković iz sela Karđelovac u kojemu život sustavno odumire. Taj pitomi kraj, smješten uz duboki kanjon rijeke Like, već 26 godina čeka da se rodi dijete.

Zatvorena jedina tvornica



Prije 40 godina posljednji je put zvonilo školsko zvono. Krenula nam je razborita baka Manda nabrajati tko u selu danas živi i svatko će malo zastati i reći: "Amo nema, tamo nema nikoga." U Karđelovcu je danas tri puta više napuštenih kuća od stanovnika.



- Kad sam išla u četvrti razred, bilo nas je 75 učenika. Svaka je kuća imala šestero do osmero djece - prisjeća se Manda koja bi još zapjevala ali, kaže, već davno nema s kime.



U Karđelovcu je u prošlom stoljeću bila istoimena velika i čuvena tvornica glinenog posuđa. Cijelo selo živjelo je od izrade glinenih lonaca, peka, rukatka i ostalog posuđa od gline. I danas hrvatski lički muzeji čuvaju karđelovačke rukotvorine koje je narod u ta zlatna vremena za selo tražio iz čega će jesti i piti.



- Svaka se kuća bavila glinčarijom, jedino je moj tata bio šuster i za njega je bilo posla. Znam da su vozili glinu iz sela Oteš. Lonce su trampili u Bosni u zamjenu za kukuruz i brašno - priča baka Manda.



Pera Tomljenović (73) jedan je od rijetkih koji se nakon 40 godina rada u Njemačkoj vratio u rodno selo koje danas, kaže, ne bi mijenjao da mu daju cijeli München.



- Kažu da neće zmija od kamena, tako i ja. Čovjek zna otići lutati svijetom, ali u mene se rodila želja da se vratim gdje sam se rodio - priča Pero Tomljenović koji je prvi lijepi proljetni dan nakon duge ličke zime iskoristio za obrezivanje voćaka.



- Selo je zavolio i naš zet Nijemac koji uvijek poželi doći, samo nikako da nauči hrvatski jezik - reći će supruga Ankica.



Život u Karđelovcu je miran, onakav kakav je poželjelo ono malo ljudi što u njemu živi.



Poštar na motoru dva puta tjedno dolazi iz 10-ak km udaljenog Perušića, kao i svećenik  svake nedjelje služiti misu. Kad se rijeka Lika izlije iz korita, zna vodom opkoliti groblje i poplaviti polje.

Demografska zbilja



- Znam da neću dočekati dan kad će moje uho čuti da se u selu rodilo dijete, no u Karđelovcu će jednog dana opet biti boljeg života. Neki dan bili su mi tu neki ljudi i htjeli mi kupiti šljivar. Nisam im htjela prodati - reći će baka Manda iz sela koje najbolje dočarava ličku demografsku zbilju. Ta je zbilja najizgled surova, ali života pod brdom Metvača još uvijek ima, iako je selo još davno zaboravilo pelene.