Umirovljeni papa - svetac

U Crkvi je u novije vrijeme utvrđeno pravilo da se biskup kad navrši 75 godina života s papinim odobrenjem povlaći - kao u mirovinu. Ostaje valjano zaređeni biskup, ali više ne upravlja biskupijom. Novom biskupu pomaže prema svojim mogućnostima, biskupske mise može služiti, krizmati, svećenike rediti - ali uvijek po odobrenju nasljednika.

Tako i umirovljeni župnik pomaže novom župniku, ali uvijek samo s njegovim odobrenjem - mjesto njega. To smo u našoj zemlji u posljednje vrijeme iskusili kao dobra rješenja. Tako su kao umirovljeni djelovali nadbiskupi Kuharić, Franić i drugi.

Ali kad je o rimskom biskupu - papi - riječ to se još tako ne radi. Papa je redovito na vlasti dok je živ. Veliki Ivan Pavao II. je kao u šali znao reći da nezna kome bi mogao dati ostavku. Jer biskupi ostavku daju njemu, a on da na zemlji nema nikoga iznad sebe. Svi zapravo znaju da bi papa - da tako odluči - mogao i sam se povući. I čim bi to službeno proglasio, ne bi više bio papa - kardinali bi birali novog.

Srećom u ckrvenoj povijesti imamo potvrdu te mogućnosti. Današnji svetac Celestin V. bio je papa, godine 1294. odlučio da to više ne bude i tu odluku javio kardinalima - koji su odmah izabrali njegova nasljednika Bonifacija VIII. Celestin je dugo živio kao pustinjak, pokornik na glasu svetosti - pa je 1373. proglašen svetim. Eto, papa koji se odrekao svoje službe - štuje se kao svetac! Dobro je i to znati. Hoće li u skoroj budućnosti koji od papa slijediti primjer sv. Celestina V.? Srećom, osobito u novije doba, Crkva ima sposobne pape uzornog života pa je bilo dobro što su do smrti ostajali u službi. Danas zacijelo ne bi bilo opasnosti da netko umirovljenog papu još smatra papom jer smo već navikli na umirovljene biskupe.