Uspjeh i sreća zaista nemaju veze s novcem, ako si skroman u duši uvijek imaš previše

Jučer sam sjedila na rijeci Dravi u Mariboru i uz čašu vina vodila duboke razgovore s Charlesom. Mi uglavnom pričamo o poslu. I kad ne želimo pričati o poslu, samo o poslu pričamo jer samo o tome razmišljamo. Ovo je moja godina, zaključio je Charles. I u pravu je, nikad nisam imala više posla i ponuda. Od tuda na dalje samo može biti bolje. Međutim, prisjetila sam se nekog vremena kada sam mislila da samo može biti gore. Nisam zaboravila ni taj dio sebe, ni to vrijeme, i ni što sam tada sve prošla. Imala sam mjesece kad nisam imala ni kune, pa mjesece kada sam imala previše i znam da u tim mjesecima kad sam imala previše nisam nikad štedila.

Živjela sam k'o kralj do trenutka kad bi opet ostala bez ičeg. Sada shvaćam da je to bilo ispravno, makar se mnogi ne bi složili. Ostali ljudi čuvaju novac i raspoređuju ga vremenski, pogotovo ako nemaju redovita primanja poput mene. Ne bi im palo napamet nakon tri mjeseca izgladnjivanja i neimaštine da potroše sve što nakon toga dobiju u još kraćem vremenu i opet se vrate u neimaštinu. Ali meni je palo napamet. Ja sam sebi dopustila da uživam u tome što imam dok imam, i uživala sam pretjerano, i nije mi bilo žao kad nakon toga nisam imala, ali vidjela sam jedan drugi svijet. Jedan svijet koji ti se otvori kad si slobodnog duha, kada si bez brige i kada si siguran.

Da sam štedila nikad ne bih znala što bih mogla imati i baš zbog toga bi mi motivacija bila manja. Ali doživjela sam to na svojoj koži, i taj osjećaj sigurnosti i slobode me pratio kroz sve što sam radila. Sada sam negdje gdje nisam mogla ni sanjati da ću biti, nisam ni zamišljala da ću doći do ove razine. Jučer sam našla spokoj.

Ne trebam ništa više od ovog. Zaista sam u zlatnoj sredini, imam i više nego dovoljno i budim se sretna. Radim puno, ali ne baš toliko da mi radi previše stresa, umorna sam, ali na lijepi način. Trošim, ali ne pretjerujem. I ako se mene pita, hedonizam izgleda ovako.

Nije kič, nije previše glamura, nije bacanje para na gluposti već je lijepo i lagodno i božanstveno. Sjetila sam se dokumentarca koji sam gledala prije nekih 10 godina s Michaelom Jacksonom. Ušao je u neki dućan i samo pokazivao prstom na zlatne kipove vrijedne i po nekoliko stotina tisuća dolara, taj dan je vjerojatno potrošio 10 milijuna dolara, ali izraz na njegovom licu je bio tužan. Nisam u životu vidjela tužniju osobu. I ne želim da mi se ikada desi da imam toliko da me više ništa ne može razveseliti. Želim da me vesele male stvari zauvijek.

Voljela bih probati neke da kažem "perverzne" stvari kao letiti u privatnom avionu, ali nikada ne bih voljela imati privatni avion. Kad se navikneš na takav luksuz zaista ne vidim što te može veseliti u životu. Izoliraš se. Bogat si i sam si u velikom avionu. Možeš slobodno onda biti i mrtav. Nešto slično mi se počelo događati nedavno. Mnogi znaju da ja na svojem blogu pišem o putovanjima. Nekoć sam plaćala da putujem, sada meni plaćaju da putujem.

Putovanja koja sam imala su mi kao magla. Ne sjećam ih se kristalno jer ih je bilo toliko puno u kratkom vremenu. Imam osjećaj da s sam putovala zadnjih 10 godina, a sve se dogodilo u godinu i pol. Prošla sam 22 države. Najdraža putovanja moja su ona koja sam napravila jer sam ja htjela, i koja sam ja platila i ja planirala, i o kojima sam pisala na početku. Zbog njih sam bila jako uzbuđena.

Ostala putovanja na koja me pozovu, nisu toliko duhovna koliko ona koje sam istinski čekala i željela. Ono što želim reći je da uspjeh i sreća zaista nemaju veze s novcem. Lijepo je kad se trudiš i radiš što voliš i za to te plate, ali ako si uvijek skroman negdje u duši, imat ćeš uvijek previše i uvijek ćeš se veseliti istim stvarima koliko god imao ili ne imao.

Nešto što je meni hedonizam, nekome drugome je sirotinja, a nešto što je meni neimaština nekome je i više nego dovoljno. Novac u banci je jedino dobar da te čini sigurnim u lošim trenucima, donosi ti mogućnosti i slobodu, ali na kraju krajeva kako mi vidimo tu brojku je naša odluka. Jedino što za sebe uvijek želim je da imam opcije i mogućnosti i vrijeme. To me tjera da se budim ujutro sa smiješkom, da ne žalim za izgubljenim stvarima, da volim iskustva više od stvari. Bitno je da se sjetim one prave sebe koja nije imala ništa, i da zbog nje uživam u svemu što imam sada, jedino me ona može zadržati na zemlji.