Ustaše i partizani

Već mjesecima držim na čekanju jedno pismo. Autor je Splićanin Toni Petrić, profesor koji ne podnosi da se Hajduku hoda okolo s aureolom partizanskog kluba. Boli ga kad BBB skandiraju "Tito, partija, Hajdukova armija", jer to doista nije točno, makar je Josip Broz od 1945. do 1978. godine šest puta primio u audijenciju momčad i vodstvo Hajduka. U predvečerje jednog derbija, najveće utakmice u Hrvata, trebalo bi skinuti petokraku s Hajdukova čela. Jer, ni Dinamo nisu vodili samo "Hrvatine". Sjećam se da su na čelu "najhrvatskijeg" kluba sjedili narodni heroji (Marko Belinić, Ivan Šibl), sjećam se i Jakova Blaževića, Ive Vrhovca i Đuke Prilike. Sjećam se da je tamo šefovao i Udbin boss Josip Drpić... Iako je samo "Tvornica ulja" imala veću zvijezdu od Hajduka, dok je Otto Hofmann vješto sakrio zvijezdu među kockice "šahovnice", koja je na Dinamov dres prišivena 1969. godine..



Danas, kada se na našim nogometnim stadionima još igraju utakmice "ustaša i partizana", publika se nesmiljeno lopta tim atributima, a malo ljudi zna da je 1941. godine donesena odredba kako sve sportske i kulturne organizacije moraju djelovati unutar P.N.F.-a, Mussolinijeve fašističke stranke, ili moraju prestati s radom. Pa tako i Hajduk!



Antun Petrić, profesor iz Splita, obavještava da je 7. svibnja 1944. godine na Visu obnovljen Hrvatski športski klub Hajduk, a ne Hajduk NOVJ. "Taj atribut je Hajduk dobio tri mjeseca i šest dana kasnije, a atribut je objavljen u jednom šapirografiranom biltenu za naše ranjenike u Italiji." Obnoviteljska skupština Hajduka počela je pjevanjem Lijepe naše, a referat je pročitao predratni Hajdukov predsjednik, istaknuti HSS-ovac Janko Rodin.



Profesor Petrić iznosi da su osnivači Partizana bili Hrvati, Varaždinec Artur Takač i  Zagrepčanin major Marjan Matančić, prije vlasnik krojačkog salona. Okosnicu Partizana činili su zagrebački nogometaši - Franjo Šoštarić, Bruno Belin, Zlatko Čajkovski, Stjepan Bobek, Božidar Senčar, Branko Zebec, Vladimir Firm, Branko Strnad. Stasali su pod autoritativnim vodstvom pukovnika Franje Tuđmana...



Tu se profesor malo "napio krvi" purgerima, koji su otišli u Beograd. Ali, zar su imali bolji izbor. Druga solucija bili su križni put, Goli otok...



Ni Hajduk, a ni Dinamo nemaju pravo na predznak - najhrvatskiji, jer su oba kluba prošla kalvariju, ali i plivala u privilegijima. Sjećam se predratnih dana u Dinamu kada se Vladimir Bakarić panično bojao Dinama. "Najbolje je kad je Dinamo sedmi, a na Maksimiru je sedam tisuća ljudi", tvrdio je ideolog Komunističke partije. Znam da su predsjednici Dinama bili uglavnom tipovi koji su ideološki zglajzali i na te su funkcije dolazili po kazni. Ali se zna da je nogometaš "režimskog" Hajduka Vladimir Geza Šenauer odradio 15 dana zatvora jer je drvenom nanulom opalio milicajca.



Fredi Kramer, Dinamov povjesničar, sjeća se da su modri 1969. godine, na inzistiranje Otta Hofmanna, priljepili na dres grb, koji tamo stoji još i danas. U međuvremenu je s grba ispala crvena zvijezda...



- Samo sam modificirao grb Građanskog, čiji je Dinamo pravi sljednik, jer je nakon rata deset igrača Građanskog došlo u Dinamo. A po novokomponiranim povjesničarima ispada da je Dinamo, uz Kamen Ingrad, najmlađi hrvatski klub. Taj Otto Hofmann, čijeg nasljednika još čekamo, zvao je Juru Bilića i rekao: "Druže Biliću, mi ćemo na Dinamov dres staviti upravo ovakav grb!" Zar ste poludjeli, samo nam to još treba, rekao je Bilić. Međutim, Hofmannovu inicijativu su podržali današnji predsjednik Mirko Barišić, Drago Božić, Ante Todorić...



Otkrio nam je gospodin Kramer da je komisija koja je trebala odobriti novi Dinamov grb dugo "držala figu u džepu", međutim, Otto Hofmann je bio energičan. U Milanu je kod izvjesnog Bertonija naručio 5000 privjesaka, koji su prodani za nekoliko sati...



- Dinamo nikad nije imao problema zbog novog grba! - potvrdit će danas Fredi Kramer.



Nekoliko crtica iz Dinamove i Hajdukove povijesti, potvrdit će da su Dinamo i Hajduk bili "partijski" klubovi kad su to od njih zahtijevali komiteti, ali na tribinama se znalo kome ti klubovi pripadaju. Bez obzira na generale, udbaše, pukovnike, šefove Socijalističkog saveza, i Dinamo i Hajduk bili su klubovi hrvatske orijentacije, koje su povremeno moćnici uprezali u politička kola. Kao što Franjo Tuđman 1982. godine nije mogao dobiti kartu za Maksimir, jer je bio obilježen kao hrvatski nacionalist i Ćiro mu je potajno slao ulaznice, kao što Ivo Sanader nije izbran za predsjednika Hajduka, "jer to ne bi bilo zgodno". Neću govoriti o Titu Kiriginu ili Anti Jurjeviću Baji, ali ni o Marku Beliniću ili Đuki Priliki. Oni su "tempi passati".



Zahvalan sam profesoru Petriću, koji je razjasnio mnoge stvari. Neke je rasvijetlio, neke zatajio. Jednako se ponašaju Dinamovi povjesničari, no svjedoci povijesti potvrdit će da su oba kluba često korištena za prljave političke rabote. Ali, ljudi na tribinama su prepoznali one koji su pokušali zauzdati najveće hrvatske sportske klubove. Iako je Dinamo od 1979. do 1999. godine ostvario možda i najveće rezultate, Zlatko Canjuga i Mirko Novosel su u očima navijača istovremeno najomraženiji i najuspješniji čelnici tog kluba.



Danas će se na Poljudu opet sudariti Dinamo i Hajduk. Možda ovo neće biti uzbudljiva utakmica, kao što su bile neke kada su ratovali "splitski partizani" i "maksimirski domobrani". Sasvim sigurno neće to biti ni ona utakmica iz devedesetih, kada se na Poljudu pjevalo "s one strane Marjana, navijamo za Hajduka i Dinama". Ali, ne bi to trebala biti ni utakmica u kojoj će ratovati sjever i jug, trebala bi to napokon biti utakmica Hajduka i Dinama. Sasvim obična nogometna utakmica.



Pouzdano znam da to neće biti obračun Zdravka Mamića i Igora Štimca. Savez, sklopljen u Ljubljani, još živi, na svoje oči sam vidio kad su si "dali pet". U tom miljeu nema jačeg zavjeta. No, "duo Hani" je postavio malo sumnjiv cilj - oboriti Barića. I to baš u času kad gospon Otto hoda svijetom kao puran. Znate li na koga me podsjećaju njegovi rušitelji? Na političke sluhiste koji su se četrdeset pete učlanili u "Ustašku mladež"!

Šuker prodao 30.000 naljepnica za lice Fifi

Davor Šuker je jučer u Frankfurtu prisustvovao ždrijebu kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine. Nije najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Francuskoj putovao kao član delegacije HNS-a, nego kao biznismen. Naime, Šuker je napravio odličan posao s Fifom, prodavši im 30.000 naljepnica tzv. fanface.



Šuker je vlasnik "fanwarea", naljepnica koje se lijepe na lice ili ostale dijelove tijela i lako se uklanjaju.



Ne treba više farbati lica da bi se pokazalo kome navijač pripada.



Šuker, koji je istovremeno i nogometni menadžer, vješto je "uglazbio" igranje u Realu i Arsenalu te naslov najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva. Trideset tisuća fanfacea je samo početak jednog velikog posla...

Balaban između Pariza i Zagreba

U javnost je procurila informacija da je Boško Balaban raskinuo ugovor s Aston Villom, uz otpremninu od 850.000 funti. Balaban je slobodan igrač i već se obećao Dinamu. Međutim, prema nekim informacijama, još nije definirao hoće li u Zagrebu samo proslaviti Božić ili će potpisati za neki europski klub, jačih platežnih mogućnosti.



Saznali smo da ga vrebaju Empoli, Hertha i Benfica, a zainteresirao se i PSG. Ako bi morao birati između Zagreba i Pariza, vjerojatno bi odabrao grad svjetlosti. Međutim, Dinamo ima određenih prednosti.



Balaban je u najboljim nogometnim godinama i jako ga zanima povratak u reprezentaciju i nastup u Portugalu. Naravno, ne turistički, kao u Japanu, gdje ga je Mirko Jozić ignorirao i potpuno zapostavio.



Uzdajući se u tolerantnost Otta Barića, Balaban bi se opet mogao probiti do nacionalne momčadi. Najlakše iz Dinama...