Hrvatska je u srijedu ostala bez jednog od velikana medicinske znanosti: u Zagrebu je u 98. godini preminuo akademik Drago Ikić, poznati svjetski imunolog i utemeljitelj Imunološkog zavoda.
Drago Ikić rođen je 1917. godine u Foči u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu završio je u Brčkom, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1942. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je u Državnoj bolnici u Tuzli, a nakon što se pridružio Antifašističkoj borbi, od 1944. do 1946. godine bio je voditelj Zdravstvenog odjela Okružnog narodnog odbora Biokovo, odnosno voditelj Oblasnog narodnog odbora Dalmacije. Od 1947. do 1950. bio je pomoćnik ministra zdravlja Narodne Republike Hrvatske.
Nakon toga se znanstveno usavršavao na području bakteriologije i higijene u Parizu, Zürichu, Ženevi, a u Londonu i Kopenhagenu na području vakcinologije. Doktor znanosti postao je 1958., a 1962. godine profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Od 1947. godine radio je na Bakteriološkom odjelu Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu, a potom na Odjelu za pripremu seruma i vakcina. Kad je Odjel 1956. godine izdvojen iz sastava Zavoda kao samostalna ustanova, Drago Ikić postao je njegov direktor. Odjel je 1959. prerastao u Zavod za kontrolu i ispitivanje imunoloških preparata 1959. godine, a 1961. godine u Imunološki zavod, na čijem je čelu Ikić ostao do svoga umirovljenja 1982. godine.
Njegov bivši suradnik, akademik Vlatko Silobrčić prisjeća se kako je Ikić od Imunološkog zavoda napravio svjetski poznatu instituciju. - Ikić mi je 1969. godine ponudio da s Ruđera prijeđem na rad u Imunološki zavod. Vodio je Zavod čvrstom rukom, a imao je političku podršku Saveza komunista, čiji je bio član - prisjetio se Silobrčić.
Naveo je da je Ikić svake godine odlazio u SAD, najčešće u poznati Institut Wistar u Philadelphiji, gdje je najviše surađivao s glasovitim američko-poljskim virologom Hilaryjem Koprowskim koji je često dolazio u Zagreb. - Nakon povratka iz SAD-a sazivao je vodeće ljude u Zavodu i davao im zadatke koji su uglavnom bili povezani s onim pitanjima kojima se bavio za posjeta Americi. Čitajući bilješke iz svoje bilježnice, raspoređivao je zadatke.
Kao rezultat jednog od takvih zadataka razvijen je cjepni soj virusa ospica Edmonston-Zagreb koji je bio proglašen najboljim u svijetu - rekao je Silobrčić.
- Ikić je, barem jednom godišnje, organizirao manje skupove s aktualnim ekspertima iz vakcinologije. U nekoliko dana raspravljalo se o svim aktualnim pitanjima vakcinologije, od tehnoloških do znanstvenih - dodao je Silobrčić. Kao rezultat takve uklučenosti u svjetska zbivanja iz imunologije i vakcinologije, Zavod je bio svjetski relevantan proizvođač nekoliko proizvoda za koje je glavni problem bio: manjak kapaciteta za proizvodnju potrebnih količina za svjetska tržišta.
Od 1973. do 1982. godine Drago Ikić bio je na čelu Međunarodnog referentnog centra za bakterijska cjepiva Svjetske zdravstvene organizacije osnovanog u Imunološkom zavodu. Pokrenuo je razvoj i proizvodnju bakterijskih i virusnih cjepiva te humanog leukocitnog interferona, kao i široku primjenu humanih diploidnih stanica u proizvodnji virusnih cjepiva.
Novi sojevi virusa (Edmonston-Zagreb) za proizvodnju cjepiva prihvaćeni su od Svjetske zdravstvene organizacije i distribuirani u velikom broju zemalja. Akademik Ikić je potaknuo i razvio Odjel za bazična istraživanja za područja transplantacijske i celularne imunologije, alergologije, a kasnije i psihoneuroimunologije.
Drago Ikić 1977. godine postao je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti), a bio je član niza prestižnih međunarodnih organizacija kao što su The Royal Society of Medicine, The New York Academy of Sciences, Američko udruženje za unaprjeđenje znanosti, Tijelo eksperata za biološku standardizaciju Svjetske zdravstvene organizacije te počasni član Svesaveznog naučnog društva mikrobiologa i epidemiologa I. I. Mečnikov u bivšem SSSR-u.
Nažalost, posljednjih godina akademik Ikić, kojega neki nazivaju hrvatskim Edwardom Jennerom prema analogiji s engleskim liječnikom koji je u medicinu uveo cjepivo protiv velikih boginja, svjedočio je kako se u Hrvatskoj “rastaču” plodovi njegova izvanrednog znanstvenog, zdravstvenog i prosvjetiteljskog rada.
Imunološki zavod, koji je Ikić utemeljio i svojim vođenjem učinio svjetski poznatim, sada je pred propašću, a njegovih 180 djelatnika, mahom visokoobrazovanih stručnjaka moglo bi se naći na ulici. Isto tako, iako je cijepljenje jedno od najvećih dostugnuća u povijesti medicine koje nam je pomoglo da iskorijenimo mnoge teške bolesti, sve veći broj roditelja kod nas odbija cijepiti svoju djecu.