Utjeha ili program

Potražimo li u evanđeljima Isusove cjelovite programe, ne možemo mimoići Blaženstva što ih kao u stihovima zapisa Matej - a danas ih u misama čujemo (Mt 5, 1-12). Ali možda smo ih skloni omalovažiti kao dobronamjernu pobožnu pjesmu, a ne kao životni program. Da, jednostavnija je njegova sveobuhvatna zapovijed ljubavi, ali ona se mora tumačiti. Blaženstva su upravo Isusovo tumačenje te za zapovijedi ljubavi. Ne utjeha za slabiće, nego nezaobilazni naputak, program za svakodnevni život.

Neki se zaustave na sasvim krivom tumačenju prvoga blaženstva - “Blaženi siromašni duhom”. Ni govora da bi Isus mislio na one koji imaju malo duha, koji malo misle. Naprotiv, riječ je o onima kojima je duh tako širok i slobodan, tako bogat - da se ne moraju zavaravati posjedovanjem. Tko je tako duhom blažen može i imati i nemati, a uvijek je bogat, nadilazi promjene koje čovjeka čine bogatašem ili siromahom, društveno važnim ili nevažnim. On je uvijek važan jer ima istinu, smisao života - i ostvaruje ga.

Onda Isus proglasuje blaženima ožalošćene. Žalost je stvarna, duboko boli - ali te ljude ne smućuje niti ih odvraća s puta. Nižu se spominjanja krotkih - koji ne pate kad ih drugi ne uzvisuju, onih koji su uvijek gladni i žedni pravednosti koju nikad neće doseći. Blaženo je biti tako nezadovoljan jer to nezadovoljstvo bez nasilja i bez pokoravanja pokazuje da su ti ljudi s Bogom u životu stvarni.

I srca su im čista i usred svih nemira šire mir, premda su stalno progonjeni jer se s nepravdama ne slažu, oni su jamstvo da povijest ne završava ni u najidealnijim strahovladama.

Taj čudni Isusov program također je utjeha onima koji ga slijede. Razočarati se ne mogu - znaju kome su povjerovali.