Važno je uvažavati različitost

Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice" (Dj 6,1b). Eto, već u prvoj zajednici Isusovih vjernika javljaju se socijalne napetosti. Razlika jezika! Jedni su bili domaći židovi, a drugi koji su se selili po Sredozemlju i već prihvatili grčki jezik. Ista narodnost, ista vjera u Isusa, ali dovoljno razlike da se počne paziti na pravednost u raspodjeli darova za udovice. Dobro je i toga se sjetiti kad danas koji put nemamo dovoljno povjerenja jedni u druge. I vjernik je preosjetljiv na pravednost - razlika jezika može biti dovoljni razlog za uspostavljanje podjela. Apostolima je to povod za uspostavu nove službe u crkvenoj zajednici, sedmoricu poslužitelja - koji će se poslije zvati đakoni.

Može biti zanimljivo da apostoli nisu počeli vjernicima držati predavanja uvjeravajući ih kako jezične i druge razlike nisu važne, nego su se požurili rješavati sasvim određena pitanja odnosa među ljudima. Kao da su pretpostavili da nekih razlika u podjeli pomoći možda ipak ima, pa su najprije to pošli rješavati. Gdje se razlike ne zloupotrebljavaju one neće biti povod za sukobljavanje. Svaki će govoriti svojim jezikom, njegovati svoje običaje - i jedni će se drugima zbog tih bogatih razlika čak diviti.

Kako bi apostoli u naše doba u našim zajednicama suzbijali nepodnošenja ljudi različitih jezika i kultura? Prije svega bi govorili da nitko svoju različnost ne doživi kao nešto čega bi se trebao stidjeti.

Crkvene zajednice u kojima ima različitih morali bi nekima od njih povjeravati odgovorne službe - ako ne đakonate a ono članstvo u crkvenim odborima i zborovima. Tko se osjeća vrijednim i kome to drugi priznaju - ne postaje buntovnik. Kako naviknuti kršćanina da baš svakoga u zajednici, i u društvu, smatra važnim, nezamjenjivim? I da ga odgaja iskazujući mu poštovanje.