Prvi put od početka višestranačja u Hrvatskoj porezi su postali glavna tema političkog nadmetanja. HRT je gurnuo tu temu u prvi plan u debati Milanović-Plenković.
Uglavnom, riječ je o predizbornom populizmu. Vrlo se malo govori o tome što je realno, odnosno što bi smanjenja poreza mogla značiti za deficit proračuna i javni dug. Ne govori se ni o tome koliko bi trebalo rezati rashode da se ostvare sva obećanja.
Debata Milanović-Plenković
Ipak, u TV debati se dogodio do sada nezabilježen trenutak u polemikama lidera vodećih stranaka. Prvo je Plenković imao inicijativu, neuobičajeno detaljno iznoseći HDZ-ov plan s porezima: (1) smanjenje PDV-a za jedan postotni bod u drugoj godini mandata i još jedan bod na kraju mandata (program sadrži i prebacivanje nekih isporuka poput onih u turizmu na još niže stope PDV-a te podizanje praga za ulazak u sustav PDV-a na 300 tisuća kuna), (2) povećanje neoporezivog dijela plaće sa 2600 na 3750 kuna (program sadrži i spuštanje najviše stope poreza na dohodak sa 40% na 36% za dohotke iznad 20.000 kuna), (3) smanjenje poreza na dobit sa 20 na 18 posto, odnosno na 12 posto za male tvrtke, (4) povećanje doprinosa za drugi i smanjenje doprinosa za prvi mirovinski stup za jedan postotni bod. Na pitanje kako će sve te izgubljene prihode pokrpati u ionako napregnutom proračunu Plenković odgovara da je rješenje gospodarski rast i bolje punjenje proračuna. HDZ vjeruje da će do 2020. dovesti Hrvatsku do gospodarskog rasta od 5%, što smo ostvarili samo dvaput u ovom stoljeću, 2002. i 2007. Tako će se stvari riješiti same od sebe.
Naslutivši da se radi o upitnom optimizmu, Milanović je u debati koristio prednost premijerskog iskustva, upozorivši da HDZ-ova obećanja znače više od deset milijardi kuna manje u proračunu (samo ovo s porezom na dohodak iznosi oko pet milijardi manje). SDP-ova obećanja su zato skromnija, opreznija; oni ne žele rezati rashode. Najavljuju cjelovitu poreznu reformu čiji detalji još nisu poznati, pa za sada konkretno najavljuju samo smanjenje tereta poreza na dohodak tako što će se podići donji prag razreda za obračun po najvišoj stopi od 40% (sada je na 13.200 kuna). Branko Grčić u novinskom intervjuu dan nakon debate dodaje i povećanje neoporezivog dijela plaće s 2600 na 3000 kuna, što je važno za ljude s nižim dohocima od prosjeka, čije će se plaće također povećati. SDP-ov program sadrži i obećanje proširenja porezno priznatih rashoda koji će se moći koristiti i za odbitke PDV-a.
Najvažniji trenutak TV debate nastupio je kada Plenković nije sporio Milanovićevu procjenu o tome da HDZ-ov plan s porezom na dohodak znači puno manje prihoda u blagajnama jedinica lokalne samouprave (sporenja te procjene doći će tek kroz reakcije iz HDZ-a u danima nakon debate). Plenković je kontrirao stavom da će se manji prihodi nadoknaditi novim porezom na nekretnine, dok je Milanović poentirao da je SDP protiv protiv uvođenja bilo kakvih novih poreza iako su oni već obećani Europskoj komisiji.
Razlozi za (ne)zadovoljstvo
Ima razloga za zadovoljstvo prikazanim u dosadašnjem dijelu javne debate o porezima. Cjelovito smanjenje poreza koje predstavlja okosnicu gospodarskih programa nikome nije palo na pamet prije ovih izbora. Iako su mnogi detalji prijedloga ostali nedorađeni ili neotkriveni, birači sada mogu uočiti glavne razlike između HDZ-a i SDP-a u pogledu porezne politike. HDZ poreze napada na širokom frontu, obećavajući smanjenja gotovo svih poreznih oblika, što se dijelom kompenzira uvođenjem poreza na nekretnine. SDP odbija novi porez, ali suštinski ne dira u PDV i porez na dobit, nego se koncentrira na (oprezno) smanjenje poreza na dohodak. Uz to, stječe se dojam da su obje glavne političke opcije shvatile opasnost koju nosi previsoko porezno opterećenje od 40% na već srednje visoke plaće; slabljenje srednje klase, manje zapošljavanje stručnjaka i odustajanje velikih i IT tvrtki od zapošljavanja menadžera i eksperata u Hrvatskoj.
S druge strane, postoje razlozi za nezadovoljstvo. Izostaje rasprava o rashodnoj strani proračuna. Izgleda da i u HDZ-u prihvaćaju Grčićevu doktrinu da će gospodarski rast (koji nikako da pogodi očekivanja političara jer uvijek nekako razočara) riješiti sve. Obje vodeće stranke tako izbjegavaju javni govor o reperkusijama obećanih poreznih rasterećenja po cjelokupan proračun, deficit i državne rashode.
Tako propuštaju dvije stvari. Prvo, danas je raširena svijest o tome da su racionalnost i uštede na strani rashoda države nužnost. Iskustvo Mosta na prošlim izborima pokazalo je da se obećanjima o racionalizaciji rashoda može zaslužiti ozbiljan broj glasova. Međutim, HDZ i SDP se nastavljaju prije svega obraćati biračima koji egzistencijalno ovise o državi. Takva je financijska realnost većine hrvatskih birača. Drugo, stranke propuštaju same sebi i biračima predstaviti očekivane učinke prijedloga na proračun u konkretnim brojkama. Tako ostavljaju širok prostor spekulacijama da se radi o obećanjima koja se dobrim dijelom neće moći ostvariti. Jer, lako je obećati da će se država odreći nekih prihoda ako s druge strane u isto vrijeme ne treba reći koji će se rashodi smanjiti.
I drugi igrači imaju ideje
Most, skupina oko Živog zida, Pametno i BM365 također relativno detaljno progovaraju o porezima. Skupina oko Živog zida zalaže se za plaćanje PDV-a po realizaciji i za neoporezivi dohodak do 5000 kuna, čime jedinice lokalne samouprave, prema nekim procjenama, ostaju bez gotovo polovice izvora financiranja. To se ne može nadoknaditi reformama i racionalizacijama, ali iz ove političke grupacije ne govore ništa o tome kako bi riješili problem milijardi koje će nedostajati u lokalnim blagajnama.
Iako skupina oko Živog zida ne spominje porez na aktivu poslovnih banaka, s obzirom na prijašnje istupe može se pretpostaviti da bi je oni rado uveli iako im je primat nad prijedlogom u ovim izborima uzela stranka BM365. BM365 obećava i niži PDV na dječju hranu i potrepštine te smanjenje poreza i doprinosa za 20% na ispodprosječne (bruto) plaće, kao i progresivno oporezivanje plaća iznad dvostruke prosječne.
Pametno ne ide agresivno u smanjenje PDV-a (tek potkraj mandata ako se steknu uvjeti za to). To im ostavlja prostor za istodobno smanjenje tereta oporezivanja rada i kapitala. Porez na dobit smanjuju više nego drugi (sa 20% na 15%), ali bi ukinuli olakšice u sustavu tako da svi plaćaju razmjerno jednako te bi ublažili ili ukinuli akontacije poreza na dobit.
Ne uvode porez na nekretnine, a u okviru postojećeg sustava poreza na dohodak uvećavaju osobni odbitak na 3600 kuna, smanjuju stopu od 25% na 20% i znatno podižu granicu dohodovnog razreda za obračun najviše stope od 40% na milijun kuna godišnje.
Uz to, kao i HDZ, obećaju smanjenje doprinosa za prvi i povećanje doprinosa za drugi mirovinski stup. Pametno misli da će rasterećenje faktora proizvodnje - kapitala i rada - najbrže pokrenuti gospodarsku aktivnost, puno više nego rasterećenje potrošnje (smanjenje PDV-a).
Most se također zalaže za manji porez na dobit (smanjenje sa 20% na 17%). Jedini je za ukidanje posebnog poreza na isplatu dobiti odnosno dividende. Kao i Pametno, napravili bi nešto s akontacijama poreza na dobit. I oni su za obračun PDV-a samo po naplaćenim računima (za mala i srednja poduzeća), za podizanje praga za ulazak u sustav PDV-a i za nižu stopu u turizmu, ali smatraju prerizičnim obećati nižu opću stopu od aktualnih 25%. Kod poreza na dohodak, kao i SDP, predviđaju skromno povećanje neoporezivoga dijela (sa 2600 na 3000 kuna do kraja mandata), uvode nižu stopu od 10% na dohotke do 3000 kuna, ali zagovaraju još višu najveću stopu od 50% na dohotke iznad 100.000 kuna mjesečno. Za većinu obveznika predviđaju smanjenje stope poreza na dohodak sa 25% na 20%, slično Pametnom.
Porezni sustav pun je začkoljica i detalja. Zbog toga se ni za jednu od prikazanih poreznih strategija ne mogu pouzdano procijeniti učinci na proračun.
Dok stranke ne počnu takve učinke odgovorno predstavljati biračima (predstavnici Pametnog prvi su napravili korak u tom smjeru), možemo općenito komentirati prikazane porezne strategije. Postavlja se pitanje što iskustvo i ekonomska teorija pokazuju u pogledu mogućnosti nižih poreza da utječu na rast i zapošljavanje?
S PDV-om oprezno
Opća stopa PDV-a od 25% u Hrvatskoj je jednaka kao u Švedskoj i Danskoj. Samo Mađarska ima višu stopu (27%). I udjel prihoda od PDV-a u BDP-u u Hrvatskoj najveći je EU. S te strane, logično je smanjiti PDV. Međutim, svako smanjenje stope PDV-a za jedan bod znači gotovo 1,8 milijardi kuna godišnje manje u državnom proračunu. Time se smanjuje prostor za smanjenje nekih drugih poreza jer nije realno očekivati da će hrvatski političari drastično rezati rashode. Stoga, postavlja se pitanje: kojim se poreznim rasterećenjem može dobiti više u vidu rasta ekonomske aktivnosti, zapošljavanja i rasta životnog standarda; treba li smanjivati PDV ili nešto drugo?
PDV nije odveć učinkovit u pokretanju ekonomske aktivnosti. PDV je indirektan porez na potrošnju, a ne direktan porez na faktore angažirane u proizvodnji. Takav PDV samo posredno, a to vjerojatno znači i slabije, utječe na proizvodnju. Osim toga, nema nikakvog jamstva da će se svaki postotak smanjenja PDV-a pretočiti u proporcionalno smanjenje cijena potrošačkih dobara, odnosno rast potrošnje i životnog standarda.
Dobitak od smanjenja stope PDV-a može ostati kod trgovaca ili njihovih dobavljača ako cijene ostanu nepromijenjene. To nije a priori loše ako nije posljedica monopola (rast dobiti može značiti više investicija, proizvodnje i zaposlenosti), ali učinci su neizvjesni.
Prema tome, ako se odvagne važnost PDV-a kao izvora financiranja države u usporedbi s neizvjesnošću učinaka njegova smanjenja na proizvodnju i zaposlenost te ima li se u vidu visina javnog duga i činjenica da Hrvatska još barem tri godine neće imati stabilno stanje u proračunu, diranje u PDV zaslužuje epitet predizbornog političkog populizma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....