Po zakonu bi takvo svjedočenje trebalo biti tajno, no sam Milenković tražio je da javno svjedoči. Od njegova svjedočenja očekuje se mnogo, jer je sudjelovao u test-atentatu na Đinđića, dvadeset dana prije nego što je premijer Srbije ubijen, 12. ožujka 2003., tako što je vozio kamion kojim je kod hale Limes na ulazu u Beograd naglo prepriječio put koloni vozila s premijerom. Atentat je tada izbjegnut vještinom premijerova vozača.
Dejan Milenković Bagzi jedan je od slikovitijih pripadnika beogradskog surčinskog klana, najprije pratitelj Ljubiše Buhe Čumeta, da bi se u ljeto 2002., kada je Čume shvatio da mu Legija i Zemunci rade o glavi pa pobjegao iz Srbije, Bagzi priklonio Zemuncima.
Tvrđava u Zemunu
Ljubiša Buha to dugo nije mogao prihvatiti, pa je u pismima kojima se obraćao medijima iz ilegale optuživao Dušana Spasojevića, formalnog šefa zemunskog klana, tvrdeći da on drži Bagzija zatvorenog u podrumu svoje tvrđave u Šilerovoj ulici u Zemunu. Ljubiša Buha Čume bivši je šef surčinskog klana koji je radio zajedno sa Zemuncima sve do 2002., kada je uspio preživjeti atentat u kojem mu je ubijen tjelohranitelj. U prosincu te godine u zrak je odletio pogon njegova poduzeća Defence road koje se bavilo asfaltiranjem putova.
Čume bježi, i u strahu za život počinje surađivati s tada tek formiranim specijalnim tužiteljstvom za organizirani kriminal. U Slovačkoj potpisuje iskaz Jovanu Prijiću, tadašnjem specijalnom tužitelju. Legija, Spasojević i ekipa trebali su biti uhapšeni. Kako bi to spriječili, organizirali su ubojstvo Zorana Đinđića. Malo su se preračunali: nakon atentata pokrenuta je akcija Sablja u kojoj je uhićeno na stotine kriminalaca, a zemunski klan prestao je postojati. Šefovi zemunskog klana, Dušan Spasojević i Mile Luković, ubijeni su prilikom hapšenja jer su navodno pružali otpor. S njima je bio i Bagzi, i još nije jasno kako je uspio pobjeći. Sklonio se u Grčku, gdje je uhićen u lipnju 2004. On tvrdi da je odmah tražio izručenje u Srbiju kako bi svjedočio protiv Legije i drugova, no izručen je tek u veljači ove godine, i nakon dugotrajnih pregovora specijalno tužiteljstvo za organizirani kriminal pristalo mu je dati status svjedoka suradnika. To znači da su prihvatili njegovo svjedočenje, a zauzvrat su povukli optužbe protiv njega za sudjelovanje u ubojstvu Đinđića i u još nekim mafijaškim ubojstvima.
Bagzijevo svjedočenje toliko je važno da se očekuje da će ubrzo nakon što se on pojavi pred sudom biti izrečena presuda u maratonskom postupku za ubojstvo Zorana Đinđića. Kako se bliži njegovo svjedočenje, tako se po beogradskim novinama sve češće oživljava zemunski klan. Tabloidi, kao i one ozbiljnije novine, puni su napisa o povratku Zemunaca, s neodređenim informacijama kako se kriju u Beogradu, Novom Sadu, negdje "između Beograda i Novog Sada", ali svakako u Srbiji, izvrsno organizirani i moćni, bez namjere da se smire dok ne dođu glave svim svjedocima pokajnicima.
Tjednik Vreme raskrinkao je jednu očito namjerno plasiranu dezinformaciju: onu da je na tijelu nedavno ubijenog Zorana Vukojevića Vuka pronađen DNK odbjeglog Zemunca Aleksandra Simovića. Policija nikad nije imala priliku uzeti DNK uzorak od Zemunaca jer su oni već tri godine u bijegu, a uostalom nemaju nikakvu bazu podataka DNK, objasnili su relevantni, i u ovom slučaju imenovani izvori u Vremenu. No, drugim novinama to ne smeta da i dalje objavljuju istu priču, s neimenovanim ali izvrsno upućenim izvorima, tako da se barem tri puta tjedno s naslovnih stranica lansiraju upozorenja njihovim metama: jednom je to Bagzi, drugi put Čume ili "Đura Mutavi". Zemunski klan, iako je spao na nekoliko nižerangiranih kriminalaca koje policija još nije uspjela uhapsiti, medijski je reinkarniran početkom lipnja kada je u Beogradu ubijen Zoran Vukojević Vuk.
Pod kontrolom tajne službe
Vukojević je mnogo znao, a dio od toga i ispričao. Najjači klan srpske mafije, najorganiziranija i najveća kriminalna organizacija na zapadnom Balkanu, s pipcima širom regije, djelovao je pod kontrolom srbijanske tajne službe. Po nalogu Državne bezbednosti, tajne službe MUP-a Srbije, zemunski klan izveo je 30 mafijaških ubojstava u Beogradu, svjedočio je Vukojević.
Vukojevićevo ubojstvo odmah je proglašeno spektakularnim povratkom zemunskog klana na kriminalnu scenu.
1Milorad Luković Legija, bivši zapovjednik Crvenih beretki, prvooptuženi za ubojstvo premijera Srbije Zorana Đinđića
2Dušan Spasojević i Mile Luković, ubijeni šefovi zemunskog klana
3Svjedoci pokajnici: Ljubiša Buha Čume, Dejan Milenković Bagzi,
Miladin Suvajdžić zvan Đura Mutavi, Nenad Šare
4Mrtvi svjedoci na suđenju za ubojstvo Đinđića: Zoran Vukojević Vuk i Kuje Kriještorac
5Pripadnici zemunskog klana koji su još u bijegu: braća Aleksandar i Miloš Simović, Ninoslav Konstatinović, Sretko Kalinić, Milan Jurišić, Vladimir Milisavljević ili Vlada Budala, za kojeg neki tvrde da je sada preuzeo ulogu šefa klana
6Uhićeni pripadnici Crvenih beretki i zemunskog klana kojima se sudi: Milorad Ulemek Legija,
Zvezdan Jovanović, Željko Tojaga, Nikola Bajić, Branislav Bezdarević, Dejan Milenković, Dušan Krsmanović, Saša Pejaković, Milan Jurišić Juriško, Dragan Miladinović, Saša Petrović, Milan Glišović, Đorđe Slavković, Dejan Ranđelović, Slobodan Kovčić, Bojan Dolić, Darko Milić, Aleksandar Zdravković, Milan Drča, Srećko Trajković, Milan Jovanović, Milomir Kaličanin, Dalibor Nišavić, Nenad Opačić
7Brane se sa slobode: Slobodan Pažin, Toni Gavrić, Predrag Maletić
Vukojevićevo svjedočenje: Po nalogu tajne službe MUP-a Srbije, zemunski klan izveo je 30 mafijaških ubojstava.
|
Snježana Pavić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....