O ministru Čobankoviću stalno se nešto piše. U središte medijske pažnje dolazi zbog nekog izvanrednog stanja - ptičje gripe ili kravljeg ludila. No, mediji prate i njegove aktivnosti nevezane uz poljoprivredu i gospodarstvo. Tako se prošlog tjedna najsimpatičniji Sanaderov ministar, kako mnogi tepaju Čobankoviću, dva puta našao na naslovnicama.
Prvo je početkom tjedna ponovno bio junak rafting posade Vlade i ponovno je pokazao veslačke sposobnosti, a zatim je jedan portal objavio fotografiju na kojoj u tri ujutro u Splitu sjedi za poker-aparatom u casinu.
No, Cho, kako je ovom ministru nadimak u narodu, neće se naljutiti ni zbog čega. Riječ je o jednostavnoj osobi, u što su se reporteri Jutarnjeg lista mogli uvjeriti ovog četvrtka kada su s njime proveli večer u Zagrebu.
Dok bi nas drugi ministri brzo odbili, Čobanković je odmah iste večeri pristao razgovarati s nama. Naše je polazište bila Petrinjska 31, državni stan u kojem Čobanković živi sa svojim sinom. - Mi smo cimeri - sa smijehom nam je rekao poslije, kada smo dotaknuli temu života u Zagrebu. Kasnio je samo nekoliko minuta, a iz haustora je izašao ležerno odjeven. Traperice, polo majica i kožnata jakna. Ministar Čobanković kakvog nismo navikli vidjeti.
- Volim se odjenuti ležerno. Kada dođem kući, negdje poslije osam ili devet navečer, odmah se presvučem. Čim nisam u odijelu, počinjem se odmarati - priča nam Čobanković dok nas vodi u susjedni restoran.
Purger je lokacija gdje najčešće jede dok je u Zagrebu. Kao iskusni vinar, na našu je molbu Čobanković izabrao bijelo vino. Na stolu se našao Rizvanac zeleni. Vino je velika ljubav ministra poljoprivrede pa smo u njegov izbor morali vjerovati.
Kao što je 2003. vjerovao i Sanader prilikom pobjede HDZ-a na izborima. Tada je u slavlju popijeno više od 2000 litara vina, i to iz vinograda budućeg ministra poljoprivrede. - Volim vino, ali danas sam već izgubio taj grif za fino vino. Dok sam radio u Iločkim podrumima, često su nam dolazili građani koji su voljeli, željeli, ali i znali pričati o vinima. Danas je to drugačije - kaže Cho.
Svoje je zvanje Petar Čobanković odabrao u 2. razredu gimnazije. - Bio je to tada moj prvi i zadnji izbor. Volio sam ja u školi i povijest, geografiju i kemiju, No, agronomija je bila moj izbor. Na faks sam ušao bez prijemnog, bilo nas je dvoje manje od upisne kvote. No, siguran sam da bih bio visoko plasiran da je bilo prijemnog - prisjeća se Čobanković koji je na fakultet išao s još jednim ministrom - Božidarom Kalmetom. - Nismo bili ista ekipa, ali smo si bili dobri - dodaje.
Tijekom studija u Zagrebu volio je šetati gradom, a posebno je volio nogometne utakmice. Pohvalio nam se kako je rijetko propuštao Dinamove tekme. - Išao sam na sve domaće, čak i prijateljske, ali i na treninge Dinama umjesto na faks. Uvijek sam bio Dinamovac, putovao sam s Dinamom i po bivšoj Jugoslaviji. Istok - stajanje bila je moja pozicija, ali nikada nisam upao u probleme - priča Čobanković kojem je vani najdraži klub AC Milan.
Iako ga danas opisuju kao najotvorenijeg ministra, u mladosti je, priča nam, bio potpuno drugačiji. - Bio sam zatvoreno dijete, nisam sam se previše isticao.
No, unatoč tome, nikada ga nisu zadirkivali zbog prezimena. Poslije nam je, u Frankopanskoj, priznao da je čuvao ovce. - Nešto malo sam radio kao čoban, no to je bio zaista dosadan posao.
Dok samo razgovarali u Purgeru, ministar je vadio cigarete iz kutije jednu za drugom. Pušiti je počeo na trećoj godini fakulteta, a danas cigarete kupuje na šteke. Ovaj restoran mu je, kaže, najdraži zbog domaće hrane koja mu nedostaje tijekom tjedna s obzirom na to da mu je obitelj u Iloku.
- Cijena je razumna i povoljna za ono što jedemo. Volim najviše pojesti na žlicu, ali mogu pojesti i pljeskavicu i ćevape - kaže Čobanković koji se bez problema šali na račun svojih kila. Danas ih se pokušava riješiti u wellnessu u Sheratonu gdje u prosjeku ide dva puta na tjedan. Na naše pitanje o UN-ovim dijetama odmah odgovara kako u to ne vjeruje. - Ne mogu kile brzo nestati, kao što se nisu ni brzo nakupile.
Iako je po struci agronom i radio je u Iločkim podrumima, za svoj posao kaže da je ipak više političke naravi. - Važno je poznavanje problematike, ali u ovom je poslu više politike. Susrećemo se svakodnevno s problemima, no nekako ih rješavamo - kaže ministar.
Kada mu je bilo najteže u ovoj fotelji? - Definitivno je bilo najteže osigurati isplatu poticaja poljoprivrednicima.
A kada najljepše?
- Uvijek kada vidim napredak obitelji u poljoprivredi i kada vidim da se i njihova djeca trude da taj posao naslijede.
Ministar se voli često pojaviti u javnosti, no, kaže, više zbog drugih. - Mislim da tim ljudima koje posjećujem mnogo znači moja prisutnost. Ipak sam na toj poziciji. Sebe ne vidim kao nešto posebno, ostao sam isti i ne doživljavam se previše. Pazim što radim - kaže Cho.
No, unatoč tom oprezu, u posljednjih mu se tjedan dana dogodio rafting, i to drugu godinu zaredom.
- Rafting je počeo sasvim slučajno. Ministar Kalmeta nas je pozvao i mi smo se odazvali i otišli. Bilo je to odlično iskustvo, jednako kao i ove godine. Volio bih ići i češće, no ne stignem. A oni koji su mislili da ću se ondje utopiti, stvarno su smiješni. Pa ja sam u bivšoj vojsci bio laki ronilac. Ne mogu se ja tek tako utopiti. A i ova me težina može povući na vrh - sa smiješkom kaže Cho.
Poslije toga viđen je i u casinu u Splitu za poker automatom. - Otišao sam prvi put, sasvim slučajno. Igrao sam s četrdesetak eura nekoliko sati i na kraju sam bio na istom. Nisam ovisnik, a to što me netko slikao, ne smeta mi. Nisam ni primjetio da me netko slika - kaže Čobanković.
Ipak, unatoč svemu, na nagovor reportera Jutarnjeg pristao je s nama ući u casino na Trgu bana Jelačića. Ali, nismo se ondje predugo zadržali. Deset uloženih kuna brzo smo izgubili. Nitko od nas nije imao sreću.
Na Trgu je ministar usput pregledao i sutrašnje dnevne novine. Nakon kave u Maloj kavani, s nama se, nakon niza godina, provozao i tramvajem.
- Kao mlad sam se često vozio tramvajem. Danas to uopće ne stignem jer nemam vremena - priča nam ministar u tramvaju. Za vrijeme našeg izlaska često je gledao na sat. Ipak, kaže kako nije vrijedan kao oni premijera Sanadera. - Supruga mi je kupila ovaj sat prije nekoliko godina i samo njega nosim.
Na Cvjetnom trgu ispred izloga s CD-ima ministar je najviše gledao slavonske izvođače. Najdraži su mu, kaže, tamburaši i uz njih se najlakše opusti. Njegov idealan odmor je vikend u Iloku. Ondje spava dulje no inače - do 10 sati. Nedjeljom je redovno u crkvi sa suprugom i djecom, a tijekom vikenda sastaje se u lokalnom hotelu sa svojim prijateljima. Nakon politike, planira se vratiti u Ilok. I u jednakoj tišini raditi u Podrumima, kao što je prije radio.
Iako je tijekom 2004. krenuo na sate engleskog jezika, ministar je ubrzo prestao s tečajevima. Danas će priznati da mu je žao, ali jednostavno nema vremena. - Odustao sam brzo, nisam mogao biti redovit, učiti i pripremati se. Bilo me je sram doći nepripremljen na satove. Šteta, jer teško danas dolazim u kontakt s kolegama - kaže ministar Čobanković.
Sanjin Španović
Prvo je početkom tjedna ponovno bio junak rafting posade Vlade i ponovno je pokazao veslačke sposobnosti, a zatim je jedan portal objavio fotografiju na kojoj u tri ujutro u Splitu sjedi za poker-aparatom u casinu.
No, Cho, kako je ovom ministru nadimak u narodu, neće se naljutiti ni zbog čega. Riječ je o jednostavnoj osobi, u što su se reporteri Jutarnjeg lista mogli uvjeriti ovog četvrtka kada su s njime proveli večer u Zagrebu.
Dok bi nas drugi ministri brzo odbili, Čobanković je odmah iste večeri pristao razgovarati s nama. Naše je polazište bila Petrinjska 31, državni stan u kojem Čobanković živi sa svojim sinom. - Mi smo cimeri - sa smijehom nam je rekao poslije, kada smo dotaknuli temu života u Zagrebu. Kasnio je samo nekoliko minuta, a iz haustora je izašao ležerno odjeven. Traperice, polo majica i kožnata jakna. Ministar Čobanković kakvog nismo navikli vidjeti.
- Volim se odjenuti ležerno. Kada dođem kući, negdje poslije osam ili devet navečer, odmah se presvučem. Čim nisam u odijelu, počinjem se odmarati - priča nam Čobanković dok nas vodi u susjedni restoran.
Purger je lokacija gdje najčešće jede dok je u Zagrebu. Kao iskusni vinar, na našu je molbu Čobanković izabrao bijelo vino. Na stolu se našao Rizvanac zeleni. Vino je velika ljubav ministra poljoprivrede pa smo u njegov izbor morali vjerovati.
Kao što je 2003. vjerovao i Sanader prilikom pobjede HDZ-a na izborima. Tada je u slavlju popijeno više od 2000 litara vina, i to iz vinograda budućeg ministra poljoprivrede. - Volim vino, ali danas sam već izgubio taj grif za fino vino. Dok sam radio u Iločkim podrumima, često su nam dolazili građani koji su voljeli, željeli, ali i znali pričati o vinima. Danas je to drugačije - kaže Cho.
Svoje je zvanje Petar Čobanković odabrao u 2. razredu gimnazije. - Bio je to tada moj prvi i zadnji izbor. Volio sam ja u školi i povijest, geografiju i kemiju, No, agronomija je bila moj izbor. Na faks sam ušao bez prijemnog, bilo nas je dvoje manje od upisne kvote. No, siguran sam da bih bio visoko plasiran da je bilo prijemnog - prisjeća se Čobanković koji je na fakultet išao s još jednim ministrom - Božidarom Kalmetom. - Nismo bili ista ekipa, ali smo si bili dobri - dodaje.
Tijekom studija u Zagrebu volio je šetati gradom, a posebno je volio nogometne utakmice. Pohvalio nam se kako je rijetko propuštao Dinamove tekme. - Išao sam na sve domaće, čak i prijateljske, ali i na treninge Dinama umjesto na faks. Uvijek sam bio Dinamovac, putovao sam s Dinamom i po bivšoj Jugoslaviji. Istok - stajanje bila je moja pozicija, ali nikada nisam upao u probleme - priča Čobanković kojem je vani najdraži klub AC Milan.
Iako ga danas opisuju kao najotvorenijeg ministra, u mladosti je, priča nam, bio potpuno drugačiji. - Bio sam zatvoreno dijete, nisam sam se previše isticao.
No, unatoč tome, nikada ga nisu zadirkivali zbog prezimena. Poslije nam je, u Frankopanskoj, priznao da je čuvao ovce. - Nešto malo sam radio kao čoban, no to je bio zaista dosadan posao.
Dok samo razgovarali u Purgeru, ministar je vadio cigarete iz kutije jednu za drugom. Pušiti je počeo na trećoj godini fakulteta, a danas cigarete kupuje na šteke. Ovaj restoran mu je, kaže, najdraži zbog domaće hrane koja mu nedostaje tijekom tjedna s obzirom na to da mu je obitelj u Iloku.
- Cijena je razumna i povoljna za ono što jedemo. Volim najviše pojesti na žlicu, ali mogu pojesti i pljeskavicu i ćevape - kaže Čobanković koji se bez problema šali na račun svojih kila. Danas ih se pokušava riješiti u wellnessu u Sheratonu gdje u prosjeku ide dva puta na tjedan. Na naše pitanje o UN-ovim dijetama odmah odgovara kako u to ne vjeruje. - Ne mogu kile brzo nestati, kao što se nisu ni brzo nakupile.
Iako je po struci agronom i radio je u Iločkim podrumima, za svoj posao kaže da je ipak više političke naravi. - Važno je poznavanje problematike, ali u ovom je poslu više politike. Susrećemo se svakodnevno s problemima, no nekako ih rješavamo - kaže ministar.
Kada mu je bilo najteže u ovoj fotelji? - Definitivno je bilo najteže osigurati isplatu poticaja poljoprivrednicima.
A kada najljepše?
- Uvijek kada vidim napredak obitelji u poljoprivredi i kada vidim da se i njihova djeca trude da taj posao naslijede.
Ministar se voli često pojaviti u javnosti, no, kaže, više zbog drugih. - Mislim da tim ljudima koje posjećujem mnogo znači moja prisutnost. Ipak sam na toj poziciji. Sebe ne vidim kao nešto posebno, ostao sam isti i ne doživljavam se previše. Pazim što radim - kaže Cho.
No, unatoč tom oprezu, u posljednjih mu se tjedan dana dogodio rafting, i to drugu godinu zaredom.
- Rafting je počeo sasvim slučajno. Ministar Kalmeta nas je pozvao i mi smo se odazvali i otišli. Bilo je to odlično iskustvo, jednako kao i ove godine. Volio bih ići i češće, no ne stignem. A oni koji su mislili da ću se ondje utopiti, stvarno su smiješni. Pa ja sam u bivšoj vojsci bio laki ronilac. Ne mogu se ja tek tako utopiti. A i ova me težina može povući na vrh - sa smiješkom kaže Cho.
Poslije toga viđen je i u casinu u Splitu za poker automatom. - Otišao sam prvi put, sasvim slučajno. Igrao sam s četrdesetak eura nekoliko sati i na kraju sam bio na istom. Nisam ovisnik, a to što me netko slikao, ne smeta mi. Nisam ni primjetio da me netko slika - kaže Čobanković.
Ipak, unatoč svemu, na nagovor reportera Jutarnjeg pristao je s nama ući u casino na Trgu bana Jelačića. Ali, nismo se ondje predugo zadržali. Deset uloženih kuna brzo smo izgubili. Nitko od nas nije imao sreću.
Na Trgu je ministar usput pregledao i sutrašnje dnevne novine. Nakon kave u Maloj kavani, s nama se, nakon niza godina, provozao i tramvajem.
- Kao mlad sam se često vozio tramvajem. Danas to uopće ne stignem jer nemam vremena - priča nam ministar u tramvaju. Za vrijeme našeg izlaska često je gledao na sat. Ipak, kaže kako nije vrijedan kao oni premijera Sanadera. - Supruga mi je kupila ovaj sat prije nekoliko godina i samo njega nosim.
Na Cvjetnom trgu ispred izloga s CD-ima ministar je najviše gledao slavonske izvođače. Najdraži su mu, kaže, tamburaši i uz njih se najlakše opusti. Njegov idealan odmor je vikend u Iloku. Ondje spava dulje no inače - do 10 sati. Nedjeljom je redovno u crkvi sa suprugom i djecom, a tijekom vikenda sastaje se u lokalnom hotelu sa svojim prijateljima. Nakon politike, planira se vratiti u Ilok. I u jednakoj tišini raditi u Podrumima, kao što je prije radio.
Iako je tijekom 2004. krenuo na sate engleskog jezika, ministar je ubrzo prestao s tečajevima. Danas će priznati da mu je žao, ali jednostavno nema vremena. - Odustao sam brzo, nisam mogao biti redovit, učiti i pripremati se. Bilo me je sram doći nepripremljen na satove. Šteta, jer teško danas dolazim u kontakt s kolegama - kaže ministar Čobanković.
|
Odustao od učenja engleskog jezika
|
Sanjin Španović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....