Stanje pismenosti učenika u Hrvatskoj vrlo je zabrinjavajuće, što pokazuju i rezultati nacionalnih ispita iz hrvatskoga jezika koje su ove i prošle godine pisali gimnazijalci kao pripremu za državnu maturu. Lani su se na ispitu iz hrvatskoga ispitivale dvije vještine (čitanje i pisanje), a ove godine ispit je uključivao i jezičnu vještinu slušanja: provjeravalo se slušanje s razumijevanjem, a prvi put učenici su pisali i diktat.
Ispitu je pristupilo 2497 učenika 2. razreda gimnazije, a od maksimalnih 100, učenici su u diktatu u prosjeku ostvarili samo 10,71 posto bodova! Većina učenika, njih čak 72 posto, u diktatu je imala više od 12 pogrešaka, za što su dobili nula bodova.
Upravo zato će Društvo profesora hrvatskoga jezika od novog ministra obrazovanja tražiti hitnu reformu nastave materinskog jezika u školama. Prema riječima predsjednika Društva Srećka Listeša, Društvo će se novom ministru odmah obratiti pismom u kojem će ga upozoriti na katastrofalno stanje pismenosti u Republici Hrvatskoj.
Takvo se stanje, smatraju profesori hrvatskoga jezika, može zaustaviti samo povećanjem fonda sati nastave toga predmeta (od prvog osnovne do kraja srednje škole), hitnim donošenjem novih nastavnih programa za hrvatski jezik (poglavito za srednje škole), uvođenjem hrvatskoga jezika kao obveznog predmeta na sve fakultete te donošenjem jedinstvene pravopisne norme.
Na nacionalnom ispitu iz hrvatskoga jezika, koji su učenici pisali u veljači ove godine, a kompletni su rezultati objavljeni ovih dana, niti jedan učenik diktat nije napisao bez pogreške. Najbolji rezultat postiglo je četvero učenika koji su diktat riješili 87,5 posto. Ne zaboravimo kako je riječ o gimnazijalcima, budućim intelektualcima, koji su, pretpostavlja se, i pismeniji od ostatka populacije.
Učenici su imali zadatak pravilno napisati osam rečenica zadanih prema tekstu hrvatskoga povjesničara Ferde Šišića "Pregled povijesti hrvatskoga naroda". Tekst je bio geografski, a diktatom se htjelo provjeriti jesu li i u kojoj mjeri gimnazijalci sposobni pravilno grafijski zapisati ono što čuju. Tekst je izgovarao profesionalni spiker, a učenici su ga slušali tri puta. Prvi put tekst su slušali cjelovito.
Drugi put tekst im je diktiran po dijelovima kako bi ga mogli zapisati. Treći put tekst im je ponovno pročitan cjelovito, s pauzama, kako bi mogli provjeriti jesu li sve točno zapisali. Na kraju, učenici su imali još deset minuta vremena kako bi tekst mogli uredno prepisati. Rezultat je bio ispodprosječan.
Marina Čubrić, voditeljica Stručne radne skupine za hrvatski jezik na državnoj maturi i profesorica hrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, kaže kako je povjerenstvo očekivalo to da će učenici postići nešto lošiji rezultat iz diktata, no da će rezultat biti tako loš - nitko nije mogao predvidjeti.
Posebno su zanimljive i zabrinjavajuće vrste pogrešaka koje su činili učenici. Prema analizi koju je napravila profesorica M. Čubrić, osim standardnih pravopisnih pogrešaka (nepravilnog korištenja velikog i malog slova, -ije, -je, č i ć, interpunkcijskih znakova), na vidjelo su izašli i brojni leksički, kulturološki i stilski problemi s kojima se susreću učenici. Neki gimnazijalci tako očito nikada nisu čuli za Apeninski poluotok ili rijeku Kupu. Kako, naime, drugačije protumačiti to da su umjesto Kupa neki napisali Pupa, a umjesto Apeninski polutok, peninski, pa čak i Papa Benidski poluotok.
Dunav je za neke Dunaj, a Kraško gorje Traško ili Kaško. Bilo bi zanimljivo vidjeti koju ocjenu iz zemljopisa imaju učenici koji su umjesto pojma Slavonija sa Srijemom, napisali Slavonija sa Sljemenom, a jedan je učenik čak čuo i zapisao: Slavonija s crijevom.
Vrlo su česte i leksičke zamjene, s tim da riječi koje su učenici pogrešno koristili uopće ne odgovaraju kontekstu, što jasno pokazuje da pojedini gimnazijalci ono što čuju i napišu uopće ne razumiju. Izvadak iz rečenice "To geografsko dvojstvo hrvatske zemlje, koje se jasno odražava u klimi, fauni i flori...", u jednoj varijanti glasi "plimi, fauni i flori", a drugoj "klimi, palmi i flori". Učenici su i riječ gorovina (gorje) zapisali kao borovina, trup kao krug ili tlo, dvojstvo kao svojstvo i slično.
Pokazali su i potpunu nesigurnost kad je riječ o pisanju naveska (pokretnog samoglasnika koji se piše na kraju riječi). Piše li se pravilno velik ili veliki, europskome ili europskom, alpskog ili alpskoga, većini učenika nije jasno.
- Svi se opterećuju time hoće li se pisati neću ili ne ću, čak se zbog toga svrstavaju i u različite političko-socijalno-kulturno-regionalne krugove, a problem je zapravo što većina piše 'neznam' i 'nemogu', što učenici ne znaju napisati svijet, već pišu svjet, pišu rjeka, umjesto rijeka, dvje, umjesto dvije - kaže profesorica M. Čubrić. Ističe kako su njezine kolegice isti diktat svojim učenicima dale i ove školske godine. Dogodile su se, tvrdi, iste pogreške, pa se nada da će nadležne institucije, počevši od Katedre za kroatistiku na Filozofskom fakultetu Svečilišta u Zagrebu, pa nadalje, konačno nešto poduzeti.
- Očito je da nešto treba mijenjati u pristupu nastavi hrvatskoga jezika, i to od prvog osnovne. Ne zaboravimo da problemi koji mogu nastati zbog loše razvijenih komunikacijskih vještina nisu samo oni vezani uz otežan nastavak školovanja, jer takvi će učenici ne samo uz više napora pratiti i svladavati nastavu koja ih očekuje u visokom obrazovanju, nego će otežano ispunjavati i svoje obveze u bilo kojoj vrsti posla - upozorava profesorica Čubrić.
Prof. dr. Dunja Pavličević-Franić, profesorica na Katedri za hrvatski jezik i književnost Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako greške koje su činili učenici ukazuju na njihovo jezično i izvanjezično neznanje.
- S tim se problemom često susrećemo i na sveučilišnoj razini. Kad mi student napiše Otrancka vrata, automatski znam da on nikada nije čuo za Otrant. Studenti pišu i ortopedske umjesto ortoepske vježbe - kaže prof. D. Pavličević-Franić. Dodaje kako takvi studenti nemaju problema sa sluhom, već im manjka temeljnoga znanja pa napišu onu riječ koja je najbliža njihovu predznanju i onda se dobije svašta. Ključnim za tu vrstu neznanja profesorica D. Pavlićević-Franić ocjenjuje to što se jezične kompetencije u školama ne rade dovoljno, a slušanje se uopće ne radi.
- Komunikacija na materinskom jeziku i u dokumentima EU jedna je od osam temeljnih kompetencija. Za svih osam kompetencija jednako su važne i jezične vještine: čitanje, pisanje, slušanje i govorenje - upozorava prof. D. Pavličević-Franić te dodaje kako za takvu vrst rada s učenicima prvo treba obrazovati učitelje i profesore.
- Učenici koji slušaju tako opsežan program poput gimnazijalaca moraju biti nepismeni - upozorava Srećko Listeš. Dodaje kako je problem u tome što se nastava hrvatskoga jezika u gimnazijama odvija četiri sata tjedno, a program je sastavljen za fond od pet sati. Profesori pak zbog bivšega nadzora misle da sve moraju odraditi.
U drugom razredu gimnazije učenici toliko toga čitaju, od Gundulića i Dantea do Voltairea. To su sve vrhovi hrvatske i europske književnosti i kulture, no definitivno je previše djela kojima se posvećuje pažnja pa se ne stigne ništa raditi na usmenoj i pismenoj komunikaciji - upozorava Listeš. Njegov je stav da se zbog tako opširnog programa škola pretvorila u internet: daje mnogo informacija, a ne daje znanje.
Profesori hrvatskoga jezika zabrinjavajućom drže činjenicu da je, u situaciji kada sve ukazuje na to da su Hrvati nepismeni, Ministarstvo smanjilo fond sati nastave hrvatskoga jezika u nižim razredima osnovnih škola. - Hrvatska je jedna od zemalja s najmanjim fondom sati nastave materinskog jezika. No, promjene moraju biti puno dublje i moraju obuhvatiti sve struke. Kad nastavnik geografije postavi pitanje koji je glavni grad Mađarske, a učenik napiše Budimpešta malim slovom, onda mu to profesor ne smije priznati kao točan odgovor. To se treba sustavno riješiti - ustvrdio je Listeš.
Društvo profesora hrvatskoga jezika zbog toga će od novog ministra tražiti da se za škole propiše jedinstveni školski pravopis.
Diktat će biti i sastavni dio ispita na državnoj maturi koju bi učenici po zakonu prvi put trebali polagati školske godine 2008./2009., a za koju će na proljeće 2008. biti organizirana eksperimentalna provjera na cijeloj populaciji od 13 tisuća gimnazijalaca. Marina Čubrić upozorava kako je velik problem naših učenika i rukopis. Ima, kaže, učenika koji uopće ne znaju pisati pisana slova, zbog čega su iz pojedinih škola zvali i pitali smiju li ti učenici dikatat, umjesto pisanim, pisati - tiskanim slovima.
2. Leksičke zamjene(zamjena riječi): dvojstvo su pisali svojstvo; trupu, krugu ili tlu; gorovinu su pretvorili u borovinu, fauna su pisali palma.
3. Pogrešna uporaba č i ć te velikih slova: opazit ćemo pisali su opazit čemo; već su pisali več; Rimljani su pisali malim slovom; hrvatske zemlje pisali su Hrvatske zemlje, a interpunkcijske znakove su često ispuštali.
4. Stilske pogreške: velik su pisali veliki; velikoga, velikog; Balkanskome poluotoku, balkanskom poluotoku.
5. Pisani oblik riječi: odijeljen su pisali odjeljen; cijela, cjela; rijeka, rjeka, dvije, dvje; istočnoeuropske, istočno-europske, ili istočno europske.
Velik dio te međe prolazi hrvatskom zemljom. Njezin mali dio, Hrvatsko zagorje, Podravina i cijela Slavonija sa Srijemom, ostaje u srednjoj Europi kao sastavni dio velikoga podunavskoga nizozemlja i alpskoga gorja. Drugi dio pripada Balkanskome poluotoku i kraškoj gorovini ili južnoj Europi. To geografsko dvojstvo hrvatske zemlje, koje se jasno odražava u klimi, fauni i flori, često je nepovoljno utjecalo i na razvoj političke narodne prošlosti. Već su Rimljani današnju hrvatsku zemlju podijelili na dvije pokrajine: Panoniju i Dalmaciju.
Ivana Kalogjera-Brkić
Ispitu je pristupilo 2497 učenika 2. razreda gimnazije, a od maksimalnih 100, učenici su u diktatu u prosjeku ostvarili samo 10,71 posto bodova! Većina učenika, njih čak 72 posto, u diktatu je imala više od 12 pogrešaka, za što su dobili nula bodova.
Upravo zato će Društvo profesora hrvatskoga jezika od novog ministra obrazovanja tražiti hitnu reformu nastave materinskog jezika u školama. Prema riječima predsjednika Društva Srećka Listeša, Društvo će se novom ministru odmah obratiti pismom u kojem će ga upozoriti na katastrofalno stanje pismenosti u Republici Hrvatskoj.
| Dunav je za neke Dunaj, a Kraško gorje Traško ili Kaško. Neki su umjesto pojma Slavonija sa Srijemom, napisali Slavonija sa Sljemenom |
Takvo se stanje, smatraju profesori hrvatskoga jezika, može zaustaviti samo povećanjem fonda sati nastave toga predmeta (od prvog osnovne do kraja srednje škole), hitnim donošenjem novih nastavnih programa za hrvatski jezik (poglavito za srednje škole), uvođenjem hrvatskoga jezika kao obveznog predmeta na sve fakultete te donošenjem jedinstvene pravopisne norme.
Na nacionalnom ispitu iz hrvatskoga jezika, koji su učenici pisali u veljači ove godine, a kompletni su rezultati objavljeni ovih dana, niti jedan učenik diktat nije napisao bez pogreške. Najbolji rezultat postiglo je četvero učenika koji su diktat riješili 87,5 posto. Ne zaboravimo kako je riječ o gimnazijalcima, budućim intelektualcima, koji su, pretpostavlja se, i pismeniji od ostatka populacije.
Učenici su imali zadatak pravilno napisati osam rečenica zadanih prema tekstu hrvatskoga povjesničara Ferde Šišića "Pregled povijesti hrvatskoga naroda". Tekst je bio geografski, a diktatom se htjelo provjeriti jesu li i u kojoj mjeri gimnazijalci sposobni pravilno grafijski zapisati ono što čuju. Tekst je izgovarao profesionalni spiker, a učenici su ga slušali tri puta. Prvi put tekst su slušali cjelovito.
Drugi put tekst im je diktiran po dijelovima kako bi ga mogli zapisati. Treći put tekst im je ponovno pročitan cjelovito, s pauzama, kako bi mogli provjeriti jesu li sve točno zapisali. Na kraju, učenici su imali još deset minuta vremena kako bi tekst mogli uredno prepisati. Rezultat je bio ispodprosječan.
Marina Čubrić, voditeljica Stručne radne skupine za hrvatski jezik na državnoj maturi i profesorica hrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, kaže kako je povjerenstvo očekivalo to da će učenici postići nešto lošiji rezultat iz diktata, no da će rezultat biti tako loš - nitko nije mogao predvidjeti.
Posebno su zanimljive i zabrinjavajuće vrste pogrešaka koje su činili učenici. Prema analizi koju je napravila profesorica M. Čubrić, osim standardnih pravopisnih pogrešaka (nepravilnog korištenja velikog i malog slova, -ije, -je, č i ć, interpunkcijskih znakova), na vidjelo su izašli i brojni leksički, kulturološki i stilski problemi s kojima se susreću učenici. Neki gimnazijalci tako očito nikada nisu čuli za Apeninski poluotok ili rijeku Kupu. Kako, naime, drugačije protumačiti to da su umjesto Kupa neki napisali Pupa, a umjesto Apeninski polutok, peninski, pa čak i Papa Benidski poluotok.
Dunav je za neke Dunaj, a Kraško gorje Traško ili Kaško. Bilo bi zanimljivo vidjeti koju ocjenu iz zemljopisa imaju učenici koji su umjesto pojma Slavonija sa Srijemom, napisali Slavonija sa Sljemenom, a jedan je učenik čak čuo i zapisao: Slavonija s crijevom.
Vrlo su česte i leksičke zamjene, s tim da riječi koje su učenici pogrešno koristili uopće ne odgovaraju kontekstu, što jasno pokazuje da pojedini gimnazijalci ono što čuju i napišu uopće ne razumiju. Izvadak iz rečenice "To geografsko dvojstvo hrvatske zemlje, koje se jasno odražava u klimi, fauni i flori...", u jednoj varijanti glasi "plimi, fauni i flori", a drugoj "klimi, palmi i flori". Učenici su i riječ gorovina (gorje) zapisali kao borovina, trup kao krug ili tlo, dvojstvo kao svojstvo i slično.
Pokazali su i potpunu nesigurnost kad je riječ o pisanju naveska (pokretnog samoglasnika koji se piše na kraju riječi). Piše li se pravilno velik ili veliki, europskome ili europskom, alpskog ili alpskoga, većini učenika nije jasno.
- Svi se opterećuju time hoće li se pisati neću ili ne ću, čak se zbog toga svrstavaju i u različite političko-socijalno-kulturno-regionalne krugove, a problem je zapravo što većina piše 'neznam' i 'nemogu', što učenici ne znaju napisati svijet, već pišu svjet, pišu rjeka, umjesto rijeka, dvje, umjesto dvije - kaže profesorica M. Čubrić. Ističe kako su njezine kolegice isti diktat svojim učenicima dale i ove školske godine. Dogodile su se, tvrdi, iste pogreške, pa se nada da će nadležne institucije, počevši od Katedre za kroatistiku na Filozofskom fakultetu Svečilišta u Zagrebu, pa nadalje, konačno nešto poduzeti.
- Očito je da nešto treba mijenjati u pristupu nastavi hrvatskoga jezika, i to od prvog osnovne. Ne zaboravimo da problemi koji mogu nastati zbog loše razvijenih komunikacijskih vještina nisu samo oni vezani uz otežan nastavak školovanja, jer takvi će učenici ne samo uz više napora pratiti i svladavati nastavu koja ih očekuje u visokom obrazovanju, nego će otežano ispunjavati i svoje obveze u bilo kojoj vrsti posla - upozorava profesorica Čubrić.
Prof. dr. Dunja Pavličević-Franić, profesorica na Katedri za hrvatski jezik i književnost Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako greške koje su činili učenici ukazuju na njihovo jezično i izvanjezično neznanje.
- S tim se problemom često susrećemo i na sveučilišnoj razini. Kad mi student napiše Otrancka vrata, automatski znam da on nikada nije čuo za Otrant. Studenti pišu i ortopedske umjesto ortoepske vježbe - kaže prof. D. Pavličević-Franić. Dodaje kako takvi studenti nemaju problema sa sluhom, već im manjka temeljnoga znanja pa napišu onu riječ koja je najbliža njihovu predznanju i onda se dobije svašta. Ključnim za tu vrstu neznanja profesorica D. Pavlićević-Franić ocjenjuje to što se jezične kompetencije u školama ne rade dovoljno, a slušanje se uopće ne radi.
- Komunikacija na materinskom jeziku i u dokumentima EU jedna je od osam temeljnih kompetencija. Za svih osam kompetencija jednako su važne i jezične vještine: čitanje, pisanje, slušanje i govorenje - upozorava prof. D. Pavličević-Franić te dodaje kako za takvu vrst rada s učenicima prvo treba obrazovati učitelje i profesore.
- Učenici koji slušaju tako opsežan program poput gimnazijalaca moraju biti nepismeni - upozorava Srećko Listeš. Dodaje kako je problem u tome što se nastava hrvatskoga jezika u gimnazijama odvija četiri sata tjedno, a program je sastavljen za fond od pet sati. Profesori pak zbog bivšega nadzora misle da sve moraju odraditi.
U drugom razredu gimnazije učenici toliko toga čitaju, od Gundulića i Dantea do Voltairea. To su sve vrhovi hrvatske i europske književnosti i kulture, no definitivno je previše djela kojima se posvećuje pažnja pa se ne stigne ništa raditi na usmenoj i pismenoj komunikaciji - upozorava Listeš. Njegov je stav da se zbog tako opširnog programa škola pretvorila u internet: daje mnogo informacija, a ne daje znanje.
Profesori hrvatskoga jezika zabrinjavajućom drže činjenicu da je, u situaciji kada sve ukazuje na to da su Hrvati nepismeni, Ministarstvo smanjilo fond sati nastave hrvatskoga jezika u nižim razredima osnovnih škola. - Hrvatska je jedna od zemalja s najmanjim fondom sati nastave materinskog jezika. No, promjene moraju biti puno dublje i moraju obuhvatiti sve struke. Kad nastavnik geografije postavi pitanje koji je glavni grad Mađarske, a učenik napiše Budimpešta malim slovom, onda mu to profesor ne smije priznati kao točan odgovor. To se treba sustavno riješiti - ustvrdio je Listeš.
Društvo profesora hrvatskoga jezika zbog toga će od novog ministra tražiti da se za škole propiše jedinstveni školski pravopis.
Diktat će biti i sastavni dio ispita na državnoj maturi koju bi učenici po zakonu prvi put trebali polagati školske godine 2008./2009., a za koju će na proljeće 2008. biti organizirana eksperimentalna provjera na cijeloj populaciji od 13 tisuća gimnazijalaca. Marina Čubrić upozorava kako je velik problem naših učenika i rukopis. Ima, kaže, učenika koji uopće ne znaju pisati pisana slova, zbog čega su iz pojedinih škola zvali i pitali smiju li ti učenici dikatat, umjesto pisanim, pisati - tiskanim slovima.
|
|
|
2. Leksičke zamjene(zamjena riječi): dvojstvo su pisali svojstvo; trupu, krugu ili tlu; gorovinu su pretvorili u borovinu, fauna su pisali palma.
3. Pogrešna uporaba č i ć te velikih slova: opazit ćemo pisali su opazit čemo; već su pisali več; Rimljani su pisali malim slovom; hrvatske zemlje pisali su Hrvatske zemlje, a interpunkcijske znakove su često ispuštali.
4. Stilske pogreške: velik su pisali veliki; velikoga, velikog; Balkanskome poluotoku, balkanskom poluotoku.
5. Pisani oblik riječi: odijeljen su pisali odjeljen; cijela, cjela; rijeka, rjeka, dvije, dvje; istočnoeuropske, istočno-europske, ili istočno europske.
Najčešće pogreške učenika1. Kulturološke pogreške (nepoznavanje pojmova): Apeninski poluotok pisali su Peninski poluotok, peninski poluotok, Papa Benidski poluotok; rijeku Kupu, rijeka Pupa; Dunav, Dunaj; kraška gorovina, traška gorovina ili kaška gorovina; gorje Pirineja, gorje Pipineja; Slavonija sa Srijemom pisali su Slavonija sa Sljemenom i Slavonija sa crijevom. |
Velik dio te međe prolazi hrvatskom zemljom. Njezin mali dio, Hrvatsko zagorje, Podravina i cijela Slavonija sa Srijemom, ostaje u srednjoj Europi kao sastavni dio velikoga podunavskoga nizozemlja i alpskoga gorja. Drugi dio pripada Balkanskome poluotoku i kraškoj gorovini ili južnoj Europi. To geografsko dvojstvo hrvatske zemlje, koje se jasno odražava u klimi, fauni i flori, često je nepovoljno utjecalo i na razvoj političke narodne prošlosti. Već su Rimljani današnju hrvatsku zemlju podijelili na dvije pokrajine: Panoniju i Dalmaciju.
Izvornik diktata iz hrvatskog jezikaHrvatska se zemlja nalazi na razmeđi srednje i južne Europe. Pogledamo li na karti tri južnoeuropska poluotoka, opazit ćemo da Pirinejski poluotok od ostatka Europe rastavlja teško prohodno gorje Pirineja, a Apeninski poluotok visoke Alpe. Za razliku od ta dva poluotoka, Balkanski poluotok nije odijeljen visokim gorama, nego su ovdje prirodna međa rijeke - Kupa, Sava i Dunav. Što je toj međi na sjeveru, pripada europskome trupu ili srednjoj Europi, a što je na jugu, Balkanskome poluotoku ili južnoj Europi. |
Ivana Kalogjera-Brkić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....