Vlatko Stefanovski: Postao sam doktor gitare a još ne znam čitati note

Gitarističkog virtuoza Vlatka Stefanovskog, kojemu je prije dva mjeseca glasovito skopsko Sveučilšte Sv. Kirila i Metodija dodijelilo počasnu titulu doktora umjetnosti, ponovno imamo priliku vidjeti u Hrvatskoj. Kao i gotovo svako ljeto, Vlatko će svirati duž Jadrana, a Zagreb će počastiti s čak dva koncerta na Opatovini, 30. srpnja i 6. kolovoza. Novopečeni "doktor gitare", osnivač legendarnog benda Leb i sol, ističe da mu je izuzetno zadovoljstvo svirati u Hrvatskoj, u kojoj je uvijek fanatično primljen.

Kako ste se osjećali kad je prof. Džeparovski rekao da ste glazbena ikona po kojoj se Makedonija prepoznaje u svijetu?

Naravno da mi laska to priznanje i riječi prof. Džeparovskog, a pogotvo zato što dolazim iz svijeta rock muzike koji je uvijek na granici prepoznavanja i priznavanja. Nikad rokere, barem u ovim krajevima, nisu ozbiljno shvaćali. Mislim da sam među prvima koji je tako nešto dobio. Ipak su to akademski krugovi u kojima ništa nije slučajno i stvarno mi je drago što su mi na taj način pokazali poštovanje. Na dodjeli je moja supruga Gordana bila uzbuđenija od mene i imala je veću tremu jer ja sam ipak navikao na teatar.

Svako ljeto zasvirate u Hrvatskoj i to uvijek u nekom drugom sastavu. Kakva nam iznenađenja pripremate ove godine?

Prvi put će osim Miroslava Tadića i mene, koji smo dugogodišnji gitaristički duet, biti ugledni glazbenik iz Bugarske Theodossi Spassov, koji svira kaval (drvena flauta), tradicionalni bugarski instrument, a ovaj put imamo još jedno iznenađenje - Indijca Swapana Chaudurija, koji svira indijske table. Bit će veoma zanimljivo.

Gostovali ste Gibonniju na albumu, a i na koncertima, planirate li možda i vi njega ugostiti na ovoljetnoj turneji?

Rado, no koncept ovog koncerta nema veze s pop muzikom niti s pjesmama s vokalom. To je tradicionalna makedonska glazba na "world music" način. Nije to rock, jer sviramo ipak akustične instrumente.

Svirate i jazz i blues, umiješni ste u gotovo svim glazbenim izričajima, a ipak ste roker po vokaciji?

Recimo da jesam. Pod taj nazivnik možete sve podvesti. Rekao bih da sad sviram fusion, inspiriran tradicionalnom makedonskom glazbom. Bez obzira radio rock ili etno, ili pak world music, pokušavam da to bude autentično.

Koje hrvatske glazbenike najviše cijenite?

Prije svega Arsena Dedića, Olivera Dragojevića, svog prijatelja Gibonnija - to su velika imena. Uvijek bih s njima surađivao. A od kolega gitarista? Puno je dobrih gitarista u Hrvatskoj, ali jedan je Nikša Bratoš, izvanredan muzičar, gitarist, producent, aranžer s nevjerojatnom intuicijom za muziku i za pop produkciju. Od stare garde bih spomenuo odličnog Vedrana Božića i Dadu Topića. Vidim da u Hrvatskoj postoji veliki apetit za gitarama i gitaristima. To je, zacijelo, jedan od razloga što sam često u Hrvatskoj, ljudi me stalno zovu. Zato se svake godine trudim da imam svježi projekt te da uvijek mogu publici ponuditi nešto novo.

Navodno preostala tri člana benda Leb i sol snimaju novi album, ali bez vas. Je li to točno?

Da, ne sudjelujem u tome. Mogu oni raditi što god žele, ali mislim da nije pametno da to rade pod imenom Leb i sol. Naime, njih su trojica pokušali autorski zašititi ime grupe, ali mislim da će cijela stvar propasti prije nego što počne. Nema smisla da to rade jer sam ipak ja osnivač tog benda i kompozitor 70 posto pjesama.

Puno puta mi je palo na pamet kako bih trebao naučiti note, pogotovo kad radim s većim bendom. Tada me je malo sramota kad mi podijele note jer ih ne znam čitati, ali ja naučim napamet sve što treba. Zašto ste se uopće razišli kad bendu popularnost nije padala dugi niz godina?

Trajali smo 20 godina, međutim, kad nestane vibre, onda komercijalni uspjeh više nije važan. Treba imati želju i potrebu da s nekim sviraš, tijekom godina ta želja izblijedi i mislim da treba stati kad nestane strasti i motiva. Lani smo imali veoma uspješnu obljetnicu 30 godina od osnivanja benda i mislim da je to dovoljno te da ne treba dalje nastavljati, sve do neke sljedeće obljetnice.

Vaša obitelj vezana je za kazalište, majka Nada bila je glumica, otac Mirko kazališni djelatnik, a brat Goran dramski je pisac. Kako to da ste se vi zaljubili u gitaru, i to prije 13. godine?

Zato što je otac jednog dana kupio i donio doma gitaru i mandolinu. Moj brat nije pokazivao neki interes, on je veliki diskofil, ali nije ga zanimalo sviranje. Za moj muzički odgoj bila je presudna dobra muzika koju smo slušali brat i ja: Beatlesi, Rolling Stonesi, John Mayal, Cream, Eric Clapton, Bob Dylan. Znači, već kao klinac sam imao izvanredne utjecaje, slušao sam muziku koja je i danas relevantna. I eto, malo talenta, malo više vježbanja i velika ljubav prema gitarama, prema zvuku električne gitare. Sa 19 godina već sam osnovao Leb i sol.

Koje vam je tradicionalne vrijednost ugradila obitelj? Držite li se kroz život nekih savjeta roditelja?

Naravno. Prije svega, roditelji mi nikad nisu ograničavali polja interesa. Naime, nije glazba bila moja prva fascinacija. Bavio sam se fotografijom, crtanjem, slikanjem, imao sam različite interese. Nikad me nisu roditelji sputavali, naprotiv, poticali su me. Najvažnija stvar kojoj su me roditelji naučili je kozmopolitizam i tolerancija prema svima narodima, nacijama, vjerama i rasama. Moj otac je posljednjih 20 godina svoje karijere radio u albanskom i turskom kazalištu tako da su k nama doma dolazili glumci i slikari različitih kultura. Glavna stvar koju su me naučili je ljubav prema umjetnosti, prema ljepoti i ljudima. Kad sam počeo putovati, otac mi je rekao: " Čuvaj sva svoja prijateljstva jer to ti je naveće bogatsvo koje ćeš ikada imati. Čuvaj sve telefonske brojeve i kontakte koje ostvaruješ na putovanjima jer to ti je dragocijeno." Tome učim i svoju djecu.

S obitelji ću ljetovati u Hrvatskoj, jer ima najljepše more na svijetu Jeste li pohađali glazbenu školu?

Nikad, niti jedan sat! Sam sam učio svirati gitaru. Zato nikad nisam naučio čitati note. Žao mi je zbog toga, ali nalazim načine da skladam i pravim pjesme te sviram na tuđim projektima. Puno puta mi je palo na pamet kako bih trebao naučiti note, pogotovo kad radim s većim bendom. Tada me je malo sramota kad mi podijele note jer ih ne znam čitati, ali ja naučim napamet sve što treba.

Navršili ste 50. godinu. Je li vrijeme da konačno naučite čitati note?

Probat ću, evo ovog ljeta možda! Sve što me zanima naučio sam, a ovo mi je malo previše matematike. A ja nisam dobar iz matematike.

Vaše aktivnosti je teško pohvatati, puno toga radite s različitim ljudima. K tome, skladali ste glazbu za deset igranih filmova, dokumentarce i crtiće, tri baletne predstave, snimili ste 25 albuma na kojima ste nositelj projekta, a usto gostovali ste na gotovo 50 albuma drugih izvođača. Kad sve to signete i što planirate dalje?

Najviše radim sa svojim električnim triom, mladim ljudima iz Makedonije. Bas svira Maksimovski Đoko, a bubnjeve Dean Dino Milosavljević, putujemo po rock i jazz festivalima, a spremamo se u rujnu na turneju po Americi. Oni su jedna od mojih postava s kojima nastupam, druga stvar je akustični koncert s Miroslavom Tadićem. Prošlog mjeseca sam nastupao s Big bendom iz Slovenije, imali smo šest koncerata. Dakle, radim razne stvari, no najviše volim svirati uživo. Diskografski biznis postao je malo demode jer se sve lako skine s interneta, jedino su koncerti vrijedni pažnje jer na koncertu nitko ne može glumiti mene. Novi prokjekt koji spremam je album s blues standardima.

Nastupate diljem svijeta i svugdje ste rado viđeni i cijenjeni. Osjećate li se kao svjetska zvijezda?

Ne, ne osjećam, ali sam zadovoljan svojim statusom jer bilo gdje u svijetu mogu očekivati da će mi na koncert doći bar 500 ljudi. Bio to London, Los Angeles, New York, Stockholm, samo stavite moje ime na plakat i ljudi će doći.

Budući da stalno putujete i puno nastupate, kako to podnosi vaša obitelj, supruga Gordana, kći Ana (18) i sin Ian (6,5)?

Postoji period kad sam stalno kod kuće, recimo prva tri-četiri mjeseca u godini sam uvijek doma, a kad krene ljeto krenu i festivali i koncerti. I to traje skoro do Nove godine. U prosjeku sam šest mjeseci doma, a šest na putu. Moram priznati da to moja obitelj teško podnosi jer ja sam otac na službenom putu. No, takav je moj posao. Mislim da najviše falim sinu, ali trudim se sve im nadoknaditi kad smo skupa. Barem dajem sve od sebe.

Čime vam se bavi supruga?

Ona se bavi samo nama, nastoji održati obitelj.

Imaju li i vaša djeca glazbeni talent?

Kći je veoma talentirana za jezike, govori nekoliko jezika i sad će studirati talijanski i španjolski, a sin već svira bubnjeve. Ima strašan nerv, osjećaj za ritam i melodiju. Njega ću, čak i ako se bude protivio, upisati u glazbenu školu.

Između hrvatske i američke turneje idete na odmor. Kamo?

Krajem kolovoza idem s obitelji na more, možda u Grčku, Italiju, ali najvjerojatnije ćemo ostati u Hrvatskoj, koja ima najljepšu obalu i more na svijetu.

Gordana Boić