Vraća li se i naš riblji fast food

Iz perspektive poduzetnika ugostiteljska ponuda u Londonu je upravo zastrašujuća. Dnevno niču novi restorani s novim konceptima i privlačnom ponudom. Village East nedaleko od Londonskog mosta takav je ambiciozan restoran i na glasu da nudi “novu englesku kuhinju”. Već je taj pojam intrigantan jer engleska kulinarska tradicija nije na nekom glasu, a s druge strane, londonska scena danas je pojam vrhunskoga gastronomskog kozmopolitizma.

Na dnevnom jelovniku nalazimo i fish & chips, ribu s krumpirićima, pojam jednostavnog jeftinog radničkog jela. Ovisno o dnevnom ulovu, riba je bila svježi bakalar, oslić ili list. Riba se panirala, a krumpirići nalik pomfritu znali bi imati i neki nama čudan aromatski dodatak kao što je kvasina. Umotani u jučerašnje novine činili su kompletan obrok zaokružen pivom u pubu.

Fish & chips u Village Eastu bio je delikatno panirani vrhunski svježi bakalar, poslužen s blago začinjenim pireom od krumpira i finom kremom od špinata.

Preporod fish & chips ponude u Engleskoj zanimljiv je i za nas jer pokriva cijelu scenu od uličnog fast fooda do elitnog ugostiteljstva. Mediji je prate i promoviraju, turizam čini unosnim. Mark Perou, i sam poduzetnik, izdao je monografiju indikativnog naziva: Fish and Chips, National Treasure - Ribe i krumpirići, nacionalno blago. U njoj, između ostalog, objašnjava kako moderne tehnologije mogu unaprijediti okus ovog tradicionalnog jela. Važne su i analize stanja “ribljeg fonda”. Optimističan je zaključak kako svježeg bakalara ipak ima dovoljno u akvatorijima gdje se ta vrsta uredno obnavlja i održava.

Neuspio pokušaj brendiranja naše tradicije brze riblje hrane u Srdela snack lanac prije nekoliko godina nije potpuno obeshrabrio domaće poduzetnike. Naznake novih pokušaja mogle su se zamijetiti i ove godine, a sljedeća bi sezona mogla donijeti čak i nekoliko premijera sa srdelama, gavunima, sitnom bijelom ribom, ribom iz uzgoja i sličnom jeftinijom ponudom iz ribarnica.