Ragbi mnogi doživljavaju kao “najmuškiji” od svih sportova, a igrači su prave macho ikone. Stoga je priznanje velškog ragbijaša i prave sportske legende Garetha Thomasa (35) da je homoseksualac šokiralo mnoge. Imao je jednu od najboljih reputacija na terenu, suigrači su ga poštovali, a suparnici ga se bojali. Kako i ne bi kad čovjek ima 192 centimetra, sto kila i samo pokoji zub.
Uz to bi se uz pivo u pubu sa svojim suigračima uvijek uključivao u prepričavanja o seksualnim podvizima i lovljenju “komada”.
Oženio se Jemmom 2002. godine., djevojkom s kojom je bio od srednje škole. Nakon toga nekoliko je puta govorio o tome da je ona njegov “kamen oslonac” i pričao o neispunjenoj želji da postanu roditelji. Ako bi itko pomislio da Gareth Alfie Thomas nije stopostotni homo domesticus, bio je to spreman braniti i šakama ako treba. No kako je prošli tjedan priznao - sve je bila laž. Brižljivo građena fasada srušila se međutim 4. studenoga 2006. nakon što je kao kapetan Walesa odigrao još jednu utakmicu protiv Cardiffa.
U svlačionici se jednostavno slomio, kako je priznao Daily Mailu, i shvatio da više ne može tako živjeti. Njegova ga je tajna jednostavno uništavala.
- Cijelu svoju karijeru krio sam da sam homoseksualac i to je bilo poput utega u mom trbuhu. Bio sam poput bombe. Mislio sam da mogu to poreći i sakriti negdje u mračni kutak svoga bića, ali bilo je nemoguće. Homoseksualac sam i nisam to više mogao ignorirati - rekao je Gareth. Tog je ljeta priznao istinu svojoj supruzi i brak se raspao. No ipak se nadao da će od ostatka svijeta uspjeti sakriti svoju seksualnu orijentaciju.
- Moj se život raspadao. Jemma i ja smo se rastajali i ja sam bio prestravljen zbog svoje budućnosti single gay muškarca - naveo je Gareth u svojoj ispovijedi.
Prvi mu je pomogao trener Scott Johnson. Jednoga dana prišao mu je i pitao što se događa i Gareth se slomio. Tada mu je rekao da će sve reći suigračima jer mu trebaju prijatelji da budu uz njega. Njegovi suigrači Stephen Jones i Martyn Williams dali su mu punu podršku i rekli da ih stvarno nije briga što je homoseksualac. Imao je sreće što se nitko nije distancirao od njega. Svi njegovi prijatelji i suigrači su ga podržali. Otkako je prije tri godine uskom krugu priznao tko je zapravo, prošli je tjedan odlučio to reći i cijelom svijetu.
- Mislim da se stav promijenio i da je pravo vrijeme da se i u sportu počinju prihvaćati homoseksualci koji otvoreno pričaju o tome. Ja sam to shvatio kada sam imao šesnaest godina i predugo šutio o tome - rekao je Gareth.
Priznao je i da je odlazio u gay barove i varao svoju ženu, što je još pogoršavalo ionako tešku situaciju.
- Ponekad sam se osjećao sasvim sam i bio sam u teškoj depresiji. Često sam stajao na litici u blizini svoje kuće kod St. Brides Majora i razmišljao da bi najlakše bilo zakoračiti u bezdan i okončati muke. Bio je to poziv u pomoć. Ali nisam imao hrabrosti i previše sam volio svoj život, ragbi i obitelj - rekao je Gareth u šokantnom priznanju. Nakon svega što je rekao kao prvi poznati sportaš u Britaniji koji je to učinio, mediji su ga počeli opsjedati.
Pristao je dati intervjue i iznijeti cijelu pričom da bi pokazao kako i među sportašima ima homoseksualaca ma koliko se šutjelo o tome. Njegovi suigrači i obitelj dali su mu punu podršku. Čak je i njegova bivša supruga Jemma rekla da je “ponosna što je priznao tko je zapravo”.
- Ako itko promijeni mišljenje o njemu zato što je rekao da je homoseksualac, onda su ljudi stvarno glupi. Sada kada svi znaju, život bi mu trebao biti lakši - rekla je bivša gospođa Thomas koja trenutno živi u Španjolskoj.
Gareth, koji će vjerojatno zbog hrabrog priznanja postati ikona gay zajednice, rekao je kako je postigao sve što je bilo moguće u ragbiju i učinio je to kao homoseksualac.
- Želio sam poslati pozitivnu poruku svima koji su gay da i oni mogu postići sve što žele - naveo je Gareth. U Sjedinjenim Državama nitko Thomasova kalibra nije napravio nešto takvo, iako se prešutno zna da i u sportu ima homoseksualaca, baš kao i u svim drugim granama društva.
- Sport je jedno od zadnjih područja u kojem se o tome priča. Sportska kultura sama po sebi zapravo ne ohrabruje ljude da budu vjerodostojni i ono što jesu - rekao je Dean Nelson, izvršni direktor udruge Pride House, koja za Olimpijske igre 2010. u Vancouveru planira pružiti dobrodošlicu svim sportašima homoseksualcima. To je prvi takav pokušaj u povijesti - da se progovori o homofobiji i skrene pozornost javnosti na taj problem.
Samo se osam sportaša na ljetnim Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu deklariralo da su homoseksualci jer ih većina s tim priznanjem nije htjela izići u javnost.
Gareth kaže kako bi volio da dođe i taj dan kada će ljudi na rečenicu: “Ja sam homoseksualac” samo odmahnuti rukom i reći: “Pa što!”
Sport se percipira kao izrazito heteroseksualno mjesto
Hrvatska ruši tabue o homoseksualizmu brže od SAD-a i V. Britanije
- Mislim da je tzv. “coming out” ili priznanje o homoseksualnoj orijentaciji u svakom slučaju pozitivan korak i da je početak razbijanja svih predrasuda i diskriminacije. Istodobno je to osobni i politički čin. Koliko je težak ili lagan ovisi o osobi i njenom samopouzdanju i vjeri u sebe.
Međutim, to je proces koji traje čitav život iako je prvi korak najteži - naveo je politolog Marko Jurčić iz Udruge Zagreb Pride. Dodao je kako u se sport i dalje percipira kao izrazito heteroseksualno mjesto, stoga je takav korak izrazito težak u takvom okruženju.
- Njegov učinci su puno snažniji, nego u recimo području kulture. U Hrvatskoj se očekuje da je homoseksualizam u sportu tabu. Ali ja mislim da će se sve početi razotkrivati po domino efektu; počelo je s aktivizmom, nastavilo se novinarstvom i kulturom, a vrlo skoro će doći vrijeme i za sport - kaže Jurčić. Za usporedbu navodi kako je Hrvatska 1998. godine imala zadnji val političkih emigranata kojima je Kanada dodijelila azil zbog nepodnošljivog društveno-političkog stanja u zemlji naspram gay zajednice.
- Već četiri godine nakon toga imali smo prvi gay pride. Stvari su se izrazito brzo promijenile, dok je primjerice Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji od pitanja dekriminalizacije homoseksualne zajednice i propitivanja ljudskih sloboda do javnog marša trebalo 30 godina - rekao je Jurčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....