Nakon dugo vremena, prava, uspjela ambijentalna predstava u Splitu, za koju se valjalo popeti na Mosor. Radnja se povezala s prostorom i urasla u njega. Pougljenjena šuma, vodena površina i svjetlo dali su i efekte i mirnoću.
Redatelj i njegova umjetnička ekipa sretno su oživjeli svevremensku opčinjenost zlom; majstorska u realizaciji, ovdje u klasičnom prijevodu Vladimira Gerića i dramaturškoj obradi Katarine Pejović, jest zamisao da su, bez ostatka, svi likovi važni (osim ovdje gotovo do objekta svedene Lavinije, te nekovrsne sestrice Ofelijine), a opet u nama raste sućut za njihove postupke, pa i razumijevanje za njihove zločine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....