SISAK - Počeli su točno u podne. Neke su žrtve zatekli za ručkom, neke u krevetu, a svima je zajedničko nasilna smrt metkom u glavu. Ubojice su išli redom, od kuće do kuće, počevši od kućnog broja 71 prema natrag. Ubili su u selu Joševici u dolini rijeke Maje, nedaleko od Gline, ukupno 21 Hrvata, civile koji su ostali živjeti u tome selu, među ostalim i zbog obećanja susjeda Srba da ih neće dirati.
O tom masakru, o kojem se u Hrvatskoj vrlo malo zna, a nitko do sada zbog njega nije ni optužen niti osuđen, izvještaj je sastavio major Vlado Ćupović, koji je iz glinskog štaba TO, štabu 3. operativne zone Topusko uputio "Izvještaj o masakru u s. Joševici", pod oznakom "vojna tajna - strogo povjerljivo".
U tome izvještaju major Ćupović piše kako je uviđajem od strane radnika SJB utvrđeno da je ubijeno 19 muškaraca i žena hrvatske nacionalnosti među kojima i četvero djece od 10 do 16 godina starosti. Također su pronađene tri ranjene osobe, koje su otpremljene u bolnicu, od kojih su dvije umrle, a jedna je ostala živa. "Prema poznatim činjenicama, sve su žrtve likvidirane oružjem malog kalibra, a osobe koje su to izvršile, bile su u maskirnim uniformama", napisao je major Ćupović.
Sve jezive detalje hladnokrvne likvidacije civila pozorno je zapisao istražni sudac tadašnjeg Okružnog suda u Glini Nikola Sužnjević (koji je danas gradski vijećnik u Glini). Potanko navodi mjesta ubojstva svih žrtava, a uz svakog ubijenog ističe kako nema drugih tragova nasilja osim prostrijelnih rana glave, u zatiljak, čelo, usta, u sljepoočnicu...
Sudac Sužnjević je devet dana nakon masakra, na Božić 1991. godine, u bolnici u Glini ispitao i teško ranjenu Anu Šiftar, koja je tada imala 70 godina, a ostala je živa unatoč dvjema prostrijelnim ranama glave. Ana Šiftar ranjena je i u ruku, i jedina je u koju su ispaljena dva metka. Ona svjedoči da je negdje iza podneva njezina unuka Ljubica rekla da vojska ide kroz selo.
"Ja sam izašla iz kuće i u grupi vojnika u dvorištu zapamtila jednog visokog s crnom bradom, on im je bio vođa. Kada sam im rekla koga imam u kući, oni su ušli. Unuk Luka upravo se budio jer je došao iz noćne smjene u pekari. Jedan ćelavi s plavom kosom pucao je u unuka Luku i unučicu Ljubicu, a drugi niži pucao je na unuka Paju, na mog brata i mene. Pucnjava se nije čula, čula su se samo zrna kako lete.
Ja sam nakon što sam vidjela što oni rade zajaukala, a jedan od njih je viknuo da sjednem na krevet i zatim je meni ispalio metak u usta i ja ništa više nisam osjećala i dok sam padala, ispalio je još jedan hitac koji me je pogodio u ruku i ispod lijevog oka i izašao na rame", zapisao je istražni sudac Sužnjević.
Masakr u Joševici, kako ističe Jakša Raguž iz Hrvatskog instituta za povijest, nedvojbeni je dokaz genocidnosti velikosrpske politike. Ovdje nije bilo oružanih sukoba, a tadašnji predsjednik općine Jović i vojni zapovjednici jamčili su Hrvatima na okupiranim područjima Gline mir i sigurnost ako ne budu podržavali oružani otpor okupaciji. U selima Joševici, Svračici, Maji i drugim mjestima iz doline rijeke Maje, nije bilo oružanih sukoba.
- Tadašnje okupacijske vlasti obavile su istragu, načinile zapisnike, saslušale svjedoke, ali ništa nisu poduzele u vezi s otkrivanjem počinitelja. - ističe Ivica Pandža Orkan, pukovnik Hrvatske vojske u mirovini, koji uporno prikuplja dokumente o zločinima i zločincima velikosrpske agresije.
Mate Piškor
O tom masakru, o kojem se u Hrvatskoj vrlo malo zna, a nitko do sada zbog njega nije ni optužen niti osuđen, izvještaj je sastavio major Vlado Ćupović, koji je iz glinskog štaba TO, štabu 3. operativne zone Topusko uputio "Izvještaj o masakru u s. Joševici", pod oznakom "vojna tajna - strogo povjerljivo".
U tome izvještaju major Ćupović piše kako je uviđajem od strane radnika SJB utvrđeno da je ubijeno 19 muškaraca i žena hrvatske nacionalnosti među kojima i četvero djece od 10 do 16 godina starosti. Također su pronađene tri ranjene osobe, koje su otpremljene u bolnicu, od kojih su dvije umrle, a jedna je ostala živa. "Prema poznatim činjenicama, sve su žrtve likvidirane oružjem malog kalibra, a osobe koje su to izvršile, bile su u maskirnim uniformama", napisao je major Ćupović.
Sve jezive detalje hladnokrvne likvidacije civila pozorno je zapisao istražni sudac tadašnjeg Okružnog suda u Glini Nikola Sužnjević (koji je danas gradski vijećnik u Glini). Potanko navodi mjesta ubojstva svih žrtava, a uz svakog ubijenog ističe kako nema drugih tragova nasilja osim prostrijelnih rana glave, u zatiljak, čelo, usta, u sljepoočnicu...
Sudac Sužnjević je devet dana nakon masakra, na Božić 1991. godine, u bolnici u Glini ispitao i teško ranjenu Anu Šiftar, koja je tada imala 70 godina, a ostala je živa unatoč dvjema prostrijelnim ranama glave. Ana Šiftar ranjena je i u ruku, i jedina je u koju su ispaljena dva metka. Ona svjedoči da je negdje iza podneva njezina unuka Ljubica rekla da vojska ide kroz selo.
"Ja sam izašla iz kuće i u grupi vojnika u dvorištu zapamtila jednog visokog s crnom bradom, on im je bio vođa. Kada sam im rekla koga imam u kući, oni su ušli. Unuk Luka upravo se budio jer je došao iz noćne smjene u pekari. Jedan ćelavi s plavom kosom pucao je u unuka Luku i unučicu Ljubicu, a drugi niži pucao je na unuka Paju, na mog brata i mene. Pucnjava se nije čula, čula su se samo zrna kako lete.
Ja sam nakon što sam vidjela što oni rade zajaukala, a jedan od njih je viknuo da sjednem na krevet i zatim je meni ispalio metak u usta i ja ništa više nisam osjećala i dok sam padala, ispalio je još jedan hitac koji me je pogodio u ruku i ispod lijevog oka i izašao na rame", zapisao je istražni sudac Sužnjević.
Masakr u Joševici, kako ističe Jakša Raguž iz Hrvatskog instituta za povijest, nedvojbeni je dokaz genocidnosti velikosrpske politike. Ovdje nije bilo oružanih sukoba, a tadašnji predsjednik općine Jović i vojni zapovjednici jamčili su Hrvatima na okupiranim područjima Gline mir i sigurnost ako ne budu podržavali oružani otpor okupaciji. U selima Joševici, Svračici, Maji i drugim mjestima iz doline rijeke Maje, nije bilo oružanih sukoba.
- Tadašnje okupacijske vlasti obavile su istragu, načinile zapisnike, saslušale svjedoke, ali ništa nisu poduzele u vezi s otkrivanjem počinitelja. - ističe Ivica Pandža Orkan, pukovnik Hrvatske vojske u mirovini, koji uporno prikuplja dokumente o zločinima i zločincima velikosrpske agresije.
Počinitelji poznati?Prema dokumentaciji udruga koje se bave istraživanjem ratnih zločina na Banovini, pokolj u Joševici počinili su pripadnici dviju zloglasnih postrojbi iz glinskog kraja: grupe Šilt Siniše Martića i Izviđačko-diverzantske grupe Jose Kovačevića. Navodni počinitelji iz grupe Šilt su Siniša Martić, Dragiša Žarković, Nebojša Vignjević i Dušan Martić. U zločinu su, prema rezultatima dosadašnjih istraživanja i iskaza svjedoka, sudjelovali još Bogdan Jednak, Dragan Dabić, Milan Nenadić, Nikola Solar, Stanko Žarković i Ilija Baždar, pripadnici diverzantske grupe Jose Kovačevića. |
Mate Piškor