SDP-ovci su zadovoljni 7. tematsko-izvještajnom konvencijom održanom u subotu u Zagreb. Nešto manje od 800 delegata koji vjerno predstavljaju stranku usvojili su izvješće o radu svog predsjednika Davora Bernardića, čime su blagoslovili način na koji im vodi SDP. Potom su izglasali novi stranački Program, pojeli grah, izmijenili Statut, a onda se razišli.
Imaju li SDP-ovci razlog za zadovoljstvo?
Ovisi s koje pozicije gledaju. Promatraju li konvenciju s mišlju na to što su mogli učiniti oni koji smatraju da im stranka nema adekvatno vodstvo, onda je logičan njihov blagi osmijeh. Nitko na konvenciji nije potegnuo pitanje (ne)povjerenja predsjedniku Bernardiću. Tim prije što se eventualni zahtjev za izglasavanje nepovjerenja Bernardiću doživljavao katastrofično, a glavni upravitelji stranačkim životom taj čin proglasili su sigurnim putem u raskol i smrt SDP-a.
SDP-ovci mogu biti zadovoljni što se to nije dogodilo, ali i nezadovoljni jer se nije dogodilo ništa bitno.
Što je izostalo na konvenciji SDP-a?
Potpuno je izostalo jasno i nedvosmisleno obraćanje biračima. Najveći i najznačajniji stranački skup SDP-ovci su potrošili na to da se bave sami sobom. Davor Bernardić je imao podulji uvodni govor u kojemu se dotakao svih mogućih tema, ali nismo saznali ni ono što je najaktualnije - hoće li SDP glasati za ratifikaciju Istanbulske konvencije i dati podršku HDZ-ovim ogradama ili će inzistirati na cjelovitom dokumentu. Na SDP-ovoj konvenciji nije promovirana ni jedna jasna stranačka politika.
Što je glavna poruka konvencije SDP-a?
Da će Bernardić mirno dočekati kraj mandata na čelu SDP-a. Na konvenciji je postalo potpuno jasno da Bernardić neće unaprijediti svoj politički izričaj, ali je jednako tako jasno da unutar stranke nema kritične mase koja bi ga zbog toga opozvala. No, najlošija spoznaja za SDP je što od svih govornika na subotnjem skupu ni jedan nije bio bolji od Bernardića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....