Drama, drama, drama - to se događa u životu i u mozgu tinejdžerice. "Mama, danas ne mogu u školu. Imam prišt i ne dolazi u obzir da me on vidi","Ne razgovaram s Evom već dva sata i neću se skinuti s telefona!"," Pusti me na miru! Jedva čekam da se odselim od kuće!" Nešto od toga, ili sve, sigurno ste čuli ako kod kuće imati kćer u adolescentskim godinama.
Tinejdžerske su godine turbulentno razdoblje. Mozak tinejdžerice stvara nove i reorganizira stare neuronske sklopove koji upravljaju načinom na koji ona misli, osjeća i djeluje - a prije svega time koliko se opsesivno bavi svojim izgledom. U pubertetu se cijeli smisao postojanja djevojke svodi na to da bude seksualno privlačna. To je stanje mozga rezultat poplave novih hormona koji natapaju prastari genetički nacrt žene. Visokooktanski estrogen i progesteron kolaju kroz mozak i potpaljuju opsesiju izgledom: djevojke sate provode pred ogledalom, proučavaju pore, čupaju obrve, nadaju se da će im se stražnjice smanjiti, grudi povećati, struk suziti, a sve zato da privuku dečke. To bi radile bez obzira na medijski pritisak i ljepotice na naslovnicama; to rade zato što ih na to tjeraju hormoni koji im u mozgu stvaraju realnost u kojoj je najvažnije biti privlačna dečkima.
Znamo da estrogensko i progesteronsko gorivo snažno utječe na mnoge dijelove ženskog mozga - uključujući središte pamćenja i učenja (hipokampus), centar kontrole tjelesnih organa (hipotalamus) i središnjicu za emocije (amigdala). Pojačava se kritičko razmišljanje, usavršavaju se fine emocionalne reakcije.
Ali isto se tako uspostavlja i tjedni ritam u promjenjivoj reakciji na stres koji će trajati sve dok žena ne uđe u menopauzu. Osjetljivost na bol i na stres raste pa su tinejdžerice često napete, pod stresom i traže način da se opuste.
Predavala sam razredu petnaestgodišnjaka o razlikama u mozgu između muškaraca i žena i momcima i djevojkama sam rekla da jedni druge pitaju nešto što ih je oduvijek zanimalo.
Dečki su pitali: - Zašto cure uvijek idu zajedno na zahod?
Mislili su da će čuti nešto škakljivo i seksualno, ali su djevojke odgovorile: - Zato što je to jedino mjesto u školi gdje na miru možemo razgovarati!
Naravno, sasvim je nezamislivo da jedan dečko drugoga pita: - Ideš sa mnom na zahod?
Taj prizor ocrtava središnju razliku između ženskog i muškog mozga. Sklopovi za društveno i verbalno povezivanje već su po prirodi stvari ugrađeni u ženski mozak u većoj mjeri nego u muški. Baš u tinejdžerskim godinama poplava estrogena u ženskom mozgu aktivira oksitocin i specifično ženske sklopove, posebno one za govor, koketiranje i druženje. Srednjoškolke u zahodu cementiraju veze koje su im trenutno najvažnije - veze s drugim djevojkama.
Mnoge žene nalaze biološku ugodu u ženskom društvu, a jezik je ljepilo koje ih povezuje. Nije čudo stoga što su neka verbalna područja u mozgu veća kod žena nego kod muškaraca i da žene u pravilu govore i slušaju mnogo više od muškaraca. U prosjeku, djevojke izgovore od dva do tri puta više riječi na dan od dječaka. Ženska djeca ranije progovore i u dobi od 20 mjeseci imaju dvostruko ili trostruko veći vokabular od vršnjaka. Dečki ih s vremenom dostignu u broju riječi kojima raspolažu, ali nikad u brzini. Djevojke u prosjeku govore brže - 250 riječi u minuti prema muških 125.
Autorica u knjizi 'Tajne ženskog mozga' objašnjava zašto su tinejdžerske godine turbulentne, zašto mozak tinejdžerice u uporabu stavlja drevne upute o tome kako biti žena i zašto su tinejdžerice opsjednute svojim izgledom. Objašnjava i da su sklopovi za društveno i verbalno povezivanje već po prirodi stvari ugrađeni u ženski mozak u kudikamo većoj mjeri nego u muški.
Muškarci se nisu uvijek znali dobro nositi s verbalnom nadmoći žena. U kolonijalnoj Americi žene su stavljali u klade s drvenom kvačicom na jeziku ili su ih gurali pod vodu gotovo do točke utapanja kako bi ih kaznili za zločin "previše govora", a te se kazne nikad nisu primjenjivale na muškarcima.
Čak i kod naših rođaka primata postoji velika razlika između mužjaka i ženki u glasovnoj komunikaciji. Ženke rezus majmuna, na primjer, nauče se glasati mnogo ranije od mužjaka i tijekom svakog dana koriste svih 17 vokalnih tonova kojima se njihova vrsta služi u komunikaciji.
Rezus mužjaci, naprotiv, nauče samo od tri do šest tonova, a u odrasloj dobi mogu proći dani, čak i tjedni, a da oni ne ispuste nijedan jedincati glas. Ogovaranje i brbljanje često su djevojkama najdraža aktivnost - sredstvo koje im pomaže da prebrode stres i da si ga olakšaju. Postoji biološki razlog za to ponašanje. Povezivanje razgovorom aktivira centre za zadovoljstvo u ženskom mozgu. Povjeravanje tajni romantičnog ili seksualnog sadržaja aktivira ih još jače.
Govorimo o iznimno jakom užitku: snažan nalet dopamina i oksitocina najjača je neurološka nagrada nakon orgazma. Još je jedan razlog za takvo povezivanje: žene se oslanjaju na društvene veze kad je posrijedi reprodukcija.
Vrlo rano u razvoju sisavaca ženke su stvarale razgranate socijalne mreže koje su im služile kao podrška kad bi im mužjaci prijetili. Ženske mreže pružaju i drugu vrstu zaštite. Ženke mnogih primata pazit će i brinuti se za djecu drugih ženki, dijeliti informacije o tome gdje ima hrane i pokazivati mlađim ženkama kako se majčinski ponašati. Antropologinja Joan Silk s UCLA otkrila je izravnu vezu između stupnja društvene povezanosti ženki babuna i uspjeha u razmnožavanju.
Šesnaestgodišnje istraživanje pokazalo je da su majke s najjačim društvenim vezama imale i najveći broj potomaka koji su preživjeli i tako uspješno prenijele svoje gene. Tinejdžerice automatski počinju graditi i vježbati te veze tijekom intimnih razgovora u školskom zahodu.
U adolescenciji ženski mozak prolazi kroz promjene golemih razmjera - kao da je djevojka dobila cijeli niz novih produžnih kabela i sad mora otkriti koji ide u koju utičnicu. Sad se iskazuje puna snaga njezina ženskog sklopa mozga. I kamo će je odvesti? Ravno u naručje muškarca.
Moja pacijentica Shana sve se teže ustajala da bi stigla u školu, a vikendima je spavala do podne. Njezina je mama bila uvjerena da je to rezultat Shaninih loših navika - uvijek je zadaću završavala u zadnji čas i gledala televiziju do kasno. Govorila je kćeri da je lijena, ali Shana se branila da je umorna i da želi spavati. Majka i kći bile su u neprestanom ratu.
Zapravo, sat u Shaninu mozgu promijenio se pod utjecajem estrogena u pubertetu. Estrogen utječe na sve što tinejdžerica doživljava, uključujući reakciju na svjetlo i dnevni ritam sna i budnosti.
U dobi od oko osam do 10 godina kod djevojčica - i nešto kasnije kod dječaka - sat u mozgu drukčije se namješta i vodi do toga da mladi idu kasnije spavati, kasnije se bude i sveukupno više spavaju. Ali i tu se žene razlikuju od muškaraca. Ženski mozak sazrijeva u prosjeku dvije, tri godine prije muškog, a tu se upostavlja i razlika u postavu za san: žene imaju tendenciju ranijeg odlaska na spavanje i ranije se bude od muškaraca, a ta će razlika potrajati sve do poslije menopauze.
Marta Štoos
Tinejdžerske su godine turbulentno razdoblje. Mozak tinejdžerice stvara nove i reorganizira stare neuronske sklopove koji upravljaju načinom na koji ona misli, osjeća i djeluje - a prije svega time koliko se opsesivno bavi svojim izgledom. U pubertetu se cijeli smisao postojanja djevojke svodi na to da bude seksualno privlačna. To je stanje mozga rezultat poplave novih hormona koji natapaju prastari genetički nacrt žene. Visokooktanski estrogen i progesteron kolaju kroz mozak i potpaljuju opsesiju izgledom: djevojke sate provode pred ogledalom, proučavaju pore, čupaju obrve, nadaju se da će im se stražnjice smanjiti, grudi povećati, struk suziti, a sve zato da privuku dečke. To bi radile bez obzira na medijski pritisak i ljepotice na naslovnicama; to rade zato što ih na to tjeraju hormoni koji im u mozgu stvaraju realnost u kojoj je najvažnije biti privlačna dečkima.
Znamo da estrogensko i progesteronsko gorivo snažno utječe na mnoge dijelove ženskog mozga - uključujući središte pamćenja i učenja (hipokampus), centar kontrole tjelesnih organa (hipotalamus) i središnjicu za emocije (amigdala). Pojačava se kritičko razmišljanje, usavršavaju se fine emocionalne reakcije.
Ali isto se tako uspostavlja i tjedni ritam u promjenjivoj reakciji na stres koji će trajati sve dok žena ne uđe u menopauzu. Osjetljivost na bol i na stres raste pa su tinejdžerice često napete, pod stresom i traže način da se opuste.
Predavala sam razredu petnaestgodišnjaka o razlikama u mozgu između muškaraca i žena i momcima i djevojkama sam rekla da jedni druge pitaju nešto što ih je oduvijek zanimalo.
Dečki su pitali: - Zašto cure uvijek idu zajedno na zahod?
Mislili su da će čuti nešto škakljivo i seksualno, ali su djevojke odgovorile: - Zato što je to jedino mjesto u školi gdje na miru možemo razgovarati!
Naravno, sasvim je nezamislivo da jedan dečko drugoga pita: - Ideš sa mnom na zahod?
Taj prizor ocrtava središnju razliku između ženskog i muškog mozga. Sklopovi za društveno i verbalno povezivanje već su po prirodi stvari ugrađeni u ženski mozak u većoj mjeri nego u muški. Baš u tinejdžerskim godinama poplava estrogena u ženskom mozgu aktivira oksitocin i specifično ženske sklopove, posebno one za govor, koketiranje i druženje. Srednjoškolke u zahodu cementiraju veze koje su im trenutno najvažnije - veze s drugim djevojkama.
Mnoge žene nalaze biološku ugodu u ženskom društvu, a jezik je ljepilo koje ih povezuje. Nije čudo stoga što su neka verbalna područja u mozgu veća kod žena nego kod muškaraca i da žene u pravilu govore i slušaju mnogo više od muškaraca. U prosjeku, djevojke izgovore od dva do tri puta više riječi na dan od dječaka. Ženska djeca ranije progovore i u dobi od 20 mjeseci imaju dvostruko ili trostruko veći vokabular od vršnjaka. Dečki ih s vremenom dostignu u broju riječi kojima raspolažu, ali nikad u brzini. Djevojke u prosjeku govore brže - 250 riječi u minuti prema muških 125.
Autorica u knjizi 'Tajne ženskog mozga' objašnjava zašto su tinejdžerske godine turbulentne, zašto mozak tinejdžerice u uporabu stavlja drevne upute o tome kako biti žena i zašto su tinejdžerice opsjednute svojim izgledom. Objašnjava i da su sklopovi za društveno i verbalno povezivanje već po prirodi stvari ugrađeni u ženski mozak u kudikamo većoj mjeri nego u muški.
|
|
Čak i kod naših rođaka primata postoji velika razlika između mužjaka i ženki u glasovnoj komunikaciji. Ženke rezus majmuna, na primjer, nauče se glasati mnogo ranije od mužjaka i tijekom svakog dana koriste svih 17 vokalnih tonova kojima se njihova vrsta služi u komunikaciji.
Rezus mužjaci, naprotiv, nauče samo od tri do šest tonova, a u odrasloj dobi mogu proći dani, čak i tjedni, a da oni ne ispuste nijedan jedincati glas. Ogovaranje i brbljanje često su djevojkama najdraža aktivnost - sredstvo koje im pomaže da prebrode stres i da si ga olakšaju. Postoji biološki razlog za to ponašanje. Povezivanje razgovorom aktivira centre za zadovoljstvo u ženskom mozgu. Povjeravanje tajni romantičnog ili seksualnog sadržaja aktivira ih još jače.
Govorimo o iznimno jakom užitku: snažan nalet dopamina i oksitocina najjača je neurološka nagrada nakon orgazma. Još je jedan razlog za takvo povezivanje: žene se oslanjaju na društvene veze kad je posrijedi reprodukcija.
Vrlo rano u razvoju sisavaca ženke su stvarale razgranate socijalne mreže koje su im služile kao podrška kad bi im mužjaci prijetili. Ženske mreže pružaju i drugu vrstu zaštite. Ženke mnogih primata pazit će i brinuti se za djecu drugih ženki, dijeliti informacije o tome gdje ima hrane i pokazivati mlađim ženkama kako se majčinski ponašati. Antropologinja Joan Silk s UCLA otkrila je izravnu vezu između stupnja društvene povezanosti ženki babuna i uspjeha u razmnožavanju.
Šesnaestgodišnje istraživanje pokazalo je da su majke s najjačim društvenim vezama imale i najveći broj potomaka koji su preživjeli i tako uspješno prenijele svoje gene. Tinejdžerice automatski počinju graditi i vježbati te veze tijekom intimnih razgovora u školskom zahodu.
U adolescenciji ženski mozak prolazi kroz promjene golemih razmjera - kao da je djevojka dobila cijeli niz novih produžnih kabela i sad mora otkriti koji ide u koju utičnicu. Sad se iskazuje puna snaga njezina ženskog sklopa mozga. I kamo će je odvesti? Ravno u naručje muškarca.
Moja pacijentica Shana sve se teže ustajala da bi stigla u školu, a vikendima je spavala do podne. Njezina je mama bila uvjerena da je to rezultat Shaninih loših navika - uvijek je zadaću završavala u zadnji čas i gledala televiziju do kasno. Govorila je kćeri da je lijena, ali Shana se branila da je umorna i da želi spavati. Majka i kći bile su u neprestanom ratu.
Zapravo, sat u Shaninu mozgu promijenio se pod utjecajem estrogena u pubertetu. Estrogen utječe na sve što tinejdžerica doživljava, uključujući reakciju na svjetlo i dnevni ritam sna i budnosti.
U dobi od oko osam do 10 godina kod djevojčica - i nešto kasnije kod dječaka - sat u mozgu drukčije se namješta i vodi do toga da mladi idu kasnije spavati, kasnije se bude i sveukupno više spavaju. Ali i tu se žene razlikuju od muškaraca. Ženski mozak sazrijeva u prosjeku dvije, tri godine prije muškog, a tu se upostavlja i razlika u postavu za san: žene imaju tendenciju ranijeg odlaska na spavanje i ranije se bude od muškaraca, a ta će razlika potrajati sve do poslije menopauze.
|
Nije lijena, nego joj se spava
|
Marta Štoos
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....