ZAGREB - Najslavniji anonimni izvor u svijetu,
W. Mark Felt, poznatiji pod nadimkom Duboko Grlo, umro je sinoć u Kaliforniji u dobi od 95 godina. Kako je medije izvijestila njegova obitelj, bivši pomoćnik direktora FBI-a umro je u snu od zatajenja srca.
Čovjek bez kojeg vjerojatno nikad ne bi bilo skandala Watergate tek je 2005. javnosti otkrio da je upravo on bio izvor koji je pomagao novinaru Washington Posta Bobu Woodwardu da zajedno s Carlom Bernsteinom razotkrije skandal koji je rezultirao ostavkom predsjednika Richarda Nixona.
Novinarima je dao ključne podatke: da je naizgled obična provala u hotelu Watergate povezana s predsjednikom Nixonom. Po njegovu su savjetu “slijedili trag novca” i otkrili da je “provalnicima” platila Nixonova kampanja kako bi u urede Demokratske stranke postavili prislušne uređaje.
Felt je tijekom godina oštro negirao da bi on mogao biti tajni izvor, iako je Nixon od početka sumnjao na njega. Četiri mjeseca nakon provale u Watergate predstojnik ureda Bijele kuće H. R. Haldeman rekao je predsjedniku: “Znamo što je procurilo i znamo od koga”, te potom rekao Feltovo ime. No, Felt je zametao tragove kao pravi kontraobavještajac. U internom
memorandumu oštro je napao članak objavljen u Postu, u kojem nisu korištene njegove informacije, te je naredio da se istraži otkud je priča procurila. Idućeg dana je naznačio da bi izvor mogao biti jedan tužitelj.
Ipak, mnogi su bili šokirani što je Duboko Grlo bio upravo on. Naime, Felta se teško moglo smatrati sklonom demokratima i u svojoj je knjizi izražavao vrlo desničarske stavove: pozdravio je prisluškivanje Martina Luthera Kinga, kritizirao odluku da se kao agenti FBI-a počnu primati i žene, protivio se ublažavanju kodeksa odijevanja i ograničenja na težinu FBI-evih agenata.
Uz to, i sam je bio osuđen zbog ilegalnih provala, u kuće prijatelja i rođaka pripadnika radikalne ljevičarske skupine Weather Underground. Poslije je svjedočio da je to naredio zbog nacionalne sigurnosti. Njegovom smrću ostaje otvoreno pitanje zašto je Felt odlučio pomoći Woodwardu. Kada je 2005. razotkrio svoju ulogu u Watergatu, Felt je već bio pretrpio nekoliko moždanih udara, a sjećanje mu je izblijedilo zbog Alzheimerove bolesti.
Njegova odluka povezuje se s tim da je 1972. očekivao da će biti imenovan na čelo FBI-a nakon Hooverove smrti, a Nixon je umjesto njega izabrao L. Patricka Graya.
Felt je vjerovao da je time predsjednik htio FBI staviti u službu Bijele kuće. Znao je da je Nixon htio da se afera Watergate zataška i to mu se nije sviđalo.
Woodward i Felt upoznali su se 1970.kad je Woodward, mornarički poručnik, u Bijelu kuću donio neke dokumente i zapričao se s Feltom u čekaonici. Woodward je poslije postao novinar i ponekad bi od Felta tražio pomoć. Kada ga je kontaktirao u vezi s Watergateom, Felt je inzistirao na špijunskom zametanju tragova koje je naučio otkrivajući njemačke špijune u 2. svjetskom ratu.
Ako je Woodward htio razgovarati s Feltom, pomaknuo bi lončanicu na balkonu. Ako je Felt htio razgovarati s njim, ostavio bi mu znak na stranici 20 primjerka New York Timesa. Omiljeni sastanci bili su mu u dva sata ujutro u podzemnoj garaži u Rosslynu.Više od 30 godina nitko osim Woodwarda i Bernsteina nije znao identitet Dubokog Grla, a obojica su bili spremni otkriti identitet izvora tek nakon njegove smrti.
lipanj 1972.
Nakon provale u urede Demokratske stranke u hotelu Watergate, uhićeno je pet muškaraca.
kolovoz 1972.
Washington Post izvejštava da je jedan ček doniran Nixonovoj kampanji završio na bankovnom računu jednog od provalnika.
listopad 1972.
Nixon ponovno izabran za predsjednika uvjerljivom većinom.
siječanj 1973.
Bivši Nixonovi pomoćnici osuđeni su u slučaju provale u hotelu Watergate, još petorica se izjašnjavaju krivima.
svibanj 1973.
U Senatu počinju saslušanja o Watergateu.
lipanj 1973.
Bivši odvjetnik Bijele kuće John Dean priznaje da je s predsjednikom razgovarao o zataškavanju Watergatea.
srpanj 1973.
Nixon odbija predati snimke iz Bijele kuće.
srpanj-kolovoz 1974.
Vrhovni sud naređuje Nixonu da preda snimke. On daje ostavku prije nego što u Kongresu počne postupak opoziva.
W. Mark Felt i Duboko grlo
svibanj 1972.
Nakon smrti J. Edgara Hoovera, Nixon na čelo FBI-ja postavlja L. Patricka Grayja. Felt u svom memoaru o tome kasnije piše: “Nije mi palo napamet da bi predsjednik mogao imenovati outsajdera na Hooverovom mjesto. DA sam to znao, ne bih bio optimističan glede budućnosti”.
lipanj 1972.-početak 2003.
Bob Woodward i Duboko grlo dogovaraju većinu svojih sastanaka.
srpanj 1972.
Felt i druga dva dužnosnika FBI-ja sastaju se s Grayjem kako bi prosvjedovali jer Bijela kuća ometa istragu o Watergateu.
listopad 1972.
Nixonov predstojnik ureda Halderman na snimkama iz Bijele kuće imenuje Felta kao izvor većine informacija koje cure medijima.
travanj 1973.
Felt opet ima ambicije postati direktor FBI-ja, ali je na taj položaj imenovan William Ruckelshaus. Felt u lipnju odlazi u mirovinu.
kolovoz 1974.
Kada ga pitaju je li on Duboko grlo, Felt kaže časopisu Washingtonian: “Mogu vam reći da to nisam i nisam bio ja”.
1979.
Izlazi Feltov memoar FBI-jeva piramida iznutra.
Nikolina Šajn
Čovjek bez kojeg vjerojatno nikad ne bi bilo skandala Watergate tek je 2005. javnosti otkrio da je upravo on bio izvor koji je pomagao novinaru Washington Posta Bobu Woodwardu da zajedno s Carlom Bernsteinom razotkrije skandal koji je rezultirao ostavkom predsjednika Richarda Nixona.
Novinarima je dao ključne podatke: da je naizgled obična provala u hotelu Watergate povezana s predsjednikom Nixonom. Po njegovu su savjetu “slijedili trag novca” i otkrili da je “provalnicima” platila Nixonova kampanja kako bi u urede Demokratske stranke postavili prislušne uređaje.
Felt je tijekom godina oštro negirao da bi on mogao biti tajni izvor, iako je Nixon od početka sumnjao na njega. Četiri mjeseca nakon provale u Watergate predstojnik ureda Bijele kuće H. R. Haldeman rekao je predsjedniku: “Znamo što je procurilo i znamo od koga”, te potom rekao Feltovo ime. No, Felt je zametao tragove kao pravi kontraobavještajac. U internom
memorandumu oštro je napao članak objavljen u Postu, u kojem nisu korištene njegove informacije, te je naredio da se istraži otkud je priča procurila. Idućeg dana je naznačio da bi izvor mogao biti jedan tužitelj.
Ipak, mnogi su bili šokirani što je Duboko Grlo bio upravo on. Naime, Felta se teško moglo smatrati sklonom demokratima i u svojoj je knjizi izražavao vrlo desničarske stavove: pozdravio je prisluškivanje Martina Luthera Kinga, kritizirao odluku da se kao agenti FBI-a počnu primati i žene, protivio se ublažavanju kodeksa odijevanja i ograničenja na težinu FBI-evih agenata.
Uz to, i sam je bio osuđen zbog ilegalnih provala, u kuće prijatelja i rođaka pripadnika radikalne ljevičarske skupine Weather Underground. Poslije je svjedočio da je to naredio zbog nacionalne sigurnosti. Njegovom smrću ostaje otvoreno pitanje zašto je Felt odlučio pomoći Woodwardu. Kada je 2005. razotkrio svoju ulogu u Watergatu, Felt je već bio pretrpio nekoliko moždanih udara, a sjećanje mu je izblijedilo zbog Alzheimerove bolesti.
Njegova odluka povezuje se s tim da je 1972. očekivao da će biti imenovan na čelo FBI-a nakon Hooverove smrti, a Nixon je umjesto njega izabrao L. Patricka Graya.
Felt je vjerovao da je time predsjednik htio FBI staviti u službu Bijele kuće. Znao je da je Nixon htio da se afera Watergate zataška i to mu se nije sviđalo.
Woodward i Felt upoznali su se 1970.kad je Woodward, mornarički poručnik, u Bijelu kuću donio neke dokumente i zapričao se s Feltom u čekaonici. Woodward je poslije postao novinar i ponekad bi od Felta tražio pomoć. Kada ga je kontaktirao u vezi s Watergateom, Felt je inzistirao na špijunskom zametanju tragova koje je naučio otkrivajući njemačke špijune u 2. svjetskom ratu.
Ako je Woodward htio razgovarati s Feltom, pomaknuo bi lončanicu na balkonu. Ako je Felt htio razgovarati s njim, ostavio bi mu znak na stranici 20 primjerka New York Timesa. Omiljeni sastanci bili su mu u dva sata ujutro u podzemnoj garaži u Rosslynu.Više od 30 godina nitko osim Woodwarda i Bernsteina nije znao identitet Dubokog Grla, a obojica su bili spremni otkriti identitet izvora tek nakon njegove smrti.
|
Sastan
ci u podzemnoj garaži
|
lipanj 1972.
Nakon provale u urede Demokratske stranke u hotelu Watergate, uhićeno je pet muškaraca.
kolovoz 1972.
Washington Post izvejštava da je jedan ček doniran Nixonovoj kampanji završio na bankovnom računu jednog od provalnika.
listopad 1972.
Nixon ponovno izabran za predsjednika uvjerljivom većinom.
siječanj 1973.
Bivši Nixonovi pomoćnici osuđeni su u slučaju provale u hotelu Watergate, još petorica se izjašnjavaju krivima.
svibanj 1973.
U Senatu počinju saslušanja o Watergateu.
lipanj 1973.
Bivši odvjetnik Bijele kuće John Dean priznaje da je s predsjednikom razgovarao o zataškavanju Watergatea.
srpanj 1973.
Nixon odbija predati snimke iz Bijele kuće.
srpanj-kolovoz 1974.
Vrhovni sud naređuje Nixonu da preda snimke. On daje ostavku prije nego što u Kongresu počne postupak opoziva.
W. Mark Felt i Duboko grlo
svibanj 1972.
Nakon smrti J. Edgara Hoovera, Nixon na čelo FBI-ja postavlja L. Patricka Grayja. Felt u svom memoaru o tome kasnije piše: “Nije mi palo napamet da bi predsjednik mogao imenovati outsajdera na Hooverovom mjesto. DA sam to znao, ne bih bio optimističan glede budućnosti”.
lipanj 1972.-početak 2003.
Bob Woodward i Duboko grlo dogovaraju većinu svojih sastanaka.
srpanj 1972.
Felt i druga dva dužnosnika FBI-ja sastaju se s Grayjem kako bi prosvjedovali jer Bijela kuća ometa istragu o Watergateu.
listopad 1972.
Nixonov predstojnik ureda Halderman na snimkama iz Bijele kuće imenuje Felta kao izvor većine informacija koje cure medijima.
travanj 1973.
Felt opet ima ambicije postati direktor FBI-ja, ali je na taj položaj imenovan William Ruckelshaus. Felt u lipnju odlazi u mirovinu.
kolovoz 1974.
Kada ga pitaju je li on Duboko grlo, Felt kaže časopisu Washingtonian: “Mogu vam reći da to nisam i nisam bio ja”.
1979.
Izlazi Feltov memoar FBI-jeva piramida iznutra.
|
Watergate i predsjednik
|
Nikolina Šajn
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....