Zašto Kosor više nije popularna

Najnoviji Cro-Demoskop, redovito mjesečno istraživanje zagrebačke agencije Promocija plus, za Jadranku Kosor i njenu Vladu više je nego alarmantan.

Hrvatsku Vladu, naime, podržava tek 36,1 posto anketiranih, što je desetak posto manje nego u ožujku i čak 21 posto manje nego u siječnju.

Podjednakom se brzinom smanjuje i potpora premijerki: u siječnju je 22,1 posto građana smatralo da je gospođa Kosor najpozitivnija hrvatska političarka. Danas se taj broj sveo na svega devet i pol posto!

Vlada Jadranke Kosor izgubila je, dakle, u prvom tromjesečju ove godine više od dvadeset posto glasova (što znači da je danas podupire tek trećina birača), dok se popularnost same predsjednice Vlade više nego prepolovila.

Ovo što se trenutno događa Jadranki Kosor, kada je riječ o istraživanjima javnog mišljenja, podsjeća na Georgea Busha u zadnjoj godini njegova mandata ili na Gordona Browna u zadnjim tjednima prije britanskih parlamentarnih izbora.

Pretpostavljamo da premijerka i njeni suradnici za odnose s javnošću neće pokušavati osporiti rezultate istraživanja javnog mišljenja, već i zato što su se istraživanja, tijekom proteklih predsjedničkih izbora, pokazala savršeno točnima.

Osim toga, do prije nekoliko mjeseci ankete su govorile u korist gospođe Kosor.

S obzirom na rezultate recentnih istraživanja, čini se da se politička situacija u Hrvatskoj radikalno promijenila.

Predsjednica Vlade dramatično je izgubila na popularnosti, a njenom kabinetu, očigledno, više nitko ništa ne vjeruje.

Stoga se, samo po sebi, nameće krajnje logično pitanje: zašto je Jadranka Kosor toliko nepopularna?Zašto se, dapače, gospođa Kosor našla u značajno težoj situaciji od svoje stranke?

Naime, Hrvatska demokratska zajednica prema nekim se istraživanjima približila SDP-u (prema Pulsu, aktualna je razlika tek jedan posto u korist Socijaldemokrata), dok prema Promociji Plus HDZ stagnira (aktualna je razlika sedam posto u korist Socijaldemokrata). I dok HDZ raste ili stagnira, Kosor i njena Vlada u svim anketama drastično padaju. Ovo su, ponovimo, tvrde činjenice koje nije osobito teško interpretirati.

Relativno dobra pozicija HDZ-a u istraživanjima javnog mišljenja povezana je - koliko god to na prvi pogled zvučalo paradoksalno - s velikim uspjehom predsjednika Josipovića.

Naime, značajan broj desno orijentiranih birača naprosto se boji da sve najvažnije poluge vlasti u Hrvatskoj ne preuzme ljevica, pa se stoga opredjeljuju za Hrvatsku demokratsku zajednicu kao zadnju liniju obrane od potpune političke prevlasti Socijaldemokratske partije i njenih koalicijskih partnera.

Kao što smo već, relativno nedavno, bili napisali, sposobnost HDZ-a da na sljedećim izborima okupi što je moguće više glasača desnice (pa i radikalne desnice) najizravnije je povezana s ishodom parlamentarnih izbora.

S druge strane, glasači HDZ-a u anketama ne podržavaju Jadranku Kosor i njenu Vladu, naprosto zato što gospođa Kosor nikada nije bila prava, “organska” HDZ-ovka, kao što to, uostalom, nije bio ni Ivo Sanader, ali i zato što je dio HDZ-ovih birača protueuropski orijentiran, dok Jadranka Kosor pokušava voditi izrazito proeuropsku politiku.

Ako jednom ispadne iz igre, HDZ će prema gospođi Kosor biti jednako brutalan kao što je danas prema Ivi Sanaderu, jedino što će njoj, umjesto korupcije, kao istočni grijeh predbacivati sporazum sa Slovencima i navodnu izdaju nacionalnih interesa.

O tome Jadranka Kosor ne bi smjela imati baš nikakvih iluzija.

Kada je, pak, riječ o ukupnom padu premijerkine popularnosti, čini nam se očiglednim da gospođa Kosor nije prošla test političke vjerodostojnosti.Jadranka Kosor još je prije samo pola godine uživala u masovnoj potpori hrvatskih birača zato što su je oni doživljavali radikalno drukčijom od njenog prethodnika i od većeg dijela hrvatske političke elite. U međuvremenu, Jadranka Kosor počinila je niz nevjerojatnih političkih i prezentacijskih pogrešaka. Na političkoj razini, njena hajka protiv objavljivanja Registra branitelja, koja je uključivala i prijetnje zatvorom, pokazala je premijerku kao grubu, netolerantnu osobu koja, što je najgore od svega, želi prikrivati očigledne činjenice. Zašto bi bilo kome tko je bio u ratu bilo u interesu da se ne objavi kako je časno izvršio svoju građansku dužnost?

Vlada nije uspjela dati ni jedan suvisao odgovor na to elementarno pitanje, čime je njen kredibilitet trajno oštećen.

Drugo, Jadranka Kosor nije se smjela upuštati u polemiku s Ivom Josipovićem oko predsjednikovih izjava o karakteru rata u Bosni i Hercegovini.

Ivo Josipović je o Bosni progovorio modernim, hrabrim i točnim jezikom; jezikom što ga je politička Hrvatska dugo čekala.

Stoga mu je popularnost ponovo narasla. Hrvatski su birači dovoljno pametni i zreli da znaju prepoznati kada netko govori istinu, koliko god ta istina zvučala oporo i neugodno.

Jadranka Kosor je, pak, o Bosni progovorila Tuđmanovim jezikom, služeći se nizom fraza i ideologema iz devedesetih godina.

Ona je, govoreći o Bosni, naprosto izgovorila velik broj neistina i sve je to učinila posve nepotrebno.

Dakle, u hrvatskom državnom obračunu o Bosni na jednoj je strani stajao predsjednik Republike, koji je govorio istinu, kakvu pamti većina onih koji se dobro sjećaju devedesetih, dok je Jadranka Kosor govorila neistine, vrativši se, pritom, na startne položaje hrvatske državne politike od prije dvanaest ili trinaest godina.

Rezultat hrvatskog obračuna o Bosni sasvim je jasan: predsjednika Josipovića podržava 43 posto građana, a premijerku Kosor 9,5 posto građana!

Naravno, bosansko pitanje nije jedini uzrok Josipovićeva rasta i Kosoričina pada, ali na Bosni se i danas, kao i prije 3. siječnja 2000. godine, održavaju neke od glavnih hrvatskih ideoloških i vrijednosnih podjela.

Ovome treba dodati da je Vlada dodatno narušila svoj status u javnosti odbijanjem da se u ustavne promjene uvrsti i izmjena propisa o glasovanju u dijaspori, što zahtijeva čak 80 posto birača u Republici Hrvatskoj!

Ekonomski program hrvatske Vlade nema, barem zasad, mnogo veze s premijerkinom i Vladinom popularnošću.

Bilo bi, čini nam se, vrlo neuvjerljivo tvrditi da građani ne podržavaju Vladu zbog toga što nisu spremni na restriktivne gospodarske mjere, već i zato što je gospođa Kosor bila na vrhuncu popularnosti usred primjene posebnog poreza, koji je doslovno sve hrvatske građane učinio barem malo siromašnijima, a koji se novim ekonomskim mjerama ukida.

Naposljetku, na prezentacijskoj je razini Jadranka Kosor počela podsjećati na Ivu Sanadera: tu mislimo na onu finu liniju koja političku odlučnost pretvara u bahatost i netolerantnost. Premijerka Kosor u zadnje je vrijeme previše često prešla tu važnu političku crvenu crtu.

Vlada Jadranke Kosor danas se doima politički potrošenom. Baš kao i Vlada Gordona Browna mjesecima uoči britanskih parlamentarnih izbora.

Teško je predvidjeti što bi gospođa Kosor još uopće mogla učiniti da vrati potporu u kojoj je uživala do prije nekoliko mjeseci.