Ove sam godine prvi put ljetovala u Bolu na Braču. Budući da se zaredalo više dana s lošim vremenom, odlučili smo se za razgledavanje otoka. Divili smo se najvišem kamenom vrhuncu na dalmatinskim otocima, Vidovoj gori, a posebno su nas oduševile autohtone kamene kuće u malim mjestima u unutrašnjosti otoka.
Također su nas se neopisivom arhitekturom i privlačnošću dojmile kamene crkve i jednostavni trgovi tih mjestašaca popločani bijelim mramorom. Nemalo nas je iznenadilo kada smo prošli pokraj čuvenih bračkih kamenoloma. Oni su uglavnom zatvoreni, napušteni ili se u njima mota nekolicina ljudi.
Ista je stvar i u pilani. Kada sam upitala svoje prijatelje, koji na području općine Selca grade kuću, što se događa s našim svjetski poznatim kamenarima, objasnili su mi da ni njima nije jasno zašto je Jadrankamen zapustio sve kamenolome, te je od njih vrlo teško nabaviti kamen za gradnju, a mljeveni kamen, kamenu prašinu i vapno uopće ne prodaju.
Znam da ste odgovarajući na pitanje o splitskoj rivi spomenuli i poznati brački kamen, pa bih htjela znati što se to događa s proizvodnjom kamena kod nas, zašto ga je teško nabaviti na otoku Braču koji je cijeli sazdan i izgrađen od bijelog mramora?
Na otoku Braču se vadi i obrađuje vapnenački kamen koji ljudi često nazivaju bijeli mramor, iako on to zapravo nije. U Hrvatskoj i ne postoje nalazišta mramora i granita nego se uglavnom radi o sedimentnim, vapnenačkim stijenama. Naš najpoznatiji kamen vadi se i prerađuje na otoku Braču i osim snježnobijelog kamena koji se uglavnom koristi za sve vanjske radove, vadi se i kamen koji je sive, žućkaste, pa čak i crne boje.
Poznat je i tip kamena pod nazivom "Breča" koji je prošaran kao mozaik i vrlo je dekorativan, a koristi se u građevinarstvu za unutarnje radove. Točno ste primijetili da je cijeli otok izgrađen od kamena i da mu to daje poseban šarm i ljepotu. U Pučišćima na Braču postoji jedina kamenoklesarska škola kod nas koja školuje vrhunske majstore za obradu kamena, koji je kao nezamjenjivi prirodni materijal sve traženiji i kod nas i u svijetu.
Što se događa s Jadrankamenom, teško je odgovoriti jer je to dioničko društvo koje ima svoje velike i male dioničare, upravu i nadzorni odbor koji određuju politiku tvrtke. Tvrtka je osnovana početkom prošlog stoljeća na obiteljskoj tradiciji "berbe" kamena obitelji Sulić, a nakon Drugog svjetskog rata je nacionalizirana, te osamdesetih godina dostiže svoj zenit u razvoju i opremljenosti.
Predstavljala je siguran kruh za tisuće zaposlenih u desetak kamenoloma i pilana, a u svijetu je bila autoritet za kamenarstvo i obradu kamena. Od bijelog bračkog kamena sagrađena je Dioklecijanova palača u Splitu, parlamenti u Beču i Budimpešti, Bijela kuća u Washingtonu itd. Nažalost, ponovna privatizacija tvrtke nije donijela očekivani prosperitet. Privatizacijskim hokus-pokusom nekadašnji pravi vlasnici nisu dobili niti jednu dionicu, a tvrtku preuzima naš novopečeni tajkun.
Uz podršku Hypo banke, Jadrankamen nesmiljeno eksploatira kamen, izvozi u Europu neprerađene blokove kamena, ali ne ulaže ništa u strojeve, opremu, vozni park i otkrivanje novih nalazišta.
Danas kamen prevoze privatni autoprijevoznici jer tvrtka svojih kamiona više nema, otpadni kamen uzimaju i prerađuju građevinski obrtnici sa svojim drobilicama i prodaju ga kao građevinski materijal ili proizvode beton i na tome vrhunski zarađuju. Vapno se uopće ne proizvodi. Većina kamenoloma, osim onog u Pučišćima, zatvorena je ili se koristi samo sporadično, broj zaposlenika se prepolovio. Brač sigurno ima velike potencijale, ali bez investiranja u istraživanje, što se godinama ne čini, nema ni napretka.
Žarko Željko
Također su nas se neopisivom arhitekturom i privlačnošću dojmile kamene crkve i jednostavni trgovi tih mjestašaca popločani bijelim mramorom. Nemalo nas je iznenadilo kada smo prošli pokraj čuvenih bračkih kamenoloma. Oni su uglavnom zatvoreni, napušteni ili se u njima mota nekolicina ljudi.
Ista je stvar i u pilani. Kada sam upitala svoje prijatelje, koji na području općine Selca grade kuću, što se događa s našim svjetski poznatim kamenarima, objasnili su mi da ni njima nije jasno zašto je Jadrankamen zapustio sve kamenolome, te je od njih vrlo teško nabaviti kamen za gradnju, a mljeveni kamen, kamenu prašinu i vapno uopće ne prodaju.
Znam da ste odgovarajući na pitanje o splitskoj rivi spomenuli i poznati brački kamen, pa bih htjela znati što se to događa s proizvodnjom kamena kod nas, zašto ga je teško nabaviti na otoku Braču koji je cijeli sazdan i izgrađen od bijelog mramora?
Na otoku Braču se vadi i obrađuje vapnenački kamen koji ljudi često nazivaju bijeli mramor, iako on to zapravo nije. U Hrvatskoj i ne postoje nalazišta mramora i granita nego se uglavnom radi o sedimentnim, vapnenačkim stijenama. Naš najpoznatiji kamen vadi se i prerađuje na otoku Braču i osim snježnobijelog kamena koji se uglavnom koristi za sve vanjske radove, vadi se i kamen koji je sive, žućkaste, pa čak i crne boje.
Poznat je i tip kamena pod nazivom "Breča" koji je prošaran kao mozaik i vrlo je dekorativan, a koristi se u građevinarstvu za unutarnje radove. Točno ste primijetili da je cijeli otok izgrađen od kamena i da mu to daje poseban šarm i ljepotu. U Pučišćima na Braču postoji jedina kamenoklesarska škola kod nas koja školuje vrhunske majstore za obradu kamena, koji je kao nezamjenjivi prirodni materijal sve traženiji i kod nas i u svijetu.
Što se događa s Jadrankamenom, teško je odgovoriti jer je to dioničko društvo koje ima svoje velike i male dioničare, upravu i nadzorni odbor koji određuju politiku tvrtke. Tvrtka je osnovana početkom prošlog stoljeća na obiteljskoj tradiciji "berbe" kamena obitelji Sulić, a nakon Drugog svjetskog rata je nacionalizirana, te osamdesetih godina dostiže svoj zenit u razvoju i opremljenosti.
Predstavljala je siguran kruh za tisuće zaposlenih u desetak kamenoloma i pilana, a u svijetu je bila autoritet za kamenarstvo i obradu kamena. Od bijelog bračkog kamena sagrađena je Dioklecijanova palača u Splitu, parlamenti u Beču i Budimpešti, Bijela kuća u Washingtonu itd. Nažalost, ponovna privatizacija tvrtke nije donijela očekivani prosperitet. Privatizacijskim hokus-pokusom nekadašnji pravi vlasnici nisu dobili niti jednu dionicu, a tvrtku preuzima naš novopečeni tajkun.
Uz podršku Hypo banke, Jadrankamen nesmiljeno eksploatira kamen, izvozi u Europu neprerađene blokove kamena, ali ne ulaže ništa u strojeve, opremu, vozni park i otkrivanje novih nalazišta.
Danas kamen prevoze privatni autoprijevoznici jer tvrtka svojih kamiona više nema, otpadni kamen uzimaju i prerađuju građevinski obrtnici sa svojim drobilicama i prodaju ga kao građevinski materijal ili proizvode beton i na tome vrhunski zarađuju. Vapno se uopće ne proizvodi. Većina kamenoloma, osim onog u Pučišćima, zatvorena je ili se koristi samo sporadično, broj zaposlenika se prepolovio. Brač sigurno ima velike potencijale, ali bez investiranja u istraživanje, što se godinama ne čini, nema ni napretka.
Žarko Željko
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....