Zašto policija ne ispituje HDSSB

Hrvatska policija morala je ispitati Vladimira Šišljagića, predsjednika HDSSB-a, stranke s tri zastupnika u Hrvatskom saboru, vezano uz sadržaj njegove izjave od 2. kolovoza kada je rekao kako pravomoćno osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš “nije ni došao u Bosnu i Hercegovinu bez odluke i suglasnosti stranke”. Šišljagić je tom izjavom priznao da je HDSSB odlučio skloniti Glavaša izvan dosega hrvatskih zakona.

Sličnu izjavu Šišljagić je dao i neposredno nakon Glavaševa bijega, početkom svibnja prošle godine, nakon što mu je Županijski sud u Zagrebu - tada nepravomoćno - izrekao kaznu zatvora od 10 godina. No, Šišljagićeva izjava od 2. kolovoza, kojom HDSSB stavlja u ulogu Glavaševa jataka i deklariranog pomagača u bijegu, izrečena je nakon pravomoćnosti Glavaševe presude, što je čini još ozbiljnijom.

Troje vrhunskih pravnih stručnjaka s kojima smo razgovarali tvrde kako je tom izjavom Šišljagić prešao rub zakona. To međutim nije jedina indicija umiješanosti te stranke u pomaganju odbjeglom Glavašu. Upravo se iz HDSSB-a koordinira i financijska pomoć Glavašu, što je tom bjeguncu od zakona omogućilo lagodan život u egzilu. Tome svjedoči i najnovija afera skupljanja novca za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, u što je bio uključen i jedan od čelnika te stranke, saborski zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić.

Hrvatska policija i njene tajne službe bile su itekako angažirane u otkrivanju mreže pomagača i financijera bijega generala Ante Gotovine. Postojao je razrađen akcijski plan da se oni otkriju, a neki na koje se sumnjalo zbog toga su bili pozivani na policiju. Takva akcija bila je poduzeta bez obzira na činjenicu što je Gotovina u to vrijeme bio samo optuženik. Kao što je poznato, ni danas mu nije dokazana krivnja.

Zbog sumnji na pomaganje u bijegu generalu Gotovini, petorici hrvatskih građana - Ljubi Ćesiću Rojsu, Željku Bagiću, Hrvoju Petraču, Željku Dilberu i Anti Žoniju Maksanu - bio je zabranjen ulazak u Europsku Uniju, što samo svjedoči koliko se u svijetu takav čin smatra ozbiljnim kaznenim djelom. Postoje pouzdane indicije da je i jednom visokom dužnosniku HDSSB-a odbijen zahtjev za vizom u jednu zapadnu, prekooceansku zemlju. Ako je to točno, Zagrebu je poslana jasna poruka da ono što se tolerira u Hrvatskoj nije prihvatljivo u demokratskom svijetu.

Za razliku od generala Gotovine, Glavaš je pravomoćno presuđen, a pomagači u njegovu bijegu javno se hvale da to čine. Oni redovito odlaze u Drinovce i ondje, pod Glavaševom paskom, u bunkeru njegove prostrane novosagrađene vile, održavaju sjednice Predsjedništva HDSSB-a. Cijelu stranačku infrastrukturu stavili su mu na raspolaganje i pretvorili se u servis za pružanje usluga odbjeglom ratnom zločincu. Uz to, javno proklamiraju nepriznavanje sudskih odluka, tvrdeći kako su one plod progona vlasti i montiranog političkog procesa.

“HDSSB ne priznaje ispolitiziranu, kompromisnu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske”, mirno poručuje Vladimir Šišljagić, ponižavajući institucije hrvatske države. To bi bilo skandalozno ne samo kada bi se radilo o nekoj opskurnoj, marginalnoj političkoj stranci, a kamoli da je riječ o jednoj od 11 parlamentarnih partija. Koja, nota bene, uz to obnaša vlast u Osječko-baranjskoj županiji i četvrtom po veličini gradu u Hrvatskoj.

Nažalost, pomagač u Glavaševu bijegu nije samo HDSSB, već je to i hrvatska država koja mu je cijelo vrijeme - dok se skrivao u Hercegovini - mjesečno slala zastupničku plaću od oko 23 tisuće kuna. Štoviše, kakve li ironije, plaćala mu je i naknadu za odvojeni život! Iako Glavaš, s obzirom na svoju imovinu i svesrdnu financijsku pomoć jataka, u egzilu ne bi umirao od gladi, hrvatska država - pozivajući se na zakone - uredno je financirala njegov bijeg. Tek pravomoćnošću presude prestala je to činiti. No, samo nakratko. Kad Glavaš, u rujnu sljedeće godine navrši 55. godinu života, hrvatska će se država - povlaštenom mirovinom od desetak tisuća kuna mjesečno, na koju će imati pravo kao bivši saborski zastupnik - ponovno pobrinuti za Glavaša. Bio on i dalje u bijegu, slobodan u Drinovcima, ili iza rešetaka nekog od zatvora u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.