Zašto Vlada prezire hrvatske građane?

Neugodno poigravanje s odlukom o sindikalnom referendumu, pokazalo je, među ostalim, da Vlada, naravno nehotice, pokatkad prezire građane Republike Hrvatske.

Vlada je, prvo, u četvrtak, kada se cijeli taj cirkus počeo događati, pokušavala osporiti volju golemog broja građana, jasno izraženu na peticiji za referendum, i to najslabijim mogućim argumentima.

Jer, osporavati osam (ili sedam) stotina tisuća potpisa, činjenicom da potpisi nisu ispravno uvezeni, ne samo da je prezir prema jasno izraženoj volji građana nego je i formalno besmisleno: zašto, naime, organiziatore referenduma, kada su predavali potpise, nitko nije upozorio na tu pogrešku, nego se taj argument izvukao dva mjeseca kasnije?

Nadalje, osporavati nekoliko stotina tisuća potpisa činjenicom da nisu prikupljeni u izbornoj jedinici u kojoj građani žive nije nikakav argument protiv valjanosti tih potpisa, kao što je to, uostalom, pojasnio i dr. Branko Smerdl, stručnjak za ustavno pravo.

Ovdje ne želimo ekskulpirati sindikate od pogrešaka tijekom organizacije peticije. Oni su, i opet, po tko zna koji put, pokazali šlamperaj i ne baš osobitu operativnu sposobnost.

Vrijeđanje potpisnika

Međutim, Vlada je, uistinu, učinila nešto puno gore: pokušala je, smiješnim argumentima poput uveza peticije, dezavuirati volju stotina i stotina tisuća hrvatskih građana.

Pokušala je, nadalje, sugerirati da je pola potpisa falsificirano, što je podjednako uvredljivo i bedasto.

Uvredljivo za potpisnike (Jutarnji list objavio je razgovore s nekim ljudima koji ostaju kod svojih potpisa, iako se, sindikalnim nemarom, potpis u Osijeku vodio, primjerice, kao potpis u Koprivnici), ali i nevjerojatno za cijelu javnost.

Uistinu ne znamo tko je to u Hrvatskoj toliko logistički osposobljen i savršeno organiziran da bi bio kadar falsificirati nekoliko stotina tisuća potpisa s matičnim brojevima.

Nakon što je u četvrtak osporila volju građana, Vlada i HDZ nastavili su s nizom neobičnih poteza.

Podsjetimo, na Vladinoj protureferendumskoj sjednici najavljeno je da će Sabor, na temelju podataka koje je Vlada prikupila o peticiji, a kojima se osporavala valjanost peticije, donijeti konačnu odluku o referendumu.

Vlada je time sugerirala da referendum ipak ne bi trebalo održati. Samo dan kasnije HDZ se izjasnio za referendum.

Iste večeri, u petak, kada se HDZ izjasnio za referendum, objavljeno je da Vlada odustaje od novog Zakona o radu, koji je bio povod za referendum. Dan kasnije, u subotu, i predsjednica Vlade, koja je u četvrtak odluku o referendumu bila prebacila na Sabor, izjasnila se za održavanje referenduma.

Suprotstavljeni stavovi

Usprkos svemu tome, Vladimir Šeks je u međuvremenu rekao kako održavanje referenduma trenutno nema smisla. Najviši državni i HDZ-ovi dužnosnici u samo su 48 sati iznijeli nekoliko bitno suprotstavljenih stavova o značajnom političkom pitanju.

Takva nekonzistentnost također predstavlja, opet nehotični, prezir, ili barem podcjenjivanje građana. Što, naravno, nije dobro za ukupnu političku atmosferu u Hrvatskoj.

Dvije su činjenice zasad teško razumljive.

Prvo, zašto Vlada i HDZ sada traže da se održi referendum o Zakonu o radu, ako je Zakon o radu povučen iz saborske procedure?

Drugo, kako je moguće da HDZ i Vlada ipak nisu barem malo vještije organizirali izbjegavanje održavanja referenduma.

Politički govoreći, sasvim je jasno da je Vlada pokušala učiniti sve što se može kako bi izbjegla referendum koji bi se održao usred konflikta sa sindikatima. Takav bi se referendum uistinu pretvorio u izjašnjavanje o povjerenju Vladi. Na njemu bi Vlada gotovo sigurno izgubila, što bi pojačalo pristisak za održavanjem prijevremenih izbora. Sada, dok je HDZ-ov rejting na povijesno niskoj razini (ne računajući 2000. godinu, kada je Hrvatska demokratska zajednica bila pala na desetak posto), logično je da Jadranka Kosor i Vladimir Šeks moraju po svaku cijenu izbjeći prijevremene izbore. Ako su, dakle, željeli izbjeći pravi referendum, koji bi se održao u ozračju rata sindikata i Vlade (a sindikatima bi se pridružio velik dio hrvatske javnosti, i to ne samo političke), Vlada i HDZ mogli su mirno, bez predstave koja je obilježila kraj prošlog tjedna, odustati od Zakona o radu. Ako ništa drugo, ostali bi barem malo vjerodostojniji.

Naravno, moguće je da Vlada računa kako bi referendum, koji bi se održao u vrijeme primirja sa sindikatima, mogao propasti. U tom bi slučaju Vlada i HDZ mogli koristiti argument da, eto, većina građana nije protiv Vlade, što je referendum pokazao.

No, u sadašnjim se okolnostima referendum čini posve nepotrebnim.

Korak u izborni poraz

Loša, uistinu neukusna predstava oko referenduma završit će, čini se, samo s jednim važnim poučkom.

Radi se o poštovanju.

Svi političari, a osobito Vlada, koja upravlja zemljom, i samim je time najodgovornija za političko i ekonomsko stanje u zemlji, moraju duboko i vidljivo poštovati svoje građane.

Vlada i vladajuća stranka koji nisu kadri razumjeti da je osporavanje volje i ismijavanje volje osam stotina tisuća ljudi zapravo dubok izraz nepoštovanja ne prema sindikatima, ne prema političkim idejama koje se zastupaju u peticiji (ili bilo kojem drugom sličnom dokumentu), nego prema svakom hrvatskom građaninu koji je potpisao peticiju za referendum, teško da može imati političku budućnost.

Prezir, makar i nehotičan, prema vlastitim građanima najgori je saveznik bilo koje političke organizacije.

Utoliko je Vlada svojim pokušajem osporavanja referendumske peticije učinila još jedan ozbiljan korak prema izbornom porazu Hrvatske demokratske zajednice.