Moja sugovornica ima zvučno ime: Rumjana Marinova Sedefčeva Meštrović, no u ispravama joj jednostavno piše Rumjana Meštrović. U Zagrebu suprugu dr. Mate Meštrovića zovu skraćeno Rumi. Po zanimanju je klasična filologinja i poznaje toliko živih i mrtvih jezika da se sa svojim skromnim znanjima osjećam postiđenom.
Razgovarale smo u domu Meštrovićevih, u svijetloj, ugodnoj sobi s vitrinama prepunim sitnica iz cijelog svijeta, ruskim babuškama, egipatskim, engleskim i francuskim porculanom, Lalique kristalom, orijentalnim minijaturama, starim knjigama. Tu je i srebrnina koja je pripadala banu Jelačiću. Na zidovima su ikone, hrvatske, francuske i engleske slike, na stolićima skulpture Matina oca Ivana Meštrovića.
Rumjana, koja sjajno govori hrvatski koji je naučila sama, uz pomoć rječnika i gramatike, jer je Mate uglavnom živio u Americi i nije sasvim siguran u padeže i pravopis, rođena je u Sofiji, u protestantskoj obitelji.
Spoj kultura i baština
- Baka me kao bebu kriomice krstila u pravoslavnoj crkvi, no odgajana sam u protestantskom duhu, a sad živim u katoličkom ozračju. Bez obzira na to što sam uronjena u tri religije, zapravo sam agnostik, samo po tradiciji kršćanin - kaže Rumjana.
U vječnom gradu
Mnogo sam o Rimu saznala iz knjiga, a Mate me konačno s njime upoznao
Odrasla je u gradu čije ime znači mudrost, a koji je, kaže, bio puno ljepši prije petnaestak godina. Postao je prenatrpan, nestali su parkovi, lijepe ulice, kuće s vrtovima, što i nama zvuči poznato. Kako je napola Bugarka, a napola Njemica, Rumjana, s jedne strane, u sebi prepoznaje “balkanski mentalitet” - vedrinu, srdačnost, tradicionalizam, a s druge “njemačke osobine” - voli red, disciplinu, rad i odgovornost.
- Dio moje rodbine je iz grčke Makedonije. Zato me pogađaju grčke pjesme, kuhinja, običaji... Kad sam gledala film ‘Moje grčko vjenčanje’, osjećala sam se kao da je riječ o meni - kaže.
Otkad zna za sebe, Rumjana se osjeća zaštićenom kad joj je u blizini neka planina: u Sofiji je to Vitoša, a Zagreb voli i zbog Sljemena: “Moja rodna kuća je ispod Vitoše. Ujutro, kada ustaneš, vidiš tu planinu. U vrt su se nekad spuštali jeleni. Uvijek sam bila okružena životinjama. Najviše volim mačke i zbog njih sam sklona vjerovati u reinkarnaciju, mogu zamisliti da sam u prethodnom životu bila mačka”.
Grad Rumjanine mladosti bio je zelen, spokojan, čist, no nestankom socijalizma nove vrijednosti još nisu izgrađene: više se nikoga ne tiče kako je izvan njegova kućnog praga. Spomenici su zapušteni, kipovi se pljačkaju zbog bronce, a zgrade, ulice i parkovi se ne održavaju. EU mu nije pomogao: ljudi su poprilično siromašni, zemljom vladaju mito i korupcija. Sve je to tužno jer Bugarska je zemlja starih kultura, trinaestostoljetne povijesti, s grčkom, rimskom, bizantskom kulturom. Baš je zato na ovogodišnjem Interliberu pokušala pomoći da njezina domovina kao počasni gost bude što bolje prezentirana. No Rumi obožava Zagreb u kojem živi već 12 godina.
Neutralni teritorij
- Zbog protestantske vjere napustila sam kazalište, svoju prvu ljubav; radikalni protestanti glumu smatraju oponašanjem stvarnosti, nekom vrstom laži. Bila sam odlična učenica i predsjednica omladine, što je paradoksalno jer sam zbog vjerske pripadnosti morala biti ideološki nepodobna. Od ranog djetinjstva zanimali su me umjetnost i povijest, druge civilizacije i narodi. I sada su putovanja najveće zadovoljstvo naše obitelji. Nakon sedmog razreda upisala sam klasičnu gimnaziju, učila sam starogrčki, latinski, staroslavenski i trakijski. Ipak, moja ljubav je latinski koji je ne samo temelj većine europskih jezika nego i način razmišljanja, filozofija. Magistrirala sam na područjima dijalekata latinskog jezika.
S ofija i Zagreb
Zagreb mi je danas draži, moj grad je jako propao, zapušten je
U Bugarskoj Rumjana počinje raditi kao profesor latinskog i klasične kulture u talijanskom liceju u Sofiji. Potom radi kao profesorica latinskog jezika na sofijskom sveučilištu Sveti Kliment Ohridski i na Novom bugarskom univerzitetu. U međuvremenu specijalizira rimsku arhitekturu, latinski za juriste i rimsko pravo. Taj spoj naveo ju je da se okrene svjetskoj kulturnoj baštini, spomenicima pod zaštitom UNESCO-a. Danas Rumjana obilazi s mužem i sinom sva ta mjesta, a bavi se umjetninama, investicijama i nekretninama.
Rumjanin suprug Mate školovao se još prije Drugog svjetskog rata u Italiji i Švicarskoj, potom odlazi u Ameriku gdje je sa 26 doktorirao na modernoj europskoj povijesti na Sveučilištu Columbija. Njihov se susret nije dogodio ni u Bugarskoj ni u Hrvatskoj, a niti u Americi, kaže Rumjana, nego na švicarskom teritoriju, kod švicarskog ambasadora u Sofiji, dan nakon Matina dolaska na mjesto hrvatskog ambasadora.
Zbog te ljubavi rođene u diplomatskim vodama, uskoro su krenula ogovaranja. Rumjana je prozvana bugarskom Matom Hari, sumnjičena da je dvostruki špijun. Govorkalo se da radi za Amerikance, za bugarske tajne službe, da kolaborira s Rusijom. Zbog tih intriga i razočaranja političkom situacijom u zemlji Mate je odlučio napustiti Ministarstvo vanjskih poslova i posvetiti se svojim privatnim poslovima. U Hrvatskoj ga je Vice Vukojević kao saborskog zastupnika prozvao “pukovnikom CIA-e”. Mate mu je hladnokrvno odgovorio da CIA ne dijeli vojne činove.
Počeli su razmišljati o tome gdje da nastave s mirnim životom, daleko od politike i spletki. Rumjana se nije mogla zamisliti kao Amerikanka.
Turist u Americi
- Tamo se osjećam sjajno kao turist, ali kao klasičnom filologu nedostajale bi mi starine, a ni američka svakodnevica nije mi draga. Indijanci i kauboji ipak nisu tamo živjeli dovoljno davno. Volim Europu, moje srce pripada Parizu, ali divno mi je živjeti u Hrvatskoj. Najdraža mi je Dalmacija. Da sam mogla birati, najradije bih se tamo rodila. Sjećam se kada sam prvi put vidjela Meštrovićev Kaštelet i Palaču: takva ljepota! Kada slušam klape, naježim se. Kad mi zazvoni mobitel, začuju se Goran Karan, Gibonni, Oliver Dragojević. Moj se Mate rodio na Gornjem gradu i nije tako lud za Dalmacijom. Dalmacija, to je antika, to su otoci, zbog kojih more djeluje ukroćeno, bajno. Iz Hrvatske se mnogo lakše putuje nego iz Amerike, sve je na sat-dva leta: Pariz, London, Amsterdam, sjeverna Afrika.
Osim toga, u Hrvatskoj voli likovnu umjetnost i književnost, redovito odlazi u kazalište i sviđa joj se što Hrvatice cijene svoju ženstvenost, brinu o sebi. U Zagrebu joj jedino smetaju grafiti. Rumjana redovito odlazi na vruću čokoladu u hotel Palace, obožava špicu, kaže da se u Americi prijatelji sretnu jednom u tri godine i komuniciraju mejlom, dok ovdje svake subote može sresti Marka Grčića, zbog kojeg je odustala od doktorata: dovoljno je s njime razgovarati i čovjek već postane doktor znanosti.
A kakav je život u neposrednoj blizini uspomena na Ivana Meštrovića?
Falsifikati
Previše se lažnih Meštrovića prodaje od Splita do Beograda
- Kao njegova snaha osjećam da mogu i moram biti korisna. Bavim se njegovim rukopisima, sređivanjem umjetničke ostavštine u SAD-u te zaštitom autorskih prava, jer tu vladaju nered, nemar i previdi. Događaju se apsurdi, u Dioklecijanovim se podrumima strancima prodaje nešto što nema veze s Meštrovićem. Pokušavam pomoći u promociji njegova opusa i imena, ali i nepoznatih književnih radova ili pisama. Vrlo sam ponosna na nedavnu aukciju u londonskom Sotheby’su drvenog reljefa ‘Skidanje s križa’ iz 1913. On je i dalje ostao u svijetu najtraženiji umjetnik s ovih prostora. Sretna sam što sam pomogla u izdavanju prigodnih srebrnih kovanica i marke u povodu 125. obljetnice njegova rođenja i pokrenula ideju o dokumentarnom filmu “Meštrović” Danka Volarića koji će uskoro biti prikazan na HTV-u. Slijedi borba oko brojnih falsifikata koji se prodaju u Beogradu.
Potkraj razgovora diskretno se pojavio dr. Mate Meštrović te bacio drukčije svjetlo na svoje odrastanje od već spomenutog, gornjogradskog: - Kao dijete više sam volio Split nego Zagreb, ostao mi je u boljem sjećanju. Kuća u Zagrebu je tamna, a tamo je bilo more, prekrasan ljetnikovac, imao sam bosanskog brdskog konja u vrtu, koji bi se popeo po stepenicama i odmarao se u sjeni atrija. Zvali smo ga Vrabac. Jednom je ušao u samu palaču i nismo ga mogli nagovoriti da izađe van.
Na to mu se Rumjana obratila na engleskom, on joj je elegantno odgovorio, a ja sam zaklopila laptop i krenula prema Trgu bana Jelačića još jednom pogledati Meštrovićev reljef.
Mati sam davala instrukcije iz bugarskog
- Nije to bila ljubav na prvi pogled. Za mene je on bio ugledni američki profesor, hrvatski lobist, aristokrat, kavalir. Kako sam uz predavanja i podučavala strance bugarski, tako sam postala Matina učiteljica. Moram priznati da mi nije bio najbolji učenik! Doživljavala sam ga kao vrhunskog intelektualca, ali njegov bugarski bio je očajan. Dugo nisam znala da je sin Ivana Meštrovića, on o tome nije govorio, kasnije mi je to rekao tadašnji srpski ambasador u Sofiji. Učenje bugarskog bila mu je samo izlika da se druži sa mnom, a ja sam se mučila da mu sve što bolje objasnim na - engleskom, talijanskom, francuskom. Pokušala sam ga uvesti u bugarski intelektualni, politički i novinarski krug, jer Mate je bio i novinar u Time Magazineu, kasnije i jedan od urednika. Družili smo se samo u diplomatskim krugovima sve dok mi nije američki charge d’affaires rekao da mu se čini da se Mati sviđam ne samo kao učiteljica.
Milana Vuković Runjić
Razgovarale smo u domu Meštrovićevih, u svijetloj, ugodnoj sobi s vitrinama prepunim sitnica iz cijelog svijeta, ruskim babuškama, egipatskim, engleskim i francuskim porculanom, Lalique kristalom, orijentalnim minijaturama, starim knjigama. Tu je i srebrnina koja je pripadala banu Jelačiću. Na zidovima su ikone, hrvatske, francuske i engleske slike, na stolićima skulpture Matina oca Ivana Meštrovića.
Rumjana, koja sjajno govori hrvatski koji je naučila sama, uz pomoć rječnika i gramatike, jer je Mate uglavnom živio u Americi i nije sasvim siguran u padeže i pravopis, rođena je u Sofiji, u protestantskoj obitelji.
Spoj kultura i baština
- Baka me kao bebu kriomice krstila u pravoslavnoj crkvi, no odgajana sam u protestantskom duhu, a sad živim u katoličkom ozračju. Bez obzira na to što sam uronjena u tri religije, zapravo sam agnostik, samo po tradiciji kršćanin - kaže Rumjana.
U vječnom gradu
Mnogo sam o Rimu saznala iz knjiga, a Mate me konačno s njime upoznao
|
- Dio moje rodbine je iz grčke Makedonije. Zato me pogađaju grčke pjesme, kuhinja, običaji... Kad sam gledala film ‘Moje grčko vjenčanje’, osjećala sam se kao da je riječ o meni - kaže.
Otkad zna za sebe, Rumjana se osjeća zaštićenom kad joj je u blizini neka planina: u Sofiji je to Vitoša, a Zagreb voli i zbog Sljemena: “Moja rodna kuća je ispod Vitoše. Ujutro, kada ustaneš, vidiš tu planinu. U vrt su se nekad spuštali jeleni. Uvijek sam bila okružena životinjama. Najviše volim mačke i zbog njih sam sklona vjerovati u reinkarnaciju, mogu zamisliti da sam u prethodnom životu bila mačka”.
Grad Rumjanine mladosti bio je zelen, spokojan, čist, no nestankom socijalizma nove vrijednosti još nisu izgrađene: više se nikoga ne tiče kako je izvan njegova kućnog praga. Spomenici su zapušteni, kipovi se pljačkaju zbog bronce, a zgrade, ulice i parkovi se ne održavaju. EU mu nije pomogao: ljudi su poprilično siromašni, zemljom vladaju mito i korupcija. Sve je to tužno jer Bugarska je zemlja starih kultura, trinaestostoljetne povijesti, s grčkom, rimskom, bizantskom kulturom. Baš je zato na ovogodišnjem Interliberu pokušala pomoći da njezina domovina kao počasni gost bude što bolje prezentirana. No Rumi obožava Zagreb u kojem živi već 12 godina.
Neutralni teritorij
- Zbog protestantske vjere napustila sam kazalište, svoju prvu ljubav; radikalni protestanti glumu smatraju oponašanjem stvarnosti, nekom vrstom laži. Bila sam odlična učenica i predsjednica omladine, što je paradoksalno jer sam zbog vjerske pripadnosti morala biti ideološki nepodobna. Od ranog djetinjstva zanimali su me umjetnost i povijest, druge civilizacije i narodi. I sada su putovanja najveće zadovoljstvo naše obitelji. Nakon sedmog razreda upisala sam klasičnu gimnaziju, učila sam starogrčki, latinski, staroslavenski i trakijski. Ipak, moja ljubav je latinski koji je ne samo temelj većine europskih jezika nego i način razmišljanja, filozofija. Magistrirala sam na područjima dijalekata latinskog jezika.
S ofija i Zagreb
Zagreb mi je danas draži, moj grad je jako propao, zapušten je
|
|
Rumjanin suprug Mate školovao se još prije Drugog svjetskog rata u Italiji i Švicarskoj, potom odlazi u Ameriku gdje je sa 26 doktorirao na modernoj europskoj povijesti na Sveučilištu Columbija. Njihov se susret nije dogodio ni u Bugarskoj ni u Hrvatskoj, a niti u Americi, kaže Rumjana, nego na švicarskom teritoriju, kod švicarskog ambasadora u Sofiji, dan nakon Matina dolaska na mjesto hrvatskog ambasadora.
Zbog te ljubavi rođene u diplomatskim vodama, uskoro su krenula ogovaranja. Rumjana je prozvana bugarskom Matom Hari, sumnjičena da je dvostruki špijun. Govorkalo se da radi za Amerikance, za bugarske tajne službe, da kolaborira s Rusijom. Zbog tih intriga i razočaranja političkom situacijom u zemlji Mate je odlučio napustiti Ministarstvo vanjskih poslova i posvetiti se svojim privatnim poslovima. U Hrvatskoj ga je Vice Vukojević kao saborskog zastupnika prozvao “pukovnikom CIA-e”. Mate mu je hladnokrvno odgovorio da CIA ne dijeli vojne činove.
Počeli su razmišljati o tome gdje da nastave s mirnim životom, daleko od politike i spletki. Rumjana se nije mogla zamisliti kao Amerikanka.
Turist u Americi
- Tamo se osjećam sjajno kao turist, ali kao klasičnom filologu nedostajale bi mi starine, a ni američka svakodnevica nije mi draga. Indijanci i kauboji ipak nisu tamo živjeli dovoljno davno. Volim Europu, moje srce pripada Parizu, ali divno mi je živjeti u Hrvatskoj. Najdraža mi je Dalmacija. Da sam mogla birati, najradije bih se tamo rodila. Sjećam se kada sam prvi put vidjela Meštrovićev Kaštelet i Palaču: takva ljepota! Kada slušam klape, naježim se. Kad mi zazvoni mobitel, začuju se Goran Karan, Gibonni, Oliver Dragojević. Moj se Mate rodio na Gornjem gradu i nije tako lud za Dalmacijom. Dalmacija, to je antika, to su otoci, zbog kojih more djeluje ukroćeno, bajno. Iz Hrvatske se mnogo lakše putuje nego iz Amerike, sve je na sat-dva leta: Pariz, London, Amsterdam, sjeverna Afrika.
Osim toga, u Hrvatskoj voli likovnu umjetnost i književnost, redovito odlazi u kazalište i sviđa joj se što Hrvatice cijene svoju ženstvenost, brinu o sebi. U Zagrebu joj jedino smetaju grafiti. Rumjana redovito odlazi na vruću čokoladu u hotel Palace, obožava špicu, kaže da se u Americi prijatelji sretnu jednom u tri godine i komuniciraju mejlom, dok ovdje svake subote može sresti Marka Grčića, zbog kojeg je odustala od doktorata: dovoljno je s njime razgovarati i čovjek već postane doktor znanosti.
A kakav je život u neposrednoj blizini uspomena na Ivana Meštrovića?
Falsifikati
Previše se lažnih Meštrovića prodaje od Splita do Beograda
|
|
Potkraj razgovora diskretno se pojavio dr. Mate Meštrović te bacio drukčije svjetlo na svoje odrastanje od već spomenutog, gornjogradskog: - Kao dijete više sam volio Split nego Zagreb, ostao mi je u boljem sjećanju. Kuća u Zagrebu je tamna, a tamo je bilo more, prekrasan ljetnikovac, imao sam bosanskog brdskog konja u vrtu, koji bi se popeo po stepenicama i odmarao se u sjeni atrija. Zvali smo ga Vrabac. Jednom je ušao u samu palaču i nismo ga mogli nagovoriti da izađe van.
Na to mu se Rumjana obratila na engleskom, on joj je elegantno odgovorio, a ja sam zaklopila laptop i krenula prema Trgu bana Jelačića još jednom pogledati Meštrovićev reljef.
Mati sam davala instrukcije iz bugarskog
- Nije to bila ljubav na prvi pogled. Za mene je on bio ugledni američki profesor, hrvatski lobist, aristokrat, kavalir. Kako sam uz predavanja i podučavala strance bugarski, tako sam postala Matina učiteljica. Moram priznati da mi nije bio najbolji učenik! Doživljavala sam ga kao vrhunskog intelektualca, ali njegov bugarski bio je očajan. Dugo nisam znala da je sin Ivana Meštrovića, on o tome nije govorio, kasnije mi je to rekao tadašnji srpski ambasador u Sofiji. Učenje bugarskog bila mu je samo izlika da se druži sa mnom, a ja sam se mučila da mu sve što bolje objasnim na - engleskom, talijanskom, francuskom. Pokušala sam ga uvesti u bugarski intelektualni, politički i novinarski krug, jer Mate je bio i novinar u Time Magazineu, kasnije i jedan od urednika. Družili smo se samo u diplomatskim krugovima sve dok mi nije američki charge d’affaires rekao da mu se čini da se Mati sviđam ne samo kao učiteljica.
|
Milana Vuković Runjić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....