Ž(d)rijeb

Ždrijeb ili žrijeb? Može i jedno i drugo! “Žrijeb” je bliže izvornom pojmu, pa stoga samo u Hrvatskoj postoji “ždrijeb”, ali zabilježen (kao “ždrib”) barem od 1439. Anić preferira “ždrijeb”, ali dopušta i “žrijeb”. Po njegovu rječniku, ž(d)rijeb je “izvlačenje dogovorenog predmeta ili ceduljice između više istih radi neke odluke”. Da je moglo biti i bacanje kocke svjedoči putopis Jakova Pletikose “Putovanje k Jerozolimu” (1752.). gdje se kockanje rimskih vojnika o Isusovu halju opisuje: “…metnuše ždrib vrhu tunike nešivene”. Tri stoljeća ranije “ždrib” je bio dodijeljeni dio zemlje. Dakle, u početku, ž(d)rijeb još nije imao veze ni s kockom, ni sa sudbinom, nego s bilježenjem.

Bio je to tada dvostruki štap u koji su bili užribani (ugrebani) znaci, jednaki s obiju strana, kako bi obje stranke imale protudokaz.

Uostalom, još je monah (“črnorizec”) Hrab'r u X stoljeću, hvaleći slavensko pismo, zapisao da su prije njega Slaveni bilježili pomoću “čert i rezov” (crtâ i urezâ).

To rovanje po štapovima preuzeli su i Madžari, od kojih nam se vratio izraz “rovaš”, a od Nijemaca “raboš”, potisnuvši “ž(d)rijeb” u sekundarno značenje kocke i suda sudbine.

Praslavenska riječ “*žerb'” je, pišu Skok i Gluhak, potekla od indoevropske “*gerbh-”, koja je u grčkome dala i “gráfein” (pisati, urezivati) i “grámma” (znak, slovo), u starovisokonjemačkome “kerfan” (rezati), u engleskome “carve” itd.