Želja za raznolikošću najveći je ubojica veza

Zašto nas, i kad smo u doista sretnoj vezi s gotovo besprijekornom osobom, privlače partneri(ce) uz koje vezujemo razvrat, avanturizam pa i samoljublje te zašto s druge strane - i kad nismo sputani religijskom krepošću i moralnim diktatima okruženja - priželjkujemo sklad partnerstva s dobrom i dragom iako stoga i manje uzbudljivom osobom, pitanje je na koje znanstvenici raznih profila i ove jeseni traže odgovor, a umjetnici ga uobličuju na svoje načine.

Kuda idu dobre djevojke?

Tema je to koja oživljava u ljetnim mjesecima griješnih iskušenja sunčanih i morskih radosti, ali i u ovim tjednima sumornosivih kratkih dana i dugih noći od halloweena sve do novogodišnjih proslava i siječanjskih rasprodaja. U tome razdoblju su kršćanski blagdani, od Svih svetih i Dušnog dana do Božića i sv. Stjepana, ali je i to, a još više dani poput sv. Nikole, sv. Lucije i Silvestrova, među manje produhovljenima često pretvoreno u hedonističku utjehu ili šopingmaniju.

"Dobre djevojke idu u raj baš sve, loše djevojke idu kudgod zažele", svojedobno su pjevali Novi fosili, a isto bi se, još lakše, moglo pjevušiti i o muškarcima. Dvojba koji od ta dva ljubavnička tipa "ubrati" ili barem preferirati našla je nedavno mjesto i u svestranoj i ležerno pisanoj ali zapravo ozbiljnoj rubrici "Dear Economist" vrlo neadolescentskog i nepartijanerskog lista kakav je Financial Times.

Timu Harfordu, uredniku te rubrike koji na upite čitatelja o raznim životnim situacijama odgovara sukladno ekonomskoj teoriji Adama Smitha, stanovita Beatrice požalila se da ju njezin promišljeni, brižni, osjećajni dečko sve manje uzbuđuje, pa ona razmišlja o prekidu te jednogodišnje veze i isplovljavanju na pučinu vrućih avanturista. Harford joj odgovara da postoje muškarci koji su i fini i atraktivni, a ako ona nema takve u blizini, može provesti neko vrijeme s "lovcima na suknje" pa se vratiti tihoj toplini veze s nekim uglednijim ali neuglednim tipom, obdarenim dosadnjikavim vrlinama.

U tome se odgovoru zdvojnoj Beatrice potkrala jedna površnost - ne može ista osoba biti i vjerna i nevjerna, i monogamna i "aktivna na sceni" , kao što ne možemo odabrati oba puta na vječnom raskrižju ljubavničkog umijeća - da bismo doista znali i osjetili što voli i žudi osoba s kojom smo, moramo upravo i samo s njome biti što dulje i češće, a s druge strane da bismo i tako naučili osjećati žene ili muškarce trebamo što više njih "pobliže upoznati".

Provokativna trgovina

A jedno drugo uglavnom isključuje. S vjernošću je povezana i iskrenost, i o tome je pitanje u istoj rubrici FT-a prošli mjesec postavila jedna druga čitateljica - treba li i kada priznati svoja "posrtanja u prošlosti" novom partneru koji joj je jako "hot" a time bi ga mogla izgubiti.

Harford joj je odgovorio pomoću koncepta "cijene promjene" koji je razvio oxfordski profesor Paul Klemperer - ako će joj raskid emocionalno teško pasti, bolje da ga iskuša i ubrza prije nego se još više veže uz toga muškarca, a ako joj je prvenstveno stalo neko ga vrijeme "trošiti" neka zasad prešuti neke svoje uspomene, te mu ih obznani kasnije, kada će mu možda biti više stalo do nje, pa će je i takvu prihvatiti, a dotad će ona zadovoljiti barem dio potrebe za njim pa će joj i eventualni razlaz biti podnošljiviji.

Igrom slučaja, Harford je prezime i bračnog para koji su u filmu "Oči širom otvorene" prije 10 godina odglumili Nicole Kidman i Tom Cruise, tada supružnici i u stvarnom životu. To završno redateljsko remek-djelo Stanleyja Kubricka naglasilo je silnu i katkad razornu snagu muške i ženske mašte, osobito erotske imaginacije zadiranja u tabue u vrijeme kada još vrlo malo strogih tabua ima.

Cruiseov lik, Bill, u istoj noći odlazi u stan HIV-pozitivne ulične bludnice i na tajnu orgiju maskiranih velmoža današnjeg New Yorka, uz još niz lascivnih epizoda, i sve to jer se, iako naizgled emancipiran i tolerantan bogati liječnik, nije mogao pomiriti s priznanjem svoje žene, rafinirane Alice, da je se neznani mornar kojeg je vidjela na jednoj večeri u hotelu toliko dojmio da bi za jednu strastvenu noć s njim zauvijek ostavila i muža i kći i njihov superluksuzni manhattanski apartman.

Sociolog i karikaturist Tim Kreider u opsežnom eseju razotkriva kako i Alice i Bill i ostali likovi u raznim nijansama žude biti dio kupoprodaje samih sebe na nevidljivoj tržnici "bijelog roblja" našeg svijeta, ali žele i pobjeći natrag u idiličnu sigurnost obiteljskog doma.

Slovenski psihoanalitički filozof Slavoj Žižek, poznat i priznat u svojoj zemlji ali još više na Zapadu, podsjeća kako je s velikih reklamnih plakata u Njemačkoj oskudno odjevena tinejdžerka u provokativnoj pozi zazivala "Kupi me", u sklopu promotivne kampanje burzovnog ulaganja među mladima, u čemu se također gubi razlika između onih koji trguju i onih kojima se trguje.

Pojmovi koji pale

Evolucionistički antropolozi, uvijek spremni u raspravama između zagovornika erotike i romantike porušiti argumente obiju strana, i ovdje upozoravaju da sve to ima manje veze s ljepotom nečijih očiju, duhovitošću nečijeg izričaja, ili neodoljivošću nečije anatomije, a više sa snažnim magnetom brige ljudske kao i svake druge vrste za vlastito održanje.

Tako je i potreba Hugha Granta za "raznolikošću" i "začinom", koja ga je prije 14 godina navela da jeftinoj i prosječnoj kalifornijskoj prostitutki s ulice da trenutačnu prednost pred svojom zanosnom tadašnjom partnericom Liz Hurley, bila uvjetovana i podsvjesnim mehanizmom koji muškarce potiče na "razbacivanje potomstva" po raznim društvenim slojevima i dijelovima svijeta.

Dakako, jasno da nitko u toj epizodi nije ni pomišljao na djecu. Poriv koji i ljude koji nipošto ne žele postati roditelji čini uzbuđenima na sam spomen animalno-reprodukcijskih pojmova poput "parenja", utječe i na žene u odabiru partnera, pa i za "jednonoćnu avanturu", i prema nesvjesnim naznakama kakvi bi bili očevi, a ta se genetska kvaliteta odražava kako u nečijoj inteligenciji i obzirnosti, tako i u divljoj dinamičnosti i neukrotivosti pojedine osobe.