Zar se Bog zaista izravno brine za svakog čovjeka, dok toliki svakog dana umiru od gladi, ginu kao nevine žrtve nasilja, a mnoga se djeca ne uspiju ni roditi? Biblija danas uvjerava da je Bogu svaki čovjek važan, ali ne krije da je čovjek teško ugrožen i ponižen. Kršćanstvo nije neka teorija za tumačenje i razumijevanje ljudske patnje, nego Božji poziv svima koji se s patnjom ne mogu složiti da sve svoje napore i žrtve sjedine u borbi za ljudsku sreću. Biblijski Bog ne trudi se sebe opravdati od prigovora zašto on, svemogući i predobri, dopušta da čovjek pati, nego u Isusu Kristu preuzima na sebe ljudsku sudbinu želeći svakoga čovjeka uvjeriti da vrijedi biti čovjek makar život bio pun patnji i poniženja. Knjiga Postanka (Post 18,1-10a) dovodi Boga pred jedan ljudski šator, za stol jedne obitelji. To što se Jedan ukazuje Abrahamu u liku trojice tradicija smatra navještajem tajne Trojstva. Taj Trojedini dolazi navijestiti začeće jednoga djeteta, Abrahamova sina Izaka, koji je silno važan za svu povijest spasenja. Nameće se misao da Bog daje naslutiti tajnu svoje iskonske ljubavi koja se nužno dariva da bi usrećila, kako bi nas naveo da se i mi oduševimo vlastitim životom, da ga radosno prenosimo na djecu, da vjerujemo kako je svako dijete neizmjerno važno.
Kao što se naši životi pridružuju Božjem životu, tako se sve naše patnje pridružuju Božjoj patnji. Jer, Bog se u Isusu Kristu poistovjetio s čovjekom, te ljudska patnja postaje Božjom. Uzdizati Raspetoga ne znači izabrati jednoga patnika, kao da su sve druge patnje manje važne. To, naprotiv, znači u jednome, u Kristu, osmisliti ljudsku patnju da bi i u svakom patniku ta patnja bila osmišljena (Kol 1,24-28).
U današnjem čitanju iz Lukina Evanđelja (Lk 10,38-42) Bogočovjek Isus Krist opet je gost ljudske obitelji. Ističe da skrb za jelo i druge ovozemne probitke ne smije čovjeka odvratiti od razmišljanja o pravom smislu života i dostojanstvu svakoga čovjeka. Božja riječ postaje kruh za čovjeka, a kruh bez čovječnosti može postati kamen.
Živko Kustić
Kao što se naši životi pridružuju Božjem životu, tako se sve naše patnje pridružuju Božjoj patnji. Jer, Bog se u Isusu Kristu poistovjetio s čovjekom, te ljudska patnja postaje Božjom. Uzdizati Raspetoga ne znači izabrati jednoga patnika, kao da su sve druge patnje manje važne. To, naprotiv, znači u jednome, u Kristu, osmisliti ljudsku patnju da bi i u svakom patniku ta patnja bila osmišljena (Kol 1,24-28).
U današnjem čitanju iz Lukina Evanđelja (Lk 10,38-42) Bogočovjek Isus Krist opet je gost ljudske obitelji. Ističe da skrb za jelo i druge ovozemne probitke ne smije čovjeka odvratiti od razmišljanja o pravom smislu života i dostojanstvu svakoga čovjeka. Božja riječ postaje kruh za čovjeka, a kruh bez čovječnosti može postati kamen.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....