Zloporaba sućuti

Dobra gospođa Rezika dugim me pismom kori što nisam oduševljen sućuti koju je Gotovina uputio obitelji Slobodana Miloševića u povodu njegove smrti. Smatra da je Gotovina postupio kršćanski, a u ovom slučaju za mene se to ne bi moglo reći. Htio sam joj priznati da u kratkom tekstu Jutarnje propovijedi vjerojatno nisam bio dovoljno jasan, a razumije se da je sućut uvijek nešto plemenito.

 U ovom pak slučaju sućut nije niti može biti izraz poštovanja prema pokojnikovu životnom djelu. Rodbini pokojnika, koji je poznat kao zločinac, možemo izraziti da suosjećamo u njihovoj žalosti, ali oni to ne smiju zlorabiti kao izraz poštovanja Ali upravo čitam kako brat Slobodana Miloševića izjavljuje: "Gotovinina sućut dokaz je da su mog brata poštovali". Očito su tu još moguće zabune. Je li sućut izraz uljudnosti ili odavanje poštovanja prema pokojniku? Možemo suosjećati sa svakim čovjekom u njegovoj boli i sa svakom obitelji kad izgubi nekoga od svojih, ali to ne znači da poštujemo, što bi se reklo, "lik i djelo" dotičnog pokojnika.



Razumije se da svakoga, bio živ ili mrtav, poštujemo kao ljudsku osobu, ali to je ipak nešto drugo. Primjedba Miloševićeva brata pokazuje da se izraz sućuti može zlorabiti kao znak poštovanja. U ovom pak slučaju sućut nije niti može biti izraz poštovanja prema pokojnikovu životnom djelu.

Rodbini pokojnika, koji je poznat kao zločinac, možemo izraziti da suosjećamo u njihovoj žalosti, ali oni to ne smiju zlorabiti kao izraz poštovanja prema onome koji ga s obzirom na ono što je u životu činio nije dostojan. Razumije se da svaka rasprava o toj sućuti hrvatskoga generala prema pokretaču zločinačke agresije na Hrvatsku zapravo nije aktualna. Ipak je povod i upozorenje da u takvim prilikama treba budno i oprezno mjeriti i riječi i postupke.

Jer među onima koji su za Miloševićem išli u agresiju uvijek će biti takvih koji žele zamutiti povijesnu istinu. Oni i sućut mogu prikazati kao izraz suodgovornosti i sukrivnje. Hrvati ne smiju dopustiti nikakava povoda da se svijetom širi takva kobna zabluda. Jer to uopće nije zabuna, pa ni zabluda, nego promišljena zloporaba riječi, upozorenje da se poraženi ne kaju, nego snuju odmazdu.

Živko Kustić