Zbog stava Vlade da će svim sredstvima braniti psihološku barijeru od osam kuna po litri eurosupera 95 koji koristi najveći dio automobila na našem tržištu, te stalnih poskupljenja sirove nafte na svjetskom tržištu, prije nekog vremena doživjeli smo i ono što je do sada bilo nepojmljivo. Cijena litre eurosupera 95 i eurodizela se izjednačila i trenutno stoji na osam kuna po litri. Obični dizel koji je nešto prljaviji u ovom trenutku stoji 7,83 kune po litri, čime isplativost dizelskih agregata postaje sve upitnija, odnosno postavlja se pitanje jesu li vlasnici automobila na dizelsko gorivo na određeni način diskriminirani.
Riskiranje velikih kazni
Većina kupaca dizelskih automobila u startu plaća od 2000 do 3000 eura više, očekujući da će na kraju znatno uštedjeti na gorivu. Dizelski automobili troše od 20 do 30 posto manje od benzinskih, a za toliko je, donedavno, dizelsko gorivo bilo jeftinije od benzinskog. Jedno i drugo u sinergiji donosilo je pristojnu uštedu vlasnicima dizelaša, koji su sada ostali bez polovice uštede.
Naravno da takva situacija ne odgovara vlasnicima automobila s dizelskim motorima pa neki pribjegavaju "povoljnijoj" varijanti, odnosno uporabi loživog ulja i plavog dizela koji su puno jeftiniji od dizela i eurodizela. Trenutna cijena naftnih derivata na Ininim benzinskim postajama je takva da litra eurodizela košta 8 kuna, dizela 7,83 kune, dok je litra loživog ulja 4,99 kune, a eurodizela obojenog plavom bojom (plavog dizela) 4,58 kuna. Stoga određeni broj vozača kupuje jeftinije lož ulje po cijeni od 4,99 kuna, dok bi za običan dizel trebali izdvojiti 7,83 kune. Naravno da je osjetna razlika u cijeni dizela i loživog ulja pravi mamac za one koji bi željeli "uštedjeti" na nezakonit način. Iako djelatnici benzinskih postaja, u skladu sa zakonom, ne dopuštaju točenje loživog ulja u automobile, ono ipak stigne do njihovih spremnika zaobilaznim putem. Naime, djelatnik na benzinskoj postaji dužan je utočiti kupcu loživo ulje ili plavi dizel u plastične kanistre i to evidentirati. Međutim, nesavjesni vozači jednostavno, kada dođu do svog dvorišta ili garaže, samo pretoče jeftinije gorivo u spremnik svog automobila i voze se po nižoj cijeni.
Premda riskiraju kaznu zbog nezakonitog korištenja loživog ulja ili plavog dizela u svojim vozilima, koja za fizičke osobe iznosi od od 1000 do 40.000 kuna, a za pravne osobe od 2000 do 100.000 kuna, dio vozača se ipak ne pridržava tih propisa. Kazna je još rigoroznija ako osoba ponovi navedeni prekršaj u razdoblju od tri godine jer tada krajnja konzekvenca može biti i oduzimanje automobila. Osim toga, počinitelj prekršaja mora platiti dodatni porez za količinu goriva uvećanu deset puta od maksimalne količine spremnika goriva vozila. Tijekom 2006. godine (podaci za 2007. godinu bit će poznati sredinom veljače 2008.), prema podacima Državnog inspektorata, nadzor nad nenamjenskim korištenjem ulja za loženje (loživog ulja) i eurodizela obojenog plavom bojom (plavi dizel) za pogon motornih vozila, vozila na motorni pogon, plovnih objekata i drugih motora prema Zakonu o posebnom porezu na naftne derivate obavljen je u 4108 kontrola.
Otkriveni slučajevi zlouporabe
U tim kontrolama utvrđena su 322 slučaja ili 7,83 posto nenamjenskog korištenja ulja za loženje (ekstra lakog), te 29 slučajeva ili 0,3 posto nenamjenskog korištenja plavog dizela. Zbog utvrđenih povreda podnesena su 322 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnim carinarnicama pri carinskim upravama Ministarstva financija. Pritom su najčešći prekršitelji bili vlasnici građevinskih strojeva (bagera, rovokopača, dizalica...) i osobnih automobila.
Inače, nadzor provode gospodarski inspektori u suradnji s policijom kontinuirano tijekom cijele godine, ali i po prijavama građana.
Loživo ulje i plavi dizel su u osnovi slična goriva, s tim što se njihovim neovlaštenim korištenjem "uštedi" od 37,6, odnosno 42,8 posto, no to je račun bez krčmara. Dva su bitna razloga za to. Prvo, time se vara državu, jer u cijeni goriva za automobile više od dvije trećine su davanja, kojih su većinom oslobođeni (legalni) korisnici loživog ulja i plavog dizela.
Drugi problem je u čistoći loživog ulja i plavog dizela, te neodgovarajućem cetanskom broju. Naime, dizelsko gorivo je smjesa ugljikovodika, vrelišta od 180 do 370°C, a cetanski broj (koji definira kašnjenje u paljenju) mora biti od 52 do 56. To je najčešći problem kod loživog ulja. Zbog prevelikog kašnjenja u paljenju goriva može doći do detonantnog izgaranja, odnosno nekontroliranih eksplozija unutar cilindara, koje mogu oštetiti vitalne dijelove motora. Što je veći CB, kašnjenje u paljenju je manje i manja je opasnost od detonacija.
Još je veći problem u sadržaju sumpora. Važeća norma EN590 limitira sadržaj sumpora na 50 mg/kg, a plavi dizel, te pogotovo loživo ulje, imaju ga, ne deset ili dvadeset posto, nego deset ili dvadeset puta (!) više. Zbog toga se motori znatno ranije začađe, što pogoršava performanse i povećava trošenje motora. Sumpor u motoru stvara i opasne kiseline koje razblažuju ulje i nagrizaju unutrašnjost motora. No, u plavom dizelu, a posebice u loživom ulju ima znatno više ostalih nečistoća, organskog i anorganskog podrijetla. Sve to je posebno opasno za suvremene turbodizelske motore s izravnim ubrizgavanjem po sustavu common-rail. Lako dolazi do začepljenja brizgalica, blokiranja potpunog zatvaranja ventila, povećanog trošenja cilindara, klipova i ležajeva. Zbog svega toga je korištenje "zabranjenih" goriva kod suvremenih dizelskih motora štetno i nelegalne uštede se zasigurno ne isplate. Kod starijih motora štetnost je manje izražena. Međutim, mnogo je važnije što se time krše propisi.
Država je kriva jer je usvojila norme o kvaliteti goriva iz 1999. godine, što je jedva dobro za motore starije od dvije godine, a uvoznici auta su krivi jer ne upozoravaju kupce na mogućnost začađenja njihova motora. Svi sporni agregati proizvedeni 2003. ili kasnije nužno trebaju gorivo koje zadovoljava norme EN590 (norma za eurodizel) i EN228 (eurosuper95) iz 2003. No norme koje vrijede u Hrvatskoj dozvoljavaju 350 mg/kg sumpora u eurodizelu, odnosno 150 mg/kg sumpora u eurosuperu95.
Porezni obveznik (primjerice Ina) koji obavlja prodaju ulja za loženje (loživog ulja) dužan je voditi evidenciju o kupcima na način da pri svakoj prodaji zabilježi ime i prezime, odnosno naziv kupca, adresu, JMBG, odnosno matični broj tvrtke, te datum prodaje i količinu koja je prodana. Što se prodaje plavog dizela tiče, porezni ga obveznik (primjerice Ina) smije prodavati samo osobama kojima je županijski ured nadležan za poslove poljoprivrede, odnosno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izdalo obrazac za kontrolu potrošnje plavog dizela ili povlasticu za obavljanje gospodarskog ribolova na moru. Osim toga, dužan je voditi evidenciju o kupcima da pri svakoj prodaji upiše količinu prodanog goriva i datum prodaje. Podatke o prodanim količinama porezni obveznik upisuje i ovjerava u evidenciju kupca koju kupac vodi.
Zdravko Juričko i dr. Željko Marušić
Riskiranje velikih kazni
Većina kupaca dizelskih automobila u startu plaća od 2000 do 3000 eura više, očekujući da će na kraju znatno uštedjeti na gorivu. Dizelski automobili troše od 20 do 30 posto manje od benzinskih, a za toliko je, donedavno, dizelsko gorivo bilo jeftinije od benzinskog. Jedno i drugo u sinergiji donosilo je pristojnu uštedu vlasnicima dizelaša, koji su sada ostali bez polovice uštede.
Naravno da takva situacija ne odgovara vlasnicima automobila s dizelskim motorima pa neki pribjegavaju "povoljnijoj" varijanti, odnosno uporabi loživog ulja i plavog dizela koji su puno jeftiniji od dizela i eurodizela. Trenutna cijena naftnih derivata na Ininim benzinskim postajama je takva da litra eurodizela košta 8 kuna, dizela 7,83 kune, dok je litra loživog ulja 4,99 kune, a eurodizela obojenog plavom bojom (plavog dizela) 4,58 kuna. Stoga određeni broj vozača kupuje jeftinije lož ulje po cijeni od 4,99 kuna, dok bi za običan dizel trebali izdvojiti 7,83 kune. Naravno da je osjetna razlika u cijeni dizela i loživog ulja pravi mamac za one koji bi željeli "uštedjeti" na nezakonit način. Iako djelatnici benzinskih postaja, u skladu sa zakonom, ne dopuštaju točenje loživog ulja u automobile, ono ipak stigne do njihovih spremnika zaobilaznim putem. Naime, djelatnik na benzinskoj postaji dužan je utočiti kupcu loživo ulje ili plavi dizel u plastične kanistre i to evidentirati. Međutim, nesavjesni vozači jednostavno, kada dođu do svog dvorišta ili garaže, samo pretoče jeftinije gorivo u spremnik svog automobila i voze se po nižoj cijeni.
Premda riskiraju kaznu zbog nezakonitog korištenja loživog ulja ili plavog dizela u svojim vozilima, koja za fizičke osobe iznosi od od 1000 do 40.000 kuna, a za pravne osobe od 2000 do 100.000 kuna, dio vozača se ipak ne pridržava tih propisa. Kazna je još rigoroznija ako osoba ponovi navedeni prekršaj u razdoblju od tri godine jer tada krajnja konzekvenca može biti i oduzimanje automobila. Osim toga, počinitelj prekršaja mora platiti dodatni porez za količinu goriva uvećanu deset puta od maksimalne količine spremnika goriva vozila. Tijekom 2006. godine (podaci za 2007. godinu bit će poznati sredinom veljače 2008.), prema podacima Državnog inspektorata, nadzor nad nenamjenskim korištenjem ulja za loženje (loživog ulja) i eurodizela obojenog plavom bojom (plavi dizel) za pogon motornih vozila, vozila na motorni pogon, plovnih objekata i drugih motora prema Zakonu o posebnom porezu na naftne derivate obavljen je u 4108 kontrola.
Otkriveni slučajevi zlouporabe
U tim kontrolama utvrđena su 322 slučaja ili 7,83 posto nenamjenskog korištenja ulja za loženje (ekstra lakog), te 29 slučajeva ili 0,3 posto nenamjenskog korištenja plavog dizela. Zbog utvrđenih povreda podnesena su 322 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnim carinarnicama pri carinskim upravama Ministarstva financija. Pritom su najčešći prekršitelji bili vlasnici građevinskih strojeva (bagera, rovokopača, dizalica...) i osobnih automobila.
Inače, nadzor provode gospodarski inspektori u suradnji s policijom kontinuirano tijekom cijele godine, ali i po prijavama građana.
Loživo ulje i plavi dizel su u osnovi slična goriva, s tim što se njihovim neovlaštenim korištenjem "uštedi" od 37,6, odnosno 42,8 posto, no to je račun bez krčmara. Dva su bitna razloga za to. Prvo, time se vara državu, jer u cijeni goriva za automobile više od dvije trećine su davanja, kojih su većinom oslobođeni (legalni) korisnici loživog ulja i plavog dizela.
Drugi problem je u čistoći loživog ulja i plavog dizela, te neodgovarajućem cetanskom broju. Naime, dizelsko gorivo je smjesa ugljikovodika, vrelišta od 180 do 370°C, a cetanski broj (koji definira kašnjenje u paljenju) mora biti od 52 do 56. To je najčešći problem kod loživog ulja. Zbog prevelikog kašnjenja u paljenju goriva može doći do detonantnog izgaranja, odnosno nekontroliranih eksplozija unutar cilindara, koje mogu oštetiti vitalne dijelove motora. Što je veći CB, kašnjenje u paljenju je manje i manja je opasnost od detonacija.
Još je veći problem u sadržaju sumpora. Važeća norma EN590 limitira sadržaj sumpora na 50 mg/kg, a plavi dizel, te pogotovo loživo ulje, imaju ga, ne deset ili dvadeset posto, nego deset ili dvadeset puta (!) više. Zbog toga se motori znatno ranije začađe, što pogoršava performanse i povećava trošenje motora. Sumpor u motoru stvara i opasne kiseline koje razblažuju ulje i nagrizaju unutrašnjost motora. No, u plavom dizelu, a posebice u loživom ulju ima znatno više ostalih nečistoća, organskog i anorganskog podrijetla. Sve to je posebno opasno za suvremene turbodizelske motore s izravnim ubrizgavanjem po sustavu common-rail. Lako dolazi do začepljenja brizgalica, blokiranja potpunog zatvaranja ventila, povećanog trošenja cilindara, klipova i ležajeva. Zbog svega toga je korištenje "zabranjenih" goriva kod suvremenih dizelskih motora štetno i nelegalne uštede se zasigurno ne isplate. Kod starijih motora štetnost je manje izražena. Međutim, mnogo je važnije što se time krše propisi.
Država je kriva jer je usvojila norme o kvaliteti goriva iz 1999. godine, što je jedva dobro za motore starije od dvije godine, a uvoznici auta su krivi jer ne upozoravaju kupce na mogućnost začađenja njihova motora. Svi sporni agregati proizvedeni 2003. ili kasnije nužno trebaju gorivo koje zadovoljava norme EN590 (norma za eurodizel) i EN228 (eurosuper95) iz 2003. No norme koje vrijede u Hrvatskoj dozvoljavaju 350 mg/kg sumpora u eurodizelu, odnosno 150 mg/kg sumpora u eurosuperu95.
Porezni obveznik (primjerice Ina) koji obavlja prodaju ulja za loženje (loživog ulja) dužan je voditi evidenciju o kupcima na način da pri svakoj prodaji zabilježi ime i prezime, odnosno naziv kupca, adresu, JMBG, odnosno matični broj tvrtke, te datum prodaje i količinu koja je prodana. Što se prodaje plavog dizela tiče, porezni ga obveznik (primjerice Ina) smije prodavati samo osobama kojima je županijski ured nadležan za poslove poljoprivrede, odnosno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izdalo obrazac za kontrolu potrošnje plavog dizela ili povlasticu za obavljanje gospodarskog ribolova na moru. Osim toga, dužan je voditi evidenciju o kupcima da pri svakoj prodaji upiše količinu prodanog goriva i datum prodaje. Podatke o prodanim količinama porezni obveznik upisuje i ovjerava u evidenciju kupca koju kupac vodi.
|
Štetnost za pogonski agregat
|
|
Uvoznici krivi jer ne upozoravaju
|
|
Prodaja loživog ulja i plavog dizela
|
Zdravko Juričko i dr. Željko Marušić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....