Papu Urbana II. u nekim biskupijama danas slave kao blaženika, ali za povijest je važan kao pokretač križarskih ratova koji su označili Europu i Bliski istok od 11. do 13. stoljeća. Urban II. je na velikom crkvenom skupu u Clermonu 1096. pozvao europske kršćane da krenu u vojni pohod za oslobođenje Isusove domovine, Svete zemlje, od islamskih vladara. Bio je uvjeren da je to ono pravo, pa je uzviknuo: "Bog to hoće!". Europa se doista pokrenula. Obijesni feudalci umjesto da jedni s drugima ratuju, prišili su na plašteve velike križeve i pošli prema Jeruzalemu. Prvi je takav pohod, križarski rat, bio 1096. a osmi 1270. Uspjesi su bili mali i privremeni, Sveta zemlja opet se našla u vlasti muslimana koji će zatim osvojiti i cijelu malu Aziju i veliki dio Balkana. Križari sa Zapada zlo su postupali prema pravoslavnima na Bliskom istoku, što je produbilo jaz između katolika i pravoslavnih i olakšalo turska osvajanja. No, bilo je i koristi od velikog miješanja ljudi i civilizacija iz raznih krajeva, te od trgovanja preko mnogih granica.
Na Zapad su došla i arapska znanstvena i filozofska djela, što je potaknulo razvoj europske misli. Ali, Urban II. nije sve to mogao predvidjeti niti je za to zaslužan. Kad je u Clermonu proglasio križarski rat, kao da je zaboravio Isusovo upozorenje Petru: "Vrati mač u korice!". Papa Ivan Pavao II. 1000 se godina nakon toga sabora u Clermonu usudio reći da ti ratovi nisu bili prema volji Božjoj. Urban II. nije onda nastupio kao nepogrešivi učitelj vjere nego kao državnik, politički vođa europskog Zapada. Za vjernika dobra pouka o sadržaju i granicama papine neprevarljivosti. Ali za hrvatsku povijest važan je podatak da je Urban II. pozvao kršćane u križarski rat 1096., a da je naš kralj Zvonimir umro 1089. Nije, dakle, istina da se odazvao papi i htio povesti Hrvate u križarski rat, što oni nisu htjeli pa su ga ubili. Otud zla priča da je Zvonimir umirući prokleo svoje "nevjerne Hrvate". Ako netko traži uzroke hrvatskih povijesnih nesreća, to očito ne može biti Zvonimirova kletva.
Živko Kustić
Na Zapad su došla i arapska znanstvena i filozofska djela, što je potaknulo razvoj europske misli. Ali, Urban II. nije sve to mogao predvidjeti niti je za to zaslužan. Kad je u Clermonu proglasio križarski rat, kao da je zaboravio Isusovo upozorenje Petru: "Vrati mač u korice!". Papa Ivan Pavao II. 1000 se godina nakon toga sabora u Clermonu usudio reći da ti ratovi nisu bili prema volji Božjoj. Urban II. nije onda nastupio kao nepogrešivi učitelj vjere nego kao državnik, politički vođa europskog Zapada. Za vjernika dobra pouka o sadržaju i granicama papine neprevarljivosti. Ali za hrvatsku povijest važan je podatak da je Urban II. pozvao kršćane u križarski rat 1096., a da je naš kralj Zvonimir umro 1089. Nije, dakle, istina da se odazvao papi i htio povesti Hrvate u križarski rat, što oni nisu htjeli pa su ga ubili. Otud zla priča da je Zvonimir umirući prokleo svoje "nevjerne Hrvate". Ako netko traži uzroke hrvatskih povijesnih nesreća, to očito ne može biti Zvonimirova kletva.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....