Čitajmo - bez predrasuda - 20. glavu knjige izlaska KI, ono što piše o zapovijedima koje je Mojsije od Boga primio. Redak 5 nastavlja se: “Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi” (Izl 20,5b-6).
Zar Jedini, nevidljivi, svemoćni, posvuda prisutni i darežljivi Stvoritelj svijeta zaista sam sebe hvali da je ljubomoran? Bilo bi površno taj izraz pripisivati nerazumijevanju kojeg prepisivača. Kadgod je tako nešto u Bibliju uneseno, za vjernika koji to čita i sluša to je riječ Božja! U pitanju je zacijelo pravo značenje riječi “ljubomoran” na ovom mjestu u Bibliji.
Veliki Anićev Rječnik hrvatskoga jezika napominje da bi ljubomora bila “osjećaj suparništva u odnosu prema drugim osobama”. Ali Bog ne može nikoga smatrati svojim suparnikom! Istina je da se čovjek može postaviti Bogu za suparnika, da se ponaša kao božanstvo bez obzira na Boga. Kad se čovjek tako postavi na mjesto Boga - to ne može biti bez posljedica. Biblija stavlja u Božja usta riječ “kažnjavam” - ali istina je da kaznu sam sebi izriče čovjek koji se mjesto Boga postavi, koji proizvoljno mijenja Božji zakon. To Bog i ne treba kazniti, jer Božji protivnik sam izabire svoju sudbinu.
Teže je shvatiti zašto bi zbog grijeha roditelja stradali i potomci. Nažalost je tako da učinjeno zlo kvari odnose na svijetu, da i nakon smrti grješnika njegovo zlo djeluje - na primjer u zlo odgojenoj djeci i u poremećnim međuljudskim odnosima.
Pokajniku Bog može oprostiti krivnju, opet ga primiti za prijatelja - ali ožiljci zla ostaju kao ožiljci iscijeljenih rana. Svijet je pun takvih posljedica davno počinjenih zala i uvijek novih koja se nažalost događaju.
Bog sebe naziva ljubomornim, što zapravo znači da trpi od ljubavi prema onima koji njegovu ljubav odbijaju.