Prije svake obrane

Opet vrlo poznate, a nipošto od prve jasne Isusove riječi (Mt 5,38-42). Najbolje je cijeli ulomak mirno pročitati. I misliti što je Isus htio reći.

“Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlome! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.” To očito nije doslovna naredba, nego napomena kako se ponašati prema nasilniku. Isus najprije navodi poznate propise iz Staroga zavjeta: “Oko za oko, zub za zub!” On taj biblijski zakon ne ukida. Jer to i nije bio zakon za opravdanje osobne osvete, nego naputak kako se vlast ima ponašati prema zlikovcu. Ovdje Isus ne donosi novi zakon za vlast, sudsku i izvršnu, nego upozorava da se pravi međuljudski odnosi zapravo ne rješavaju primjenom zakona. Prema onome koji ti nanosi zlo - makar se morao i sudski braniti - najprije pokaži da nisi sebičan, da ga ne mrziš, da ti je žao što je takav.

Sav ovaj Isusov govor o stavu prema otimaču u tom je smislu znakovit i slikovit. Prije svega je važno da zlikovac ne doživi moju obranu kao sebičnost, nego kao dobrohotnost prema njemu kao takvom. To je prava izravna obrana. Zlikovcu ne pokazujemo da mu osvetom u obrani postajemo slični.

Nažalost, redovito napadnuti napadaču uzvraća mržnjom. Na zlo se tako zlom odgovara - što je odmah uspjeh zla! Braniti se bez mržnje, voljeti napadača i kad ga moramo odbijati - to je osnovni stav obraćenja, dubinska evanđeoska podloga novih odnosa među ljudima. Ako to zanemarimo, ako se tog Isusova stava odreknemo, ne možemo se smatrati obraćenima, zapravo se nemamo pravo ni zvati kršćanima.

I opet - nažalost - prečesto se baš ovaj dio Evanđelja glatko preskače - kao naivan, neprovediv i valjda zbog toga nevažan. Srećom ga Crkva stalno vjernicima čita - možda i ne očekujući da će mnogi ozbiljno shvatiti.