KLJUČNO PITANJE

‘Ako želimo dostići Island, Finsku i Norvešku, roditelji moraju krenuti od vlastitog primjera‘

Forum za slobodu odgoja potiče roditelje da kroz vlastiti primjer u podjeli kućanskih poslova, od čišćenja i sitnih popravaka pa do kuhanja, glačanja i plaćanja računa pruže djeci primjer ravnopravnosti. No je li to dovoljno?

Maja Šarić i Ana Munivrana iz Foruma za slobodu odgoja

 Matija Djanješić/Cropix

Odrastaju li naša djeca u neravnopravnom okruženju? Je li obrazovni sustav ravnopravan? Kako da stvorimo ravnopravnije društvo u kojem će nam djeca imati svijetlu budućnost?

O ovim, ali i mnogim drugim pitanjima vezanim uz (ne)ravnopravnost razgovarali smo s Anom Munivranom i Majom Šarić iz Foruma za slobodu odgoja.

- Ako govorimo o ravnopravnosti dječaka i djevojčica, hrvatski obrazovni sustav je ravnopravan koliko može biti, odnosno, trenutno je na istom stupnju razvoja kao i društvo. To znači da se, barem deklarativno, teži ravnopravnosti i da je ona utkana u sve dokumente od Ustava pa do školskih dokumenata – objašnjava Ana Munivrana, izvršna direktorica i psihologinja Foruma za slobodu odgoja.

No, u praksi postoje razlike u obrazovnim postignućima između djevojčica i dječaka, a jednim su dijelom rezultat stereotipa i očekivanja. Važan izvor podataka na koje se oslanja Forum je PISA istraživanje. Ono pokazuje da djevojčice postižu bolje rezultate čitalačke pismenosti (što je prisutno u Hrvatskoj čak i više nego u EU), a dječaci u matematici (opet, u Hrvatskoj je ta razlika izraženija nego vani). U stranim zemljama djevojčice postižu nešto bolji rezultat u prirodoslovlju, no u Hrvatskoj nema te razlike. Dječaci češće nego djevojčice očekuju da će raditi u području inženjerstva ili znanosti, a djevojčice znatno češće očekuju da će raditi u zdravstvu. U području informacijsko-komunikacijskih tehnologija kao zanimanju vidi se 11 posto dječaka, a samo jedan posto djevojčica.

O čemu onda ovisi toliko nejednak odgoj dječaka i djevojčica?

- Ovisi o razvoju svijesti pojedinaca i samog sustava, kao što vidimo u svakodnevnom životu. To znači da će se djevojčice i dječaci susresti s nizom stereotipa i predrasuda te povremeno nejednakim tretmanom, koji obično proizlazi iz nesvjesnih stavova, kao i iz nedostatka sustavnog promišljanja o osiguravanju ravnopravnosti – dodaje Munivrana koja je već 12 godina u Forumu. Riječ je o organizaciji civilnog društva koja djeluje od 1992., a službeno je registrirana 1998. godine. Trenutačno broji 11 zaposlenih, većinom stručnjaka/inja iz područja pedagogije, sociologije, politologije i psihologije.

image

Ana Munivrana, izvršna direktorica i psihologinja Foruma za slobodu odgoja

Matija Djanješić/Cropix

Njihov temeljni cilj je promicati implementaciju demokratskih vrijednosti i suvremenih te inovativnih nastavnih praksi u hrvatski obrazovni sustav. Forum za slobodu odgoja provodi obrazovne programe te utječe na javne politike vodeći se načelima pravednosti, nenasilja, otvorene komunikacije, cjeloživotnog učenja i kritičkog mišljenja. Zalaže se za pravo na izbor i jednaku dostupnost obrazovanja koje vodi samoostvarenju osobe.

Sve počinje odgojem

Iako smo skloni vjerovati da su djeca zaštićena od svega lošeg, činjenica je da su vrlo rano izložena neravnopravnosti. Primjerice, rečenicu: „Nemoj plakati, nisi curica“, dječaci tijekom odrastanja čuju i nekoliko desetaka puta, kao da su emocije rezervirane samo za žene.

- (Ne)ravnopravnost počinje od odgoja o odnosima, emocijama i njihovom izražavanju, od očekivanja u podjeli kućanskih poslova, odabiru škole i zanimanja, poslušnosti, submisivnosti te od nesvjesnih odnosa moći koji su uspostavljeni pa sve do odnosa prema odijevanju, izražavanju, sposobnostima i drugim sličnim stvarima – nabraja Munivrana, inače u Forumu zadužena za program Razvoj osobnih i socijalnih kompetencija.

Doživljavamo ih kao mališane koji tek upoznaju svijet, no djevojčice i dječaci itekako primjećuju i osjete kada njih ili njihove vršnjake odrasli nejednako tretiraju. Zamjećuju to i u Forumu, stoga vjeruju da su promjene zaista neizbježne s novim generacijama.

Jedna od većih pozitivnih promjena bila je uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole kao obveznu međupredmetnu temu. No, kvaliteta i učestalost provedbe u nastavi vrlo često ovisi o prethodnom znanju nastavnika/ica te motivaciji i želji za daljnjim učenjem u ovom području, ističe Maja Šarić, po struci politologinja koja u Forumu radi kao asistentica u programu Demokratizacija škola.

- Kada govorimo o ravnopravnosti, do pomaka je zasigurno došlo, što pokazuje i reprezentativno istraživanje o političkoj pismenosti učenika/ica završnih razreda srednje škole koje je objavljeno prošle godine. Na cjelokupnom uzorku prevladavalo je mišljenje da se odnosi muškaraca i žena u suvremenom društvu trebaju urediti ravnopravno. Tri četvrtine učenika/ica koji zagovaraju potpuno ravnomjernu raspodjelu kućanskih poslova između muškaraca i žena, uz to ne smatraju da je problematično da u obitelji žena zarađuje više od muškarca niti smatraju da se žene trebaju primarno posvetiti kućanstvu i brizi o djeci umjesto karijeri – objašnjava Šarić.

image

Maja Šarić, politologinja u Forumu za slobodu odgoja te asistentica u programu Demokratizacija škola

Matija Djanješić/Cropix

'Živjeti kao žena'

No, u stvaranju ravnopravnijeg društva još je dug put pred nama, to je proces koji treba provesti na više razina – kroz razvoj sustava i društva kao cjeline te razvoj pojedinaca, naročito onih koji imaju moć i utjecaj. Kako su to češće muškarci, čija je pozicija 'privilegirana', to se izuzetno sporo događa, a ponekad ide i nekoliko koraka unatrag, objašnjavaju u Forumu. No, obrazovanje je svakako put i jedan od načina razvoja 'iznutra' u koji bi valjalo ulagati i prilagoditi ga.

Uzor u odgoju i obrazovanju te u zavidnoj razini ravnopravnosti bi nam trebale biti skandinavske zemlje. Prema indeksu Svjetskog ekonomskog foruma, Island je država u kojoj je najbolje 'živjeti kao žena', a slijede ju Finska i Norveška. Dobre prakse drugih zemalja uvijek su korisne smjernice za pokretanje promjena kojih u Hrvatskoj nedostaje.

- Zadnjih desetljeća smo u nekim stvarima išli naprijed, a u nekima unatrag. Danas se o ravnopravnosti više zna i mladi imaju dostupan niz međunarodnih izvora podataka, slijede uzore koji krše stereotipe te odbijaju biti u zastarjelim obrascima i ulogama. Naravno, sigurno na djecu i mlade utječu i društveni pokreti te inicijative koje se događaju u svijetu, poput Me Too pokreta, a utjecaj imaju i glazba, društvene mreže, filmovi i teen serije koje tematiziraju i pričaju o mladima u svoj svojoj različitosti. S druge strane, jačanjem tradicionalnih društvenih struktura u političkoj i građanskoj sferi uz prisutnu političku klimu kakva jest dolazi do određenog nazadovanja po pitanjima uloge i prava žena – objašnjava Munivrana.

Najveći teret, pak, spada na same roditelje, no mnogi ne znaju kako razgovarati s djecom o (ne)ravnopravnosti, upravo zato što nas tjera da prepoznamo osnovnu činjenicu - da smo svi različiti.

image
Matija Djanješić/Cropix

'Probijanje' naučenih obrazaca

- Razlike mogu biti jednostavne poput naglaska, ali mogu biti i složene, poput prihoda, rase, roda, spola, mogućnosti koje imamo, zemlje u kojoj živimo i obiteljskih okolnosti. S djecom valja razgovarati o ovim pitanjima na način koji oni mogu razumjeti, kroz primjere iz njihove okoline, ali i pružanjem pozitivnih primjera poticanjem na ravnopravnost. Njima je potreban siguran prostor u kojem se teži shvaćanju da ne mogu promijeniti svijet kako bi bio pravedniji prema drugima, ali da mogu utjecati na svoje ponašanje i poticati druge na promjene – savjetuje Šarić. Upravo s ciljem prepoznavanja potreba u školama te osnaživanja djece, ali i odraslih Forum za slobodu odgoja je prije dvije godine započeo s provedbom obrazovnog programa pod nazivom Kutija promjena u kojem se kroz edukativne aktivnosti radi sa školama koje su prepoznale da trebaju unaprijediti svoju kulturu, prakse, komunikaciju u području rodne ravnopravnosti.

No, prvi koraci prema rodnoj ravnopravnosti kreću od doma, odnosno stvaranjem ravnopravnog kućanstva. Kako ostvariti takvo ozračje?

- Roditelji trebaju biti spremni dekonstruirati vlastita uvjerenja i stereotipe te biti otvoreni učiti od vlastite djece o onome o čemu su površno ili nisu uopće upoznati, a tu govorimo o društvenim promjenama i obrascima koji su se promijenili od doba njihova odrastanja. Kako bi djeca bila ravnopravnija, roditelji, no i svi mi drugi moramo svaki dan 'probijati' kutije, strahove i naučene obrasce koji idu u korist neravnopravnosti u svakom pogledu te imati dječju znatiželju kako bismo bili bolji roditelji, učitelji/ce, prijatelji/ce i sve druge uloge koje su isprepletene u našoj svakodnevici – poručuje psihologinja Munivrana.

Ključno je kroz razgovor, primjere i igru obogatiti znanje djece kako bi shvatili značenje i važnost ravnopravnosti.

- Najučinkovitiji ljudski alati za pokretanje promjena jesu jezik i razgovor. Zato potičemo roditelje da se upuste u razgovor sa svojom djecom o rodnim ulogama, stereotipima i normama te da ih osnaže. Potičemo roditelje da kroz vlastiti primjer u podjeli kućanskih poslova, od čišćenja i sitnih popravaka pa do kuhanja, glačanja i plaćanja računa pruže djeci primjer ravnopravnosti – ističe Šarić.

image
Matija Djanješić/Cropix

Ravnopravno kućanstvo

Iste vrijednosti dijeli i Kraš, jedan od najdugovječnijih hrvatskih brendova koji svojom kampanjom #IJaSamDomacica želi skrenuti pozornost da je briga o domaćinstvu zajednički posao svih ukućana te nastoje napraviti prvi korak na putu prema ravnopravnijem društvu.

Iskoristivši jačinu brenda i imena Domaćice, Kraš je pokrenuo inicijativu za osuvremenjavanje pojma domaćica u rječnicima jer, kako ističu, vjeruju da svatko tko se brine za svoj dom, ukućane i goste, bez obzira na spol, uzrast, zanimanje ili bračni status može reći: #IJaSamDomacica. Potpišite i vi zamolbu za osuvremenjivanje pojma te približavanje ravnopravnijim definicijama:

Naime, trenutno je domaćin opisan kao „glava obitelji, privržen domu kojeg dobro vodi i prima goste“, a domaćica kao „žena domaćina, supruga domaćina“, definira se u odnosu na njega kao da bez domaćina ne postoji ni domaćica. Ujedno je definirana i kao „ona koja nije zaposlena izvan kuće, koja vodi kućanstvo, kućanica“, čime su pojmovi domaćice i kućanice svedeni na razinu sinonima što u današnjem društvu više nije prihvatljivo.

image
Ronald Goršić/Cropix

Naravno, promjena jezika je samo prvi korak jer nakon toga je potrebno uvesti ravnopravnost u kućanstvo. Zato Kraš poziva sve članove kućanstva da prijeđu s riječi na djela te da sudjeluju u poslovima domaćinstva i na taj način potaknu promjenu u društvu.

- Kad smo krenuli u ovu kampanju, bilo nam je važno da osim podizanja svijesti o tome kako su žene i dalje one koje rade većinu poslova u kućanstvu i kako podjela tih poslova treba biti ravnopravnija, doprinesemo na konkretan način i napravimo stvarnu razliku i pozitivnu promjenu. Kroz društveno odgovornu kampanju upravo u suradnji s Forumom za slobodu odgoja putem posebnih projekata nastojat ćemo kroz edukaciju mlađih generacija mijenjati ustaljene obrasce, osvijestiti im važnost pravedne raspodjele poslova u kućanstvu te ih potaknuti da stvaraju pravilne navike u tom dijelu svakodnevnog života. Svaki pomak kojim danas gradimo bolje društvo za sutra velik je, a vjerujemo da ćemo u partnerstvu s Forumom za slobodu odgoja koji ima dugogodišnje iskustvo u sličnim aktivnostima zaista napraviti vidljivo dobro - kažu iz Kraša.

Uključite se i vi u ovu hvalevrijednu inicijativu, preuzmite svoj dio obveza u kućanstvu i objavite post uz hashtag #JaCuDanas ili #IJaSamDomacica te na taj način postanite dio promjene u društvu.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Kraša.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 04:36