Lice dobrote

‘Dolazi poziv da je trudnica pobjegla od partnera nasilnika. Kako da ja njoj onda ne pomognem?‘

Marija Komarac (34) volontira već 5 godina u HU Dobra volja kao koordinator akcija kroz koje je pomogla stotinama ljudi
Marija Komarac, volonterka Humanitarne udruge Dobra volja jedna je od pobjednica natječaja Lica dobrote.
 
 Ivana Nobilo/Cropix

Mariji Komarac zvoni mobitel. Četvrti je to poziv u manje od sat vremena i opet s nepoznatog broja. Već zna da se iza njega krije osoba koja traži pomoć ili koja nudi pomoć. Nakon razornog potresa u Baniji i jednih te drugih apela sve je više.

Poziv je uputila žena iz Italije, Zdenka joj je ime. Želi donirati 1.000 eura za nabavku materijala za obnovu krovišta. Marija joj objašnjava kako izgleda postupak donacije, dok pritom masira tamne podočnjake ispod očiju. Slabo spava ovih dana. Popis krivaca koji stoje iza njenog umora je podugačak – potres, pozivi koji dolaze i oko ponoći, mailovi i poruke na koje odgovara do 2 ujutro, pa i živciranje oko nepravedne dodjele humanitarne pomoći. Uz to se brine i za svoja dva sina, a čekaju je i dvije pune garaže robe, namirnica i potrepština koje treba razvrstati.

Bez dana odmora

No, njoj to ne smeta. Navikla je, kaže, na ovo ludilo koje ju ispunjava. Zato i je volonterka u Humanitarnoj udruzi Dobra volja.

- Jedan dan oko ovog Božića rekla sam si da ću dan provest bez mobitela i društvenih mreža kako bih se malo odmorila. I onda dođe poziv da se u Zagrebu nalazi trudnica s malim djetetom koja je morala pobjeći od partnera nasilnika. Kako onda da ja njoj sada ne pomognem kada znam da mogu? Obavila sam nekoliko poziva i u 15 minuta je sve bilo riješeno. Tako je propao moj dan odmora, ali, što ćeš, ljudi smo. Moramo pomoći – priča nam Marija.

image
Ivana Nobilo/Cropix

O Mariji nećete puno saznati ako ubacite njeno ime u bespuće interneta. Ona se ne ističe svojim dobrim djelima, a i sama je ponosna na činjenicu da se njena fotografija ne može pronaći ni u jednom mediju. No, ovoga puta je napravila iznimku. Krivac za to je Marina Doknjaš iz Tovarnika koja ju je nominirala da postane lice dobrote u kampanji Hanza Medije i Prvog plinarskog društva. Marina nam je ispričala o toj jednoj ženi koja je, kaže, okrenula svijet kako bi pomogla njenoj kćeri u borbi protiv zloćudnog tumora.

Skromna koordinatorica

Tako nas je put naveo prema Novom Pračnu, naselju kraj Siska, gdje nas je dočekala 34- godišnja majka mladolikog izgleda u najobičnijoj tamnoj majici i trapericama. Već s vrata počeli smo pričati o obitelji iz Tovarnika. Govorila nam je o akciji kada su 15- godišnjem dječaku tražili tenisice broj 48, pa o tome kako su starijoj kćeri platili odlazak na maturalni izlet. Došli smo i na temu bolesti gdje nam je pričala o tome kako su se udruzi organizirali kako bi pronašli adekvatno liječenje i skrb za Marininu kćer. U svemu tome, pak, Marija ne želi preuzeti previše zasluga. Kako kaže, ona samo koordinira.

- Sve su to novci, usluge i donacije od drugih ljudi i volontera udruge, ja sama ne bih ništa mogla bez njih – ističe Marija.

image
Ivana Nobilo/Cropix

No, isto tako nam nevoljko priznaje da uz sve to dolazi i more njenih glavobolja, kao i hrpa njenog vremena. Naime, ne može negirati činjenicu da su brojni sati koje provodi na mobitelu omogućili bolji život stotinama ljudi. To zna i jedna obitelj iz Slavonskog Broda kojoj udruga namjerava sagraditi novu kuću. Oni trenutno žive u kući u kojoj, ako pada kiša, moraju nositi kišobran kako bi otišli do kupaone. Tijekom rata im je, naime, pala bomba na kuću koja im je srušila dvije prostorije zbog čega su bolesna majka, otac bez nogu i kćer s Down sindromom stisnuti u dvije malene prostorije. Upravo zato im je HU Dobra volja odlučila izgraditi novu kuću, ali to je put popločen brdom papirologije i koji se ne može ostvariti bez velikih donacija. Zvijezde vodilje na tom putu su predsjednica udruge Marijana Matešić, žena za koju skoro svi znaju, te Marija Komarac, samozatajna heroina iz sjene.

Obitelj Basarac

Njihova zajednička priča krenula je prije šest godina kada su pomogle ocu Matiji i sinu Milanu Basarac iz Komareva pokraj Siska obnoviti kuću. Bila je to akcija koja je cijelu Hrvatsku dignula na noge, ali i koja je Mariju usmjerila prema humanitarnim vodama.

- Imala sam u to vrijeme nešto što je bilo od koristi za obitelj Basarac pa sam se priključila akciji. S dvoje djece nisam živjela u nekom izobilju, a nisam ni radila, tako da sam dala ono što sam imala. To me danas malo živcira kada vidim da ljudi daju ono što im više ne treba, ali tako je i kod mene krenulo – prisjeća se Marija.

image
Marija i djevojčice Nika i Lucija

Nakon svoje prve donacije stupila je u kontakt s Marijanom kojoj je potom često čuvala sina dok je ona išla pomagati u Komarevo. Nakon što je akcija završila i dalje je postojala velika količina ljudi koji su i dalje htjeli pomoći pa su tako Marijana i Marija osnovali HU Dobra volja. Danas ih prati više od 19.000 ljudi, a njihovi volonteri iz dana u dan pomažu ljudima koji žive u teškim socijalnim uvjetima.

Plan za budućnost

Otkad udruga postoji, Marija nema privatni život. Ona ne ide na treninge, ne odlazi u prirodu, nema neki hobi. Njen život su njena djeca i pozivi koje ne može nikako odbiti.

- Ne žalim ni dana zbog te odluke. Svjesna sam da se odričem svog života, ali uživam u pomaganju i voljela bih da mi djeca jednoga dana isto budu kao ja, da pomognu nekome kada nitko drugi ne želi – kaže Marija.

Što se tiče njenog plana za sutra i za 30 godina, on je, kaže, isti – javljati se na pozive sve dok je živa.

image
Ivana Nobilo/Cropix

Sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije, PPD-a i Zaklade Novo sutra, u skladu s najvišim profesionalnim standardima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 08:33