Sezona je

Evo koliko koštaju požari: Sat kanadera ide do 7.500 eura, a cifra za tri dana gašenja je astronomska

Od deset požara čak devet izazove čovjek, a za potpuni oporavak opožarene šume često su potrebna desetljeća
 Tom Dubravec/Cropix
Od deset požara čak devet izazove čovjek, a za potpuni oporavak opožarene šume često su potrebna desetljeća

Požari koji ljeti pustoše Hrvatsku ostavljaju za sobom spaljene šume, uništene domove i duboke ožiljke na krajoliku i ljudima. Svake godine na našem području prosječno bukne oko 150 šumskih požara, a vatra pohara čak 12 tisuća hektara šumskih površina. No, osim izgubljenih stabala, tu su i ogromni financijski, ekološki i psihološki gubici.

Borba protiv vatrene stihije skupa je i zahtjevna. Prema podacima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, sat leta kanadera stoji oko 7.500 eura, dok manji Air Tractor iznosi 3.500 eura po satu. Samo tri dana aktivnog gašenja velikog požara mogu doseći pola milijuna eura, a to su tek troškovi iz zraka.

Ništa manji nisu ni troškovi gašenja na zemlji. Prema Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici, specijalna vozila koštaju od 33 do 100 eura po satu, a vatrogasna plovila, često ključna u priobalju, idu i do 900 eura. Čak i osnovni alati poput motornih pila dodaju 15 do 20 eura na svaki sat borbe s vatrom.

image
Tom Dubravec/Cropix

70 posto nastaje zbog nemara

I sve to, milijuni eura, trud ljudi i resursi, najčešće su posljedica obične ljudske nepažnje. Od deset požara, devet izazove čovjek. Često nesvjesno, iz neznanja ili aljkavosti, ali uz iste posljedice: izgorene šume, evakuacije, izgubljene sezone, uništenu imovinu, narušeno zdravlje i, nažalost, ponekad izgubljene živote.

Samo spriječeni požar je ugašen na vrijeme, kaže nam Darko Pleskalt, stručni suradnik za zaštitu šuma u Hrvatskim šumama.

image

Darko Pleskalt, stručni suradnik za zaštitu šuma u Hrvatskim šumama

Hrvatske šume

- Možemo reći da oko 70 posto svih šumskih požara nastaje upravo zbog nemara. Prisutan je i nemali broj požara koji nastaju podmetanjem, međutim, dok god nemamo čvrste dokaze o konkretnom počinitelju za svaki nastali požar, to je nemoguće tvrditi sa sigurnošću – priča stručnjak.

Kaže kako je nerijetko vrlo teško pronaći počinitelja koji je podmetnuo požar, no i tu postoje tragovi koje je moguće dešifrirati i koji otkrivaju počinitelja. Ipak, puno je lakše pronaći ljude kojima se požar dogodio zbog nemara, a takvi se često i sami prijave kada uvide da su svojom nepromišljenošću uzrokovali katastrofu.

- Takvim osobama bude izrazito neugodno i želja im je da se požar što prije ugasi. Naravno, ljudi su zabrinuti i zbog eventualnih kazni na koje mogu biti osuđeni nakon što se utvrde razmjeri štete, iako nije postojala namjera izazivanja požara. S druge strane, namjerne podmetače požara treba oštro kažnjavati novčanim i zatvorskim kaznama, jer ne postoji opravdanje za takav bezuman čin koji ugrožava ljudske živote, imovinu i okoliš – govori Pleskalt.

image
Ivo Ravlić/Cropix

Nepristupačni tereni

Detaljnije nam tumači i kako se razlikuju prirodni požari od onih izazvanih ljudskim djelovanjem.

- Postoje posebne kategorije u koje upisujemo požare koji nastaju primjerice uslijed djelovanja munje ili groma. Takvi požari najčešće nastaju na nepristupačnim mjestima, daleko od bilo kakvih ljudskih aktivnosti, a samim time je i pristup do takvih požarišta često nemoguć pješačkim vatrogasnim snagama, te ih je moguće gasiti jedino iz zraka. Primjerice, i iskrenje željezničkih tračnica ponekad može izazvati požar, ali to ne možemo smatrati nemarom već naprosto posljedicom ljudskih aktivnosti. Takvi požari, bez obzira jesu li posljedica slučajnosti, nemara ili namjernog zapaljenja, obično nastaju na terenima gdje je i inače prisutna ljudska aktivnost – govori, pa nastavlja:

- Ako pričamo o nemaru, onda je to obično područje kampiranja, logorovanja, izletišta, roštiljanja i slično, kada ljudi u svojoj opuštenosti ne ugase vatru do kraja, nemarno odbace opušak ili šibicu te se općenito ponašaju neodgovorno, i mjesta legalnog ili, još češće, ilegalnog odlaganja otpada. Nažalost, šuma je mjesto gdje nesavjesni ljudi, potpuno nesvjesni važnosti okoliša, često odlažu razne vrste otpada, koji osim što zagađuju tlo i vodu i općenito nagrđuju okoliš, mogu postati uzročnici požara, kao što je, primjerice, slučaj sa staklenim predmetima - kaže.

image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Baš iz ovih razloga, Hrvatske šume nastavljaju kampanju „Ma neće biti ništa – Nemar je prva iskra“, koja ima važnu misiju podizanja svijesti o opasnostima od požara. Ove godine akcija se dodatno oslanja na poznatu frazu koju mnogi izgovaraju kad žele umanjiti vlastitu odgovornost: „Ma neće biti ništa“. Upravo ta rečenica, izgovorena u trenutku kada se ostavi opušak ili boca u prirodi, često prethodi požaru. Kampanja stoga upozorava da neodgovorno ponašanje, koliko god se činilo bezazlenim, može biti kobno za prirodu, ljude i imovinu.

Hitno prijavljivanje dima

Hrvatske šume u suradnji s brojnim partnerima kroz ovu kampanju nude informativne i edukativne sadržaje, posebno usmjerene prema građanima i turistima tijekom ljetnih mjeseci. Poseban naglasak stavlja se na važnost osobne odgovornosti i hitnog prijavljivanja uočenog dima jer upravo jedan pravovremeni poziv može spriječiti višednevnu vatrenu stihiju.

Inače, kada su u pitanju ljetni požari, obalni i priobalni dijelovi naše države su najugroženija područja. Poseban je naglasak na Dalmaciji. Od četiri dalmatinske županije, na listi najugroženijih izmjenjuju se Splitsko-dalmatinska i Šibensko-kninska, a na trećem je mjestu Zadarska županija. No tu priča ne staje.

- S druge strane, i kontinentalna područja Republike Hrvatske postaju sve ugroženija zbog klimatskih promjena, s tim da se većina požara u kontinentalnom dijelu države događa u proljetnim mjesecima, najčešće kao posljedica spaljivanja korova, što isto tako možemo pripisati neodgovornom ponašanju i rečenici iz naše promotivne kampanje: „Ma neće biti ništa!“ – kaže Pleskalt.

Objašnjava nam kako je u Hrvatskim šumama cilj opožarene površine privesti prvobitnoj, šumarskoj namjeni, najkasnije u roku od tri vegetacijske sezone od nastanka požara.

- Nakon što se izmjeri opožarena površina i izračuna nastala šteta, pristupa se sanaciji šumskih površina. Prvo se mora posjeći i izvući djelomično opožarena drvna masa koja je preostala nakon požara, ukoliko to omogućavaju uvjeti na terenu, odnosno postoji pristup do drveća. Šuma se obnavlja uz pomoć šumarske struke, ali ponekad se može i sama obnoviti, ukoliko je na tom terenu postojala stara šumska sastojina. U tom slučaju će sjeme iz češera, ako je u pitanju crnogorična šuma, biti rasuto po cijelom opožarenom području, te će niknuti gusta mlada šuma – priča nam.

image
Tom Dubravec/Cropix

Gubitak funkcija šume

U drugim slučajevima, kada nema prirodnog pomlađenja, a na terenu postoje uvjeti dovoljno kvalitetnog šumskog tla za sadnju šumskih vrsta, odnosno za unapređenje dotadašnje šume, pristupamo sadnji sadnica iz rasadnika HŠ. Pri tome vodimo računa da sadimo autohtone vrste šumskog drveća, po mogućnosti one koje su otpornije na nove požare.

- Na tim najugroženijim šumskim površinama na kršu, cilj je uzgajati mješovite bjelogorično-crnogorične šume prilagođene staništu, a istovremeno što otpornije na zdravstvene ugroze i požare - ističe.

Za potpuni oporavak opožarene šume često su potrebna desetljeća.

- Kod procjene štete od požara, važno je razumjeti da najveći gubitak ne dolazi nužno od izgorjele drvne mase, osobito u mediteranskim šumama, gdje te mase često i nema puno. Većina opožarenih površina na kršu događa se na degradiranim šumskim staništima (šikare, makije, garizi) na kojima se vrijednost šume ne očituje prvenstveno u vrijednoj drvnoj masi. Puno veći problem je gubitak ili smanjenje tzv. općekorisnih funkcija šume (OKFŠ), kao što su pročišćavanje zraka i vode, proizvodnja kisika, zaštita tla od erozije, ali i vrijednost šume za rekreaciju i turizam. Taj gubitak može biti i do 30 puta veći od vrijednosti same drvne mase, moguće ga je financijski izračunati, i on u biti predstavlja najveći gubitak na opožarenim šumskim područjima submediterana. Upravo zato, šteta od požara nije samo ono što izgori, nego i ono što priroda prestane raditi za sebe i za nas – govori Pleskalt.

image
Željko Hajdinjak/Cropix

Zbog svega toga, ulaganje u preventivne aktivnosti je od iznimnog značaja. Na godišnjoj razini, u HŠ u preventivne protupožarne aktivnosti godišnje se prosječno ulaže od 13 do 15 milijuna eura.

- U 2025. godini planirano je uložiti 19,2 milijuna eura, a to se odnosi na izgradnju novih šumskih protupožarnih prometnica i prosjeka, čuvanje šuma kroz tzv. čuvarsku službu, organiziranje Motriteljsko-dojavne službe u požarnoj sezoni, troškove videonadzora šuma te razne promidžbene aktivnosti koje provodimo preko svih dostupnih medija, a sve u cilju sprječavanja nastanka požara i brzog gašenja nastalih požara – zaključio je.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatskih šuma.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2025 16:35