Europska unija zabranjuje određene pesticide, što zvuči razumno, a čak pohvalno. No što se dogodi s tim zabranjenim tvarima? One se sele u Južnu Ameriku, Afriku i druge dijelove svijeta koji nemaju takvih ograničenja, a tamo se u intenzivnoj proizvodnji hrane rabi ono od čega smo se mi u Europi ogradili. Na kraju, tu hranu uvozimo u Europsku uniju i konzumiramo je. Taj paradoks objašnjava izv. prof. dr. sc. Tomislav Kos sa Sveučilišta u Zadru, čovjek koji o hrani razmišlja kao o pitanju nacionalne sigurnosti, a ne tek kao o robi na polici supermarketa.
Tomislav Kos govori o hrani kao o pitanju suverenosti države, a o agronomiji kao o zanimanju koje se, suprotno svim predrasudama, tek otvara prema budućnosti. Napominje kako suvremena poljoprivredna proizvodnja u Europi nastoji smanjiti oslanjanje na pesticide. Broj dostupnih aktivnih tvari se kroz desetljeća značajno smanjio, a pritisak novih bolesti, štetnika i klimatskih stresova istodobno raste. No sama zabrana, smatra Kos, ne rješava problem.
- Ironija je da se tehnologije i tvari koje EU više ne odobrava sele u druge dijelove svijeta, gdje se koriste u intenzivnim sustavima poljoprivrede u Južnoj Americi, Africi i drugdje. Europa potom često uvozi hranu iz tih regija, čime posredno konzumiramo proizvode uzgojene uz primjenu pesticida koje smo ovdje zabranili ili ograničili – ističe izvanredni profesor sa Sveučilišta u Zadru, dodajući da taj paradoks samo ističe kompleksnost problema s kojim se i regulatori i potrošači teško nose. Otrovnost, ekološki utjecaji i rizici moraju se uravnotežiti s potrebama za sigurnom i pristupačnom hranom.
Prema Kosu, rješenje leži u prelasku na okolišu prihvatljiviju zaštitu bilja, biološka sredstva, preciznu poljoprivredu, a dijelom i u primjeni genetski modificiranih organizama.
GMO nije ni dobar, ni loš, već alat
Već je i sam pojam GMO-a dovoljno kontroverzan da i razgovor u prosječnom, znanosti ne naklonjenom društvu, skrene u sferu teorija zavjere, te žustrih rasprava o njegovom zabranjivanju ili dodatnom osnaživanju.
- GMO je tehnologija, alat u rukama znanosti i agrarne prakse, a ne inherentno ‘dobar‘ ili ‘loš‘ – poručuje Kos, pa nudi primjere koji ilustriraju zašto.
Kos navodi primjer GMO kukuruza, koji je otporan na štetne kukce korijenskog sustava. Takav kukuruz smanjio je štete i potrebu za tretmanima pesticidima, što je ekonomski korisno za proizvođače, ali i smanjuje kemijsko opterećenje tla. Isto tako, GMO soja tolerantna na herbicide donijela je, tvrdi Kos, milijarde dolara koristi za poljoprivrednike kroz ušteđene troškove rada i stabilizirane prinose.
Kos je ipak svjestan i druge strane, izazove koje nose GMO kulture.
- Potrošačka percepcija i zabrinutost ‘je li to sigurno za zdravlje i okoliš‘ utječu na odluke ljudi u nabavi jer malo tko više sebi samostalno proizvodi hranu, i to je legitimna forma sudjelovanja u tržišnom sustavu – kaže nam profesor Kos, pritom naglašavajući da je pravo potrošača da bira uz jasne oznake porijekla i načina proizvodnje nešto što treba poštivati, a ne zaobilaziti.
Ono što ga zabrinjava nije anti-GMO osjećaj sam po sebi, nego nešto sasvim drugo. Navodi kako u nekim segmentima proizvođači biraju sirovine temeljene na GMO-u isključivo zbog niže cijene, a ne zbog razloga koji se odnose na održivost ili nutritivnu kvalitetu.
Hrana u EU sigurnija je nego što mislimo
Kada ga se pita je li hrana u europskim trgovinama zaista sigurna, Kos ne oklijeva. Sustav kontrole koji se temelji na EU regulativama obuhvaća cijeli lanac od polja do stola, uključuje stroge kriterije, redovite inspekcije i znanstveno utemeljene granične vrijednosti.
- U praksi to znači da su nesukladnosti rijetke. Kod mnogih namirnica govorimo o jedan do tri posto uzoraka koji odstupaju od propisanih vrijednosti, a u nekim kategorijama medijana je vrlo blizu nule, odnosno ispod granica detekcije. To su podaci koji jasno pokazuju da sustav funkcionira – tvrdi Kos.
Hrvatska je prilično klimava
Kada govori o budućnosti mediteranske poljoprivredne proizvodnje, Kos je organiziran i konkretan. Problem razdvaja na tri stupa, od kojih niti jedan u Hrvatskoj ne stoji čvrsto. Prvi od tih stupova je samo tlo.
- Uređenje poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj ne odgovara izazovima podizanja proizvodnje i konkurentnosti. Neuređeni vlasnički odnosi, sporost zemljišno-knjižnih postupaka i nedovoljno odlučna državna intervencija predstavljaju ozbiljan teret i za proizvođače i za administraciju – smatra Kos, pa nastavlja kako je drugi stup znanje.
Kos ističe kako pitanje nije samo tko danas proizvodi hranu, nego na koje izazove taj proizvođač može odgovoriti, koliko je inovativan i konkurentan te u kojoj je mjeri otvoren za cjeloživotno obrazovanje i prilagodbu novim tehnologijama.
Treće je tržišni okvir, i Kos ga opisuje kao "često najkrhkijim". Poljoprivreda ima dugi obrtni ciklus koji traje mjesecima, a prihod se ostvaruje tek na kraju procesa.
- Ako tržišni odnosi nisu jasni, a naplata nesigurna, proizvođači vrlo brzo odustaju jer ne mogu financijski zatvoriti proizvodni krug – objašnjava Kos, pa zaključuje da kao država zbog tih faktora postajemo strukturno ovisni o uvozu hrane, što dugoročno nije sigurnosno održivo.
Precizna poljoprivreda nije čarobni štapić
Često se kao odgovor na sve te strukturne probleme nude tehnološka rješenja, a precizna poljoprivreda posljednjih je godina postala gotovo sinonimom za modernu, održivu proizvodnju. Kos i tu zadržava trezveni pogled.
- Precizna poljoprivreda se često percipira kao rješenje za sve izazove poljoprivrede, no nerealno je očekivati da će ona sama riješiti strukturne probleme hrvatske poljoprivrede, barem ne u skoroj budućnosti – kaže Kos.
Iskustva visoko razvijenih poljoprivrednih zemalja poput Nizozemske, Izraela, Danske i Švicarske pokazuju da se precizna poljoprivreda ne primjenjuje jednako u svim sektorima, nego ciljano tamo gdje donosi najveću dodanu vrijednost, poput navodnjavanja, upravljanja zaštićenim prostorima, tlom ili visoko specijaliziranom stočarskom proizvodnjom
- Sličan pristup nužan je i za Hrvatsku - poručuje Kos.
Agronom kao zanimanje budućnosti?
Možda najzanimljiviji dio razgovora s Kosom tiče se same struke. U javnoj percepciji, agronom je nekako između vrtlara i birokrata, a Kos se ne slaže s takvom slikom.
- Nikada nismo imali veći izazov u definiranju što zapravo znači biti agronom nego danas. Suvremeno zanimanje agronoma odavno je preraslo ulogu osobe koja određuje doze, termine i provodi agrotehničke zahvate. Danas je to izrazito složeno zanimanje koje uključuje razumijevanje biologije, tehnologije, tržišta, zakonodavstva, komunikacije i upravljanja rizicima – objašnjava Kos.
Problem je, dodaje, što se promjene u proizvodnji hrane događaju brže nego što ih klasični sveučilišni programi mogu formalno implementirati. Tu vidi određenu prednost manjih, prilagodljivijih institucija. Na Sveučilištu u Zadru, kaže, studenti kroz vlastite inicijative, pitanja i uključivanje u aktualne istraživačke projekte sami ubrzavaju taj proces.
- Kroz inicijative samih studenata, njihova pitanja, interese i uključivanje u aktualne znanstvene i razvojne projekte, moguće je brzo povezati nastavu, istraživanje i praksu. Takav model omogućuje mnogo izravniji mentorski odnos i stvarno sudjelovanje studenata u rješavanju konkretnih problema, što je često teže ostvarivo u velikim institucijama - objašnjava Kos.
Iza svega toga stoji jasan radni kompas. Kos kaže da kroz većinu svojih projekata radi prema načelima koja promiče FAO, s ciljem kako znanost što izravnije dovesti do prakse i do samog proizvođača. Takav pristup, kako napominje, u akademskom sustavu "rijetko donosi brzu citiranost, formalno napredovanje ili znanstvene bodove." Ipak, upravo na europskom istraživačkom prostoru moguće je provoditi projekte koji imaju i znanstvenu vrijednost i snažnu primjenjivost, što su pokazali i konkretni rezultati na terenu, primjerice u području Ravnih kotara.
- Vjerujem da se za svakog mladog čovjeka koji se vidi u proizvodnji hrane vrijedi boriti. Jer bez znanja o proizvodnji hrane, nema ni stvarne slobode ni održive suverenosti - zaključuje Kos.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Sveučilišta u Zadru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....