Hrvatska je, prema podacima Eurostata, zemlja vlasnika. Nedavno objavljeno istraživanje pokazuje da je 91 posto ljudi u Hrvatskoj vlasnik prostora u kojima žive, što je četvrto mjesto u Europi, odmah iza Rumunjske, Slovačke i Mađarske. To je, bez sumnje, čvrsta osnova za financijsku sigurnost obitelji.
No svaki financijski savjetnik reći će vam isto: vlastiti dom nije investicijska strategija, već je temelj. Pitanje koje si sve više Hrvata postavlja, a na koje odgovor sve glasnije traže, jest što napraviti s kapitalom koji ostane nakon tog temelja. Kako ga zaštititi od inflacije? Gdje ga oplemeniti? I koliko rizika pritom ima smisla prihvatiti?
Razgovarali smo s tri financijska stručnjaka kako bismo dešifrirali investicijsku mapu za 2026. godinu.
Apsolutna sigurnost = apsolutni mit?
Prva lekcija koju svaki ozbiljan investitor mora savladati jest ona o naravi rizika. Hrvoje Serdarušić, poznati stručnjak za financije i bankarstvo, upozorava da se pojam sigurnog ulaganja nerijetko pogrešno tumači. Prema njegovim riječima, niti jedna imovina nije potpuno lišena rizika. Čak i gotovina, najlikvidnija klasa imovine po definiciji, u dugom roku dramatično gubi na vrijednosti.
- Povijesno gledano, inflacija u razvijenim zemljama iznosi oko tri posto godišnje, što sustavno nagriza vrijednost gotovine i obveznica - ističe Serdarušić, za kojega prava sigurnost nije u bijegu od rizika, već u njegovu razumijevanju i kompenzaciji za rizik nelikvidnosti, inflacije ili eventualnog gubitka ulaganja.
S tim se slaže i Danijela Princi Grgat iz Princi Consulting & partneri, koja naglašava psihološki aspekt investiranja. Ona smatra da investitori sigurnost često poistovjećuju s izostankom gubitka, što je zabluda.
- Sigurno ulaganje nije ono bez rizika, nego ono čije posljedice možete podnijeti - objašnjava Princi Grgat. Prije ulaska u bilo koju investiciju, Princi Grgat predlaže tri ključna pitanja: možete li podnijeti pad vrijednosti, možete li brzo doći do novca ako vam zatreba i što će se dogoditi s vašim kućnim budžetom ako ostanete bez dijela prihoda.
Kamatni ciklus, meko slijetanje i što to znači za vaš novac
Razgovor o sigurnim ulaganjima ne može se voditi bez makroekonomskog konteksta koji je obilježio zadnje tri godine, a Serdarušić nam ga detaljno secira. Nakon ogromnih monetarno-fiskalnih poticaja tijekom pandemije, inflacija je, objašnjava, bila neizbježna. Centralne banke reagirale su rekordno brzim dizanjem kamatnih stopa, toliko brzo da je nastala takozvana inverzija krivulje prinosa, situacija u kojoj kratkoročne kamatne stope premašuju dugoročne. Ekonomska povijest pokazuje da takve inverzije gotovo uvijek prethode recesiji.
- Čini se da je odlazeći čelnik američkog Feda, Jerome Powell, uspio u gotovo nemogućem zadatku: spustiti inflaciju i vratiti kamatne stope u normalu, a da pritom ne izazove recesiju. Dodatan dezinflatorni faktor koji se sve jasnije vidi je rastući utjecaj umjetne inteligencije na globalnu ekonomiju - kaže Serdarušić.
To ima konkretne implikacije za ulagače. Kratkoročne državne obveznice i trezorski zapisi koji su u razdoblju inverzije nudili natprosječne prinose i dalje su relevantni, ali prozor se polako zatvara kako se krivulja prinosa vraća u normalu.
- Za hrvatske ulagače, trezorski zapisi Ministarstva financija ili kvalitetnih država EU čine solidnu sigurnu komponentu portfelja. No, novčani fondovi i štedni računi pružaju likvidnost uz niske oscilacije, ali prinos jedva pokriva inflaciju – napominje Serdarušić.
Strategije za ovu godinu
Kada govorimo o konkretnim instrumentima koji u 2026. godini nude najbolji omjer sigurnosti i profitabilnosti, Sanela Dropulić, mentorica programa obrazovanja za kvalitetno upravljanje novcem Učilište Adrianus, ističe važnost diversifikacije. Prema njezinom mišljenju, za prosječnog hrvatskog investitora najbolji put vodi kroz kombinaciju državnih obveznica zemalja eurozone s visokim kreditnim rejtingom i globalnih indeksnih ETF-ova.
Ona preporučuje fondove novčanog tržišta koji profitiraju od povišenih kamatnih stopa, ali i dividendne dionice velikih, stabilnih korporacija koje imaju povijest isplate dobiti čak i u kriznim vremenima. Primjer takvih kompanija su globalni divovi koji godinama ili desetljećima redovito isplaćuju dividende, poput onih koje čine košaricu S&P 500 Dividend Aristocrats indeksa, odnosno tvrtki koje su dividendu povećavale najmanje 25 uzastopnih godina. Takva konzistentnost isplate smatra se jednim od pokazatelja financijske stabilnosti kompanije.
Međutim, tržišni ciklusi su neumoljivi. Danijela Princi Grgat podsjeća da se tržišta kreću kroz faze rasta, usporavanja, recesije i oporavka. U razdobljima rasta ciklične industrije poput turizma i građevinarstva napreduju, dok u krizama prve osjećaju pad. S druge strane, defenzivne industrije poput farmaceutske ili prehrambene pružaju veću otpornost.
Zlato i kriptovalute: da ili ne?
Dropulić se dotaknula i kontroverznih klasa imovine. Kad je o zlatu riječ, nema dileme.
- Zlato i srebro su kroz povijest dokazali da čuvaju kupovnu moć u dugom roku – kaže Dropulić.
Oni ne donose prinos kao dionice ili obveznice, ali štite od inflacije i geopolitičkih rizika, s niskom korelacijom s ostalim klasama imovine.
- U profesionalnom upravljanju portfeljima, zlato nije zamišljeno kao instrument rasta bogatstva, nego kao instrument očuvanja stabilnosti i zaštite u kriznim razdobljima – poručuje Dropulić.
S kriptovalutama je priča drugačija.
- Kriptovalute su danas legitimna vrsta imovine, ali spadaju u najvolatilnije i najrizičnije oblike ulaganja - kaže Dropulić oprezno. Za većinu investitora kripto može imati smisla u "vrlo malom udjelu, i to samo ako je ostatak portfelja stabilan i diverzificiran."
Nekretnine, od stambenih do poslovnih
Nekretnine su oduvijek bile najintuitivniji oblik ulaganja. One su opipljive, razumljive i s dugom tradicijom rasta vrijednosti. No tržište nekretnina nije monolitan pojam. Postoje dvije temeljno različite logike ulaganja, ona u stambene nekretnine, koje su primarno domena individualnih ulagatelja, i poslovne nekretnine, poput ureda, hotela, logističkih centara ili trgovačkih parkova, koje su tradicionalno bile teren institucionalnih i profesionalnih ulagatelja.
- U Hrvatskoj se percepcija nekretnina kao sigurne investicije razvila kao rezultat dugotrajnog rasta cijena koji bilježimo od 2015. godine. U tom su razdoblju cijene stanova porasle za oko 130 posto, a najamnine za 55 posto – znatno iznad prosjeka EU-a - objašnjava Princi Grgat.
Sanela Dropulić pojašnjava da je situacija na tržištu nekretnina danas znatno drugačija nego prije desetak godina.
- Ulaganje u nekretnine tradicionalno je bilo rezervirano za one s velikim kapitalom. Međutim, novi oblici ulaganja, poput investicijskih fondova i suvlasničkih modela, čine ovo tržište dostupnijim širem krugu ljudi - napominje Dropulić. No, ključni faktori ostaju isti: lokacija i kvaliteta. Loša nekretnina na lošoj lokaciji nikada nije sigurna investicija.
Teren profesionalnih ulagatelja
Dok individualni ulagatelji pretežno operiraju na tržištu stambenih nekretnina, u svijetu institucionalnog kapitala desetljećima se odvija jedna strukturiranija priča. Globalni mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i family officeovi značajan dio svojih portfelja drže upravo u poslovnim nekretninama. Razlog je jednostavan, budući da riječ uglavnom o dugoročnim ugovorima o najmu s bonitentnim zakupcima koji generiraju stabilne, predvidive novčane tokove koji su u velikoj mjeri neovisni o kratkoročnim oscilacijama financijskih tržišta.
U Europi ovaj segment doživljava snažan razvoj i kroz alternativne investicijske fondove, regulirane strukture koje profesionalnim i iskusnijim ulagačima omogućuju pristup institucionalnoj kvaliteti nekretnina bez izravnog vlasništva i operativnih obveza koje ono nosi. Takav model sve više nalazi plodno tlo i u našoj regiji.
Ne treba se zatvoriti u domaće tržište
Jedna od lekcija koja se provlači kroz sve razgovore je i geografska diversifikacija – posebno relevantna za hrvatskog investitora.
- Hrvatski investitori ne bi se trebali ograničavati samo na domaće tržište. Hrvatsko tržište je malo, plitko i koncentrirano. Tko se fokusira samo na domaće prilike, automatski se izlaže manjoj diversifikaciji, većoj volatilnosti i ograničenom izboru instrumenata - upozorava Dropulić, pa dodaje da praćenje međunarodnih tržišta danas nije luksuz ni privilegija, jer je uz digitalne platforme postalo jednostavnije nego ikad.
Princi Grgat naglašava strukturalnu prednost financijskih instrumenata nad izravnim ulaganjem u nekretnine upravo u ovom kontekstu.
- Kod financijskih instrumenata investitor već i s relativno manjim iznosima može raspodijeliti kapital na različite grane djelatnosti, tržišta i geografske regije, čime se smanjuje ukupni rizik – kaže Princi Grgat, pa dodaje da se kod klasičnog investiranja u nekretnine, s druge strane, značajan dio kapitala veže se u jednu imovinu na jednoj lokaciji.
Danijela Princi Grgat dodaje kako je ključ u uravnoteženosti.
- Dionice nemaju automatsku zaštitu od inflacije, ona ovisi o sposobnosti poduzeća da troškove prenese na kupce. Obveznice su osjetljive na promjene kamatnih stopa. Nekretnine pak mogu pratiti inflaciju kroz rast najamnina, ali to ovisi o tržišnim uvjetima - objašnjava Princi Grgat.
Ili kako to u jednoj rečenici sažima Princi Grgat, na način koji bi trebao stajati na zidu svakog investitora, neovisno o veličini portfelja: "Prava sigurnost nije u tome da ulaganje izgleda stabilno u dobrim vremenima, nego da vas ne dovede u problem u lošima."
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Generali Investments.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....