Hrvatska je možda malena zemlja, ali kad je riječ o hrani, nije pretjerano reći da smo prilično jaka gastronomska sila. Na prostoru manjem od 60 tisuća kvadratnih kilometara imamo čak nekolicinu elemenata prehrambene tradicije upisanih na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. To nije samo stvar prestiža, već i dokaz da se kod nas jede raznoliko, lokalno i s puno srca. Od masne moslavačke tave do mirisnih dalmatinskih riba, od grobničke maneštre do rapske torte, domaća kuhinja nije samo hrana, već i važan dio identiteta. Najbolji vodiči kroz raznolike okuse naših krajeva su upravo ljudi koji ih žive, a njih šest iz različitih dijelova Hrvatske s nama je podijelilo najzanimljivije priče o svojim tradicijskim jelima.
Petra, učenica Ugostiteljske škole, Grobnik
"Kod nas na Grobniku ujutro se obično jede slatko, orahnjača, makovnjača ili pita od jabuka, ali ni bez sušenih kobasica, pancete i jaja ne može se zamisliti početak dana. Za ručak najčešće kuhamo maneštre ili grah, i to na sto načina – s kupusom, repom, krumpirom ili paštom. Večera obično sliči doručku.
Osobno kuham od malih nogu, počela sam još u drugom razredu osnovne. Isprva iz nužde – da imam nešto za pojesti – a s vremenom mi je to preraslo u pravu ljubav. Sad sam treći razred Ugostiteljske škole i mogu reći da sam zadovoljna jer sam puno naučila. Učimo i tradicionalna nacionalna jela, ali i moderne stvari, pa i, primjerice, neke francuske recepte. Voljela bih nastaviti školovanje pa jednom možda i otvoriti nešto svoje.
Ako me pitate za savjet oko kuhanja, mislim da je najvažnije da je sve domaće. Grah je najbolji kad se skuha dan prije. Neki koriste konzerve, ali to nije to."
Mila, učenica Ugostiteljske škole, Rab
"Nama je najslađa rapska torta, posebno kad je Rapska fjera – to vam je trodnevni festival kad se cijeli grad vrati u prošlost. Tad svi nekako više drže do tradicije, i baš tada se rapska torta najčešće nađe na stolu kao desert. To nam je tradicionalna slastica, poznata po svom specifičnom obliku spirale. Pravi se od prhkog tijesta koje se miješa s bademovim brašnom, koricom naranče i limuna, i doda se liker od naranče koji daje poseban miris i aromu. Kad se tijesto složi u spiralu, stisnu se vrhovi i sve se pospe šećerom. Ne izgleda komplicirano, ali treba imati strpljenja da se fino oblikuje. Peče se oko 40 minuta i stvarno miriše cijela kuća!
Od slanih jela, meni je najdraži brudet od lignji s palentom, pogotovo kad nam djed ulovi svježe lignje ili zubace – tad se zna da će biti pravi ručak. Volim kad se kuha nešto što ima veze s morem i našim krajem.
U školi trenutno prolazimo osnove – učimo o različitim vrstama tijesta i raznim načinima termičke obrade hrane. To mi je zanimljivo, ali mi je naša domaća kuhinja ipak najdraža. Najviše u svemu tome vidim sebe i ono što volim raditi."
Daria, novinarka, okolica Čazme
"Kad bi ljudi koji nisu odrasli u Moslavini čuli što se najčešće našlo na našem stolu za doručak, uvijek bi se šokirali. Radi se o pravom ‘težačkom‘ doručku - domaćem krumpiru izrezanom na kockice i pečenom na svinjskoj masti, uz što bi se obično narezalo šunke ili kobasica iz sušione, odnosno pušnice. Kao da to nije dovoljno kalorija za rano jutro, znali bi dodati i domaći kruh, kao i sir i vrhnje. Najbolji krumpir je uvijek radio moj tata koji nikad nije štedio na masti ili ulju i on bi nas dočekao svježe pečen na stolu čim bismo se ustali, oko osam sati ujutro. Ovakav obrok nastao je iz dva razloga - svi su trebali puno snage za rad u polju koji je kretao od jutra, a koriste se samo namirnice koje smo uvijek imali kod kuće. Što je i logično kad je prva trgovina udaljena 20 minuta vožnje autom, ne može se samo ‘skoknuti‘ po kruh ili salamu."
Iva, učenica Industrijsko obrtničke škole, Nova Gradiška
"Jedno od naših najprepoznatljivijih jela je čobanac. Priprema ga cijela Slavonija i svi imaju neku svoju verziju. Nedavno smo i u školi imali natjecanje u kuhanju čobanca između tri ekipe. Zaključili smo da je najvažnije pogoditi omjer mesa, tekućine i luka. Tajna je u dobroj ravnoteži, ali i u začinima. Također, sve mora biti svježe, domaće, kvalitetno.
Što se tiče drugih jela, u okolici Cernika imamo jednu posebnost, čuptete. To su mali zalogaji od tijesta i mesa, tradicionalno se prave za vrijeme svinjokolje. Uz to idu naravno i kulen, kobasice, šunka, slanina... sve ono što se suši u špajzi i jede kroz godinu.
Od slatkog, kod nas su najviše prisutni suhi kolači. Razni keksi, oblatne, rezanci s orasima ili makom. Jednostavno, ali jako fino.
Osobno sam kuhati počela uz mamu i bake, sve je krenulo od kuće. Znala sam da me to zanima i stvarno sam se pronašla u ovome poslu i sada kad sam upisala školu. Voljela bih napredovati u tome, a možda jednog dana i raditi posao koji ima veze s hranom."
Viktor, restoran Didin konak, Kopačevo
"Kod u Baranji je doručak nezamisliv bez suhomesnatih proizvoda. Uvijek za doručak u našem pansionu poslužimo i standardne stvari poput pekmeza, maslaca i sira, no nezamislivo nam je da uz to ne bude i kulena, kobasice, švargla...
Naravno, kako smo u Baranji, puno se kuha i s ribom. Dio naše tradicije su fiš paprikaš, perkelt i šaran na rašljama. Riba mora biti svježa, to nam je najvažnije – a onda sve dalje ide po želji gosta: voli li blaže ili pikantno, kuhamo kako tko voli. No i meso je jednako važno. Nudimo čobanac, razna jela od divljači, pripremamo na žaru, pohamo, radimo s tijestom. Od jedne namirnice znamo napraviti pet različitih jela.
Na meniju imamo i domaće taške, tijesto s makom ili sirom te razne štrudle, od kojih su najpoznatije one s jabukama i makom."
Matilda, menadžerica, Šibenik
"Radim u korporaciji – radni dani su strukturirani, ubrzani, digitalni. Ali čim zatvorim laptop, vraćam se u svoj svijet, u kuhinju koja mi još odmalena određuje ritam života. Odrasla sam u Šibeniku, u staroj kući s debelim zidovima, gdje se znalo što se jede koji dan, a juhu se moglo namirisati već s ulice. Sjećam se kako sam kao dijete sjedila za stolom i gledala mamu kako s lakoćom kuha za nas četvero, i to bez ikakve vage i kuharice.
Jela koja najviše pamtim iz djetinjstva su nedjeljna juha, punjene paprike, lešo meso, krumpir salata s kap ulja i, naravno, riba.
Danas, kao mlada mama, i sama stvaram te rituale, a svakodnevno obilazim tržnicu u potrazi za svježom ribom i povrćem. Ujutro obično jedemo kruh i domaći sir uz nešto suhoga mesa koje nabavljamo sa sela, a ponekad ubacimo i koje jaje. Vikendom, kad stignem, ispečem fritule. Za ručak volim skuhati fažol, varivo od leće, brudet ili jednostavno ribu iz pećnice, a kao prilog obično biram klasičnu blitvu i krumpir. Ako imamo dobru ribu, poput orade ili arbuna, samo ih posolim, dodam maslinovo ulje, malo ružmarina, češnjaka i možda krišku limuna. Za večeru su nerijetko na tanjuru palenta ili šalša, nešto lakša hrana."
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....