“Ne mogu vjerovati, 1244! A jedva da sam posjetila sedam ili osam!”
Ova pomalo razočaravajuća činjenica prošla mi je kroz glavu dok sam istraživala kako bih mogla iskoristiti sunčane dane rujna. Ostanak u Zagrebu nije dolazio u obzir, a bez obzira na to koliko volim putovati, ovoga puta nisam imala u planu ići u inozemstvo. Najbolja i najprimamljivija opcija bila je Hrvatska, negdje na moru. Naprosto ne mogu opisati riječima koliko volim more i sve vezano uz njega. No, nekako se uvijek dogodi da idem na poznata mjesta, a premalo istražujem ona gdje nisam bila.
To se posebice odnosi na otoke koje sam nekako vješto izbjegavala. Zašto? Ni sama ne znam. Iz znatiželje sam proguglala koliko naša zemlja ima otoka (znam da smo to učili u školi, ali tko bi se svega sjećao) i ostala zapanjena. Ipak, od tih 1244 samo je oko pedesetak naseljenih, što je opet puno, u usporedbi s malim brojem koje sam posjetila. To je to, pomislila sam, idem na neki otok!
Odluka je pala na Lošinj, “skriveni dragulj hrvatskog otočja” kako ga je jednom opisao Vogue. Prijatelji i kolege su mi nebrojeno puta pričali o njegovim gotovo nestvarnim ljepotama pa sam brže-bolje napravila plan puta. Istražila sam najatraktivnije lošinjske lokacije, spremila kofer i krenula na dvodnevnu lošinjsku avanturu.
Nezaboravan miris
Čim sam zakoračila na Lošinj, u zraku sam osjetila poznat, ali opet poseban miris - kombinaciju soli, borova i neodoljivih mediteranskih nota. Šetala sam i udisala taj zrak kao da nema sutra, kao dijete koje je prvi put okusilo sladoled. Ne kaže se bezveze da je Lošinj “otok zdravlja” - njegov zrak bogat je negativnim ionima i eteričnim uljima mediteranskih biljaka, posebice u borovim šumama i uz more. Upravo je zato bio poznat kao terapijsko odredište za plućne bolesnike i ljude koji žele ojačati imunitet.
Osim borova, Lošinj je prepun smilja, ružmarina, lavande i kadulje, a pravo malo biljno bogatstvo čuva se na jednom mjestu u svojevrsnom zaštitnom znaku otoka - Miomirisnom vrtu. Čim sam zakoračila u njega, imala sam osjećaj kao da sam u mirisnom raju. Staze su bile pažljivo uređene, lagano su vijugale između raznovrsnih šarenih biljaka, a svaki korak otkrivao je novu kombinaciju mirisa i boja. Definitivno nešto što nisam nigdje drugdje doživjela.
S velikim osmijehom i prefinim domaćim sokom od bazge i limuna dočekala me Sandra Nicolich, kreativka, zaljubljenica u biljke i vlasnica Miomirisnog vrta. Sandra je ovu neodoljivu oazu osmislila još prije 20 godina, a od tada je ugostila brojne domaće i strane turiste. Ideju za Miomirisni vrt, rekla je Sandra, dobila je još u djetinjstvu kada je s roditeljima išla na branje divljih šparoga i sječu drva.
- Kad bismo se vraćali kući, naša odjeća je mirisala. Tada sam rekla da ću jednog dana stvoriti mirisni vrt. I tako sam od starog, zapuštenog kamenjara odlučila napraviti vrt u kojem se svatko može opustiti, uživati u biljkama, nešto pojesti i popiti ili sudjelovati u nekoj od radionica - otkrila je Sandra.
Sjedila sam na jednoj od drvenih klupa i upijala tišinu, prekidanu samo pjesmom ptica i šuštanjem laganog povjetarca kroz lišće. S vremena na vrijeme, oglasila se maskota vrta - simpatični magarac koji je uživao u popodnevnom suncu. Moram priznati da Sandra nije mogla izabrati bolju lokaciju za vrt. Pogled na more je naprosto magičan i kao da u kombinaciji s mirisom biljaka zaustavlja vrijeme. I samo uživam, i uživam, i uživam, a vrijeme stoji.
Od Malog do Velog
Osim Miomirisnog vrta, prvi dan na otoku sam iskoristila za šetnju od Malog do Velog Lošinja posebnom stazom. Uvijek mi je bilo simpatično kako je Mali veći od Velog, sad sam se u to i sama uvjerila. Mali i Veli Lošinj spaja Šetnica vitalnosti uz obalu, natkrivena borovima, s pogledom na divne uvale i brojne plažice. Počinje kod kružnog toka na izlazu iz Malog Lošinja, a do Velog Lošinja treba negdje oko pola sata normalnim hodom.
Nipošto mi se nije žurilo jer sam htjela upiti što više mirisa, boja i prizora šetajući ovom stazom. Sa sobom sam imala ruksak, a u njemu badić i ručnik. Onako, za svaki slučaj ako dobijem volju za kupanjem. Šetnica je prilično vijugava, a sa svakim korakom otvara se neka nova uvala. U tom trenutku bilo mi je žao što nisam iznajmila bicikl jer bi doživljaj sigurno bio nabijen adrenalinom. Negdje na pola puta otvorio se jedan od najljepših pogleda s Lošinja. Sjela sam na klupicu, duboko udahnula i samo pustila da me obuzme zen. U daljini je more krasio Rab, a još dalje šepurio se Velebit u izmaglici. Tada ništa nije bilo bitno, samo taj osjećaj i ja.
Zadržala sam se tamo neko vrijeme pa krenula dalje prema Velom Lošinju. Na toj šetnici shvatila sam koliko je otok pažljivo osmišljen, savršen za svakodnevno otkrivanje nečeg novog. Kad sam konačno stigla do Velog, oduševila me njegova iskričavost, šarene fasade i impresivna lučica koja kao da poziva na kavu ili kakav popodnevni snack.
Povijest i luksuz
Drugog dana, jutro sam započela s kavom u Malom Lošinju i razgledavanjem svakojakih trgovina. Da ponovo imam 10 godina, u takvim trgovinama bih se zadržala satima (posebno zbog “dinđi”), no sada mi je na prvom mjestu namirenje duše kroz upijanje boja, mirisa i zvukova otoka.
Zaputila sam se do pitoreskne uvale Čikat s druge strane otoka, gdje priroda i arhitektura žive kao jedno. Najpoznatija je po rajskim stepenicama koje vode u more, smještenih preko puta vile iz 20. stoljeća. Baš idealna lokacija za fotkanje!
Što se tiče same uvale, iznenadilo me je koliko je zapravo mirna, unatoč svojoj popularnosti. Naime, uvala Čikat je srce luksuznog turizma Lošinja, zahvaljujući brendu hotela Lošinj Hotels & Villas, dijelom tvrtke Jadranka turizam. Čikat je oduvijek bio omiljeno odredište aristokracije i ljubitelja prirode, a danas je to mjesto gdje se povijest susreće s modernim luksuzom. Dok sam šetala uvalom, pogled su mi privukli neki od najimpresivnijih hotela LHV brenda - Bellevue i Boutique Hotel Alhambra.
Bellevue je prava luksuzna oaza opuštanja za goste širom svijeta, dok je Alhambra nešto manji, ali jednako impresivan hotel. Njegova posebnost je ta što je smješten među restauriranim austrougarskim vilama iz 19. stoljeća i s njima se savršeno uklapa. Hotel nudi luksuzne sobe, restoran s Michelinovom zvjezdicom i vrhunski wellness s inhalacijskim barom, gdje možete pročistiti pluća udisanjem pare s mješavinom ljekovitih mediteranskih biljaka.
Upravo tog dana se u sklopu Alhambre održavao Concours Croatia, prestižni automobilistički event, koji okuplja najrjeđa vozila iz cijelog svijeta, od klasičnih oldtimera do modernih superautomobila. Ovo je bila jedinstvena prilika da uživo vidim neke od najimpresivnijih automobila i moram priznati da su me neki ostavili bez daha. Najviše me “šarmirao” jedan oldtimer kabriolet. Odmah sam se vidjela kako ga vozim Jadranskom magistralom dok mi vjetar mazi kosu!
U sklopu uvale Čikat nalaze se i luksuzne vile LVH brenda - Vila Hortensia, Mirasol, Hygeia, Sea Princess Nika i Captain‘s Villa Rouge. Njihov izgled malo me podsjeća na talijanske vile s karakterističnim plitkim krovovima. Ma milina ih je gledati! Cijelim putem dok sam šetala Čikatom, nisam mogla maknuti pogled s njih.
Zalazak na Providenci
Među iskustvima u kojima uživam uvijek iznova su zalasci sunca. Volim u tišini promatrati kako sunce zalazi iza obzora, pri čemu nebo boji najljepša kombinacija narančaste, žute, crvene i ružičaste boje. Vidjela sam ih zaista mnogo, ali me svaki put oduševi to čudo prirode. Prijatelji su mi prije puta rekli da nikako ne smijem propustiti odlazak na vidikovac Providencu jer se od tamo pruža najljepši pogled na Lošinj i okolne otoke, a zalazak sunca je spektakularan.
Do Providence se može doći autom ili pješice jer je uspon blagi. Riječ je o tematskom vidikovcu za čiji se ulazak u vrijeme zalaska sunca naplaćuje ulaznica. Pomno je uređen u obliku kaskada, s drvenim stolovima i klupama gdje posjetitelji mogu sjesti, popiti piće ili uživati u pikniku. U unaprijed pripremljenim košarama nalaze se naresci, sirevi, masline i ostali fini zalogaji, dostojni najljepšeg zalaska sunca.
Smjestila sam se na jednu od klupica, polako pijuckala prirodni sok od lavande i kadulje i samo promatrala magični prizor ispred sebe, dok je u pozadini svirala lagana glazba. Ne znam što je bilo ljepše - zalazak ili pogled na Lošinj, more i otoke. Ma zapravo, sve zajedno. Ako idete na Lošinj, a niste bili na Providenci, nemojte propustiti ovo iskustvo. Liječi dušu i opušta um.
Pješčane oaze i skrivene uvale
Uvijek naglašavam da se ne moram nužno kupati da bih imala doživljaj mora. Samo bivanje na obali i pogled na veliko plavetnilo dosta mi je da me oraspoloži, smiri i usreći. Ipak, znala sam da bi bila velika greška da se nisam barem jednom okupala za svog boravka na Lošinju. Otok ima plaže za svaki ukus; od intimnih, skrivenih uvala do prostranih plaža idealnih za obitelji. Kako je dva dana premalo za istražiti ih sve, fokusirala sam se na nekoliko njih koje su mi bile usput.
Na putu prema Velom Lošinju po Šetnici vitalnosti, ugledala sam simpatičnu uvalicu koja me naprosto “zvala” da se bućnem. Boja mora izmjenjivala se od tirkizne do smaragdne, stalno se presijavajući pod suncem. Jedva sam čekala osvježiti se jer je tog dana bilo dosta toplo. Dok sam plivala, razmišljala sam kako su takvi naizgled jednostavni trenuci zapravo najposebniji, a oni koji žive na moru često ih uzimaju zdravo za gotovo.
Još nekoliko predivnih lokacija za kupanje pronašla sam u uvali Čikat. Da biste došli do poznatih plaža poput Borika ili Velog Žala, ne morate ići okolo-naokolo jer nedaleko parka Čikat postoji stazica koja kroz šumarak vodi direktno do Velog Žala.
U koji god kutak da zavirite na Lošinju, naći ćete nešto vrijedno divljenja. Iako sam tamo provela samo dva dana, uvjerila sam se da ovaj otok nije samo destinacija, već iskustvo za sva osjetila. Razveseljava srce, opušta um i hrani dušu. Baš ono što nam svima treba u ovim šašavim vremenima!
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Lošinj Hotels & Villas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....