- Svima bih preporučila da mirovinu provode aktivno. Tako će dodati život svojim godinama i godine svojem životu – kaže nam Ester Stanković (70), umirovljenica, ali i aktivna planinarka, putnica, statistica te članica inicijative Čisteći medvjedići. Njezin je tjedni raspored, uz obiteljske obaveze i užitke, ispunjen izletima, volontiranjem i malim honorarnim poslovima, pa se ni nakon 45 godina rada ne osjeća kao da je značajno usporila.
- Svaka moja aktivnost me ispunjava i čini me zadovoljnom i sretnom. Čini me zdravijom i vitalnijom – nastavlja naša sugovornica.
Kako uopće izgleda ispunjena mirovina? Odgovore smo potražili u razgovoru s Ester i još dvoje ljudi koji su, svaki na svoj način, pronašli recept za sretne umirovljeničke dane. Iako prijelaz iz radnog života nije uvijek lagan – od pitanja financija do traženja novog ritma – Gordana, Goran i Ester pokazuju da aktivnost, putovanja i istraživanja mogu biti nit koja povezuje najljepše godine života. Njihove priče otkrivaju da mirovina, umjesto kraja, može biti početak slobode, radosti i otkrivanja svijeta.
Ester Stanković (70): „Obišla sam sve hrvatske planine, gorja na otocima, brojna jezera i špilje“
Ester Stanković u mirovini je nešto više od šest godina, a prije toga je 45 godina radila u jednoj zdravstvenoj ustanovi, najveći dio tog vremena u noćnim smjenama.
- Posao je bio naporan i vrlo odgovoran, no odlaskom u mirovinu moj se životni tempo nije puno usporio. Budući da se osjećam zdravo i vitalno, ispunjavam dane različitim aktivnostima – priča nam.
Planinarenjem se počela baviti još prije dvadeset godina, dok je još radila, a odlaskom u mirovinu ta je aktivnost postala još intenzivnija.
- Moj suprug i ja podjednako smo strastveni planinari. Od samog početka članovi smo planinarskog društva Željezničar, u kojem moj suprug danas obnaša funkciju predsjednika, a desetak godina vodio je i Opću planinarsku školu. Ja sam pak aktivna u Hrvatskom planinarskom savezu, u Komisiji za priznanja. Redovito odlazimo na organizirane izlete, a ponekad i sami istražujemo obližnju zagrebačku i samoborsku goru – priča Ester.
Gotovo svaki vikend provode planinareći. Ponekad na laganim izletima, a ponekad na zahtjevnijim usponima. Donedavno su ona i suprug sa sobom na izlete povremeno vodili i unuke, no sada, u pubertetu, oni za to imaju sve manje vremena i interesa.
- Nas pak u planine privlače priroda, čudesni pogledi, svjež zrak i druženje s ljudima sličnih interesa. Hodanje oslobađa napetosti i briše svakodnevne brige – kaže.
Ona i suprug skupa su prošli gotovo sve hrvatske planine, gorja na našim otocima, kao i brojna jezera i špilje. U Sloveniji su obišli velik dio Alpa, penju se i na austrijske vrhove iznad 3000 metara, popeli su se na najviši vrh Njemačke, planinarili po Dolomitima u Italiji, bosanskim i hercegovačkim planinama, Durmitoru i Prokletijama u Crnoj Gori, Kavkazu u Gruziji, planinama oko Chamonixa u Francuskoj te slovačkim Tatrama.
- Ovoga ljeta posjetili smo Švicarsku, gdje smo obilazili njihove veličanstvene planine, no zbog lošeg vremena nismo u potpunosti doživjeli Alpe. Također, treći put smo se vratili u prekrasne talijanske Dolomite – priča.
Naravno, za takva putovanja potrebno je izdvojiti znatna sredstva. Mirovine, govori, nisu dovoljno velike za sve željene planinarske pohode.
- Moj suprug već dugo radi i u mirovini, vozeći kombi transfere za nekoliko agencija koje se bave sportskim događanjima. Ja sam članica agencija koje okupljaju statiste za snimanja filmova, serija i reklama, a najčešće sudjelujem u publici različitih TV emisija. Povremeno radim i u biračkim odborima za vrijeme izbora. Istina, to nisu veliki prihodi, ali skupi se dovoljno da si možemo priuštiti poneki izlet. A i kada dodatnih prihoda ne bi bilo, uvijek nam ostaju Sljeme, besplatan javni prijevoz, besplatna žičara ili obližnje samoborsko gorje – kaže Ester.
- Ipak, uz planinarenje već godinama pronalazim zadovoljstvo i u volontiranju. Aktivna sam članica udruge Čisteći medvjedići, s kojima čistimo livade, šume i potoke od otpada koji nesavjesni ljudi odlažu u prirodu. Skupljamo i opuške po parkovima i tramvajskim stajalištima, a uz to radimo i na edukaciji djece o razvrstavanju otpada i važnosti ekologije – priča naša sugovornica koja pokazuje da je mirovina itekako vrijeme u kojem se može živjeti radosno i u skladu s vlastitim željama.
Gordana Vukres (64): „Na putovanjima sam stekla nove prijateljice, nevjerojatne žene“
Kad je iz dinamičnog medijskog svijeta išla u mirovinu, Gordana Vukres dobila je otpremninu te je, isti dan kad joj je novac sjeo na račun, uplatila put u Barcelonu.
- Putovala sam avionom preko agencije i putovanje je bilo dosta skupo, ali sam se počastila. Nakon toga sam krenula putovati svakih nekoliko mjeseci na razne jeftinije načine, samo da se putuje... Otkako sam u mirovini, proputovala sam Španjolsku, Portugal, Dansku, Švedsku, Francusku, Italiju, Grčku, Cipar, Kanare, Nizozemsku, Belgiju, a upravo se spremam na put u Veliku Britaniju – priča nam Gordana, dodajući da su joj apetiti s vremenom porasli pa se uskoro nada i Aziji ili Africi.
Prisjeća se kako je, kad je dobila posao, za prvi svoj godišnji odmor također išla u Španjolsku, pa je s tom zemljom na neki način pri odlasku u mirovinu zatvorila krug – od početka do kraja radnoga vijeka. Kaže kako najviše voli putovati sama, ali se osjeća sigurnije ako putuje u grupi. Sada, nakon nekoliko godina intenzivnih putovanja, ima i ‘svoju‘ agenciju s kojom ide na grupna putovanja. Tako je, govori, sama, a nije.
- Na tim putovanjima sam upoznala predivne ljude i s nekima sam se toliko sprijateljila da sada planiramo i idemo na zajednička putovanja. Puno ljudi putuje solo, a u velikoj većini su to žene. Te su mi žene u većini slučajeva vrlo slične. Žele putovati, tolerantne su, nisu zahtjevne i jedini nam je cilj da što više vidimo, doživimo i družimo se – kaže.
Umirovljenicima, jasno je, putovanja mogu biti financijski izazovna, no Gordana je puna savjeta i trikova za štednju. Prvo, kaže, nerijetko odlazi na put autobusom, čak i kada su u pitanju daleke destinacije.
- Takva su putovanja najjeftinija. Baš uskoro s Azimut travelom putujem u Amsterdam, London i Pariz na deset dana za 300 eura. Noćim u smještaju koji nije skup, ne jedem po skupim restoranima, a, kako putujem autobusom, nije problem ni veličina prtljage pa si nosim i nešto hrane, paštete, juhice, konzerve, nareske, kavu – priča.
Uz to, ima jedan jednostavan, a vrlo efektan ‘štos‘.
- Skoro svaki dan u kasicu ubacim dva eura. Za 60 dana, koliko mi je najčešće razmak između putovanja, to je 120 eura. Fini džeparac – kaže.
Gordana radi i honorarne poslove. U potragu za njima bacila se odmah nakon što je otišla u mirovinu, da bi se iznenadila količinom poslodavaca koji žele zaposliti ‘penziće‘.
- Na početku sam prihvatila nekoliko poslova, ali onda sam se našla u situaciji da sam opet radila po osam sati. Nakon nekog vremena razmislila sam koliko mi doista treba i kako da manje radim, a da budem zadovoljna. Danas prihvaćam ponude koje mi najviše odgovaraju, a to je da me plate po satu ili od projekta do projekta. A to mi daje i slobodu da kažem: ‘Nema me deset dana, idem na put‘ – priča.
Priznaje da se nije previše financijski pripremala za mirovinu. Suprug i ona prodali su nekretninu i taj su si novac spremili za crne dane. Ali zato sada svojoj djeci savjetuje da razmišljaju unaprijed.
- Stalno im govorim da štede jer godine brzo prođu. I uspjela sam u tome, obje kćeri štede. Jedna kći živi i radi u Švedskoj i tamo možete štedjeti privatno za mirovinu, u banci ili putem osiguravajućih društava. Druga živi u Hrvatskoj i uplaćuje novac u treći mirovinski stup – kaže.
Treći mirovinski stup ima posebnu vrijednost upravo za osobe poput Gordane, kojima su putovanja i kvalitetan društveni život važan dio ispunjene mirovine.
Na koncu, naša sugovornica kaže da joj je planiranje putovanja poput bombona kojima se veseli. Kaže da su joj ona u potpunosti promijenila život.
- Putovanja za ženu u mojim godinama podosta su naporna pa sam počela i puno više razmišljati o svom zdravlju i kondiciji. Počela sam se zdravije hraniti, nastojim se što više kretati, a pred putovanje pojačam i plivanje i hodanje. I moj se društveni život poboljšao. Na putovanjima sam stekla nove prijateljice, nevjerojatne žene. Nastojim se družiti s ljudima koji me ne opterećuju teškim, a besmislenim razgovorima. Družim se s borcima, ljudima koji vole život, koji su zainteresirani za putovanja, kulturu, umjetnost – zaključila je.
Goran Hudina (74): „Kćer sam vozio na terene dok je pisala doktorat. Obišli smo gotovo sve hrvatske rijeke“
Gorana Hudinu putovanja prate otkako zna za sebe. Njegov je otac živio i radio u dalekoj Libiji, pa su obiteljski često putovali, i to od Europe, preko Afrike, pa do ostatka svijeta. Nešto kasnije u životu, puno je putovao preko posla, radeći kao menadžer, a i njegova je supruga, zaposlena u banci, često pohodila kongrese, a on bi ju nerijetko turistički pratio. Spajanje ugodnog s korisnim u njihovoj se obitelji nikad nije propuštalo, a to je još više došlo do izražaja nakon umirovljenja.
- Kad sam otišao iz aktivnog radnog u život umirovljenika, kći je radila na doktoratu i išla na brojne terene. Ja sam je često vozio, bio logističar, dok je ona bila u svojem istraživačkom radu. Tako smo obišli brojne rijeke po Hrvatskoj – priča nam Goran.
Uz to, supruga i on su se učlanili u klub umirovljenika njezine bivše tvrtke. Preko toga nekoliko puta godišnje putuju po Europi, pa i šire, a imaju i redovne mjesečne izlete i druženja po Hrvatskoj.
- Prednost organiziranog putovanja jest to što ne moraš razmišljati o organizaciji. Naš grupni program obično nije ograničen na jedno mjesto, nego obiđemo cijelu regiju. Tako, primjerice, nismo bili samo u Parizu, nego smo istražili cijelu južnu Francusku, i to uz dobrog vodiča, što dodatno doprinosi doživljaju. Osim Francuske, zadnjih godina smo bili u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Škotskoj. Pokrili smo gotovo cijelu Europu – priča nam.
Sada on i supruga planiraju put u Rim, ovaj put u vlastitom aranžmanu, jer su se zaželjeli uživati u jednom gradu i dulje ostati na jednom mjestu.
- Možda iduće godine odemo i u Istanbul, ako zdravlje i financije dopuste. Daleka putovanja nas do sada nisu baš privlačila, ali smo zato sami organizirali putovanja po Korzici, Sardiniji i Siciliji. Unajmili bismo auto i otkrivali otoke u vlastitom aranžmanu. Također, već 40 godina se bavimo i gljivama, pa smo bili i na brojnim gljivarskim druženjima, što kod nas, tako i, primjerice, u Sloveniji. Osim toga, uvijek nas je zanimala i kultura. Putovali smo na brojne koncerte i priredbe u inozemstvu, ali i u Hrvatskoj. Redovito smo u Lisinskom i HNK-u – kaže Goran.
I on mladima savjetuje štednju. Bez ušteđevine sa strane, govori, putovanja mogu biti nedostižna za brojne umirovljenike.
- Supruga i ja smo dobro zarađivali dok smo radili, a uz to smo imali klasičnu štednju, kao i treći stup mirovinskog osiguranja. Sve nam je to dobro došlo poslije – ističe.
I njega smo pitali za recept za ugodnu i bezbrižnu mirovinu. Govori kako je vrlo važno ostati aktivan.
- Supruga i ja smo, primjerice, išli na Pučko otvoreno učilište. Ja sam išao na bridž, a ona na jezike i slikanje. Uz to, aktivan sam i u udruzi dijabetičara, kao i u gljivarskom društvu. Najvažnije je imati iskrene interese i hobije te ih njegovati, kao i imati volju da vrijeme bude ispunjeno. To je ono što umirovljenika angažira i veseli – zaključio je.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....