Igra je za dijete daleko više od pukog zabavljanja. Ona je ključni način na koji upoznaje svijet, uči se snalaziti u društvu i razvija emocionalne i kognitivne vještine. Dok roditelji često gledaju igru kroz prizmu zabave i odmora, stručnjaci ističu da je svaki oblik dječje igre zapravo korak u kompleksnom procesu razvoja. Prema modelu koji donosi organizacija Pathways.org, razvoj igre kod djece može se podijeliti na šest nevidljivih, ali jasno prepoznatljivih stadija, koji zajedno tvore put prema socijalnoj zrelosti.
Od prvih nesigurnih pokušaja da samo promatraju okolinu, preko samostalnog igranja i promatranja drugih, pa do igre u kojoj dijele ideje, preuzimaju uloge i grade empatiju, svaki od ovih koraka ima svoju ulogu.
Prvi korak: Neaktivna igra i čarolija promatranja
Najraniji oblik igre kod dojenčadi nije igra u klasičnom smislu, već upravo suprotno, čin neaktivnog promatranja i nesvjesnog istraživanja. U prvim mjesecima života dijete provodi vrijeme gledajući uokolo, mašući rukama ili fokusirajući se na svoje noge, zvukove ili svjetlost. Iako se može učiniti kao da „ne radi ništa“, upravo se u ovoj fazi uči osnovama svijeta oko sebe.
Na primjer, beba koja leži na trbuhu i promatra kako sunčeva svjetlost pada kroz prozor zapravo razvija osjetilne i sposobnosti opažanja. Upravo ovakve situacije pokazuju koliko je važno za roditelje osigurati stimulativno, ali i sigurno okruženje, gdje će dijete moći upijati doživljaje bez nepotrebnih smetnji. Kako potvrđuju brojna istraživanja, poput onog objavljenog u Journal of Pediatrics 2020., djeca kojoj se pruža takvo okruženje bolje će razviti pažnju i sposobnost koncentracije u narednim fazama života.
Drugi korak: Samostalnost u izgradnji identiteta
Nakon što dijete prođe fazu neaktivnog promatranja, obično od šestog mjesca do druge godine života, prelazi u fazu samostalne igre. U tom razdoblju dijete se igra samo i ne traži društvo drugih, što često zbunjuje roditelje koji misle da se dijete želi izolirati. No, zapravo je riječ o važnom procesu učenja samostalnosti i samoregulacije.
Na primjer, dvogodišnjak koji samostalno slaže kocke i istražuje različite načine spajanja djeluje kao mali graditelj, vježbajući motoriku, koncentraciju i kreativnost. Studija Sveučilišta u Missouriju pokazala je da djeca koja redovito prakticiraju samostalnu igru razvijaju bolju sposobnost prilagodbe novim situacijama i upravljanja svojim emocijama.
Roditelji bi u ovoj fazi trebali ohrabrivati dijete da istražuje i ne žuriti ga u interakciju s drugom djecom ako dijete to ne želi. Samostalna igra nije znak socijalne neprilagođenosti, već zdrava potreba za samorazumijevanjem.
Treći korak: Promatračka igra
Kako dijete odrasta i približava se trećoj godini, počinje pokazivati zanimanje za aktivnosti drugih vršnjaka. Međutim, u ovoj fazi dijete još ne sudjeluje aktivno u igri, već ju promatra i analizira. Ova promatračka igra nije znak nesigurnosti, već vrlo važan prijelaz prema socijalnoj interakciji.
U praksi, dijete će, primjerice, sjediti uz grupu djece u parku dok se oni igraju u pijesku, promatrajući njihove pokrete i reakcije. Iako se ne uključuje, ono uči pravila igre, dijeljenja, ali i načine izražavanja osjećaja. Stručnjaci ističu kako je upravo u ovoj fazi mozak djeteta aktivno angažiran u razvoju „teorije uma“, sposobnosti da razumije kako drugi ljudi misle i osjećaju, što je temelj empatije.
Roditelji mogu podržati ovu fazu kroz razgovore s djetetom o onome što vidi i poticanjem na izražavanje mišljenja i osjećaja, što pomaže u razvijanju emocionalne inteligencije.
Četvrti korak: Prvi koraci prema društvenosti
Nakon promatračke igre, djeca počinju igrati jedno pored drugog, ali ne nužno zajedno. Paralelna igra, koja se uglavnom javlja između druge i četvrte godine, predstavlja važnu socijalnu prekretnicu – djeca se nalaze u blizini, koriste iste ili slične igračke, ponekad se gledaju ili imitiraju, ali ne dijele aktivnosti ni ciljeve.
Na primjer, dva dječaka mogu graditi različite kule od kocaka, svatko za sebe, ali povremeno pogledom potvrđuju što radi onaj drugi. Ova igra omogućava djeci da nauče osnove suradnje i socijalnih vještina bez pritiska direktne interakcije.
Važno je da roditelji u ovom periodu ne forsiraju zajedničku igru, već pruže prilike za takvu paralelnu aktivnost kroz igre koje se mogu raditi u isto vrijeme, primjerice bojenje, slaganje puzzli ili vožnju autića na obližnjim stazama.
Peti korak: Dijeljenje, razgovor i improvizacija
Između treće i pete godine života djeca ulaze u fazu asocijativne igre, u kojoj počinju dijeliti igračke i verbalno komunicirati, no još uvijek bez stroge koordinacije i jasnih pravila. Ova faza karakterizirana je spontanom suradnjom i izražavanjem ideja, što je ključno za razvoj socijalnih vještina.
Na primjer, skupina djece može glumiti obiteljsku situaciju, pri čemu svatko ima svoju ulogu koja se mijenja ovisno o trenutnim željama, bez sukoba ili nesporazuma. Upravo kroz ovakvu igru djeca uče pregovaranje, rješavanje sukoba i izražavanje osjećaja.
Istraživanja pokazuju da djeca koja su često uključena u asocijativnu igru razvijaju veće razumijevanje socijalnih pravila i pokazuju više prosocijalnog ponašanja kasnije u školskim i društvenim aktivnostima. Roditelji mogu dodatno ohrabriti ovaj razvoj sudjelujući u igri, ali i usmjeravajući dijete na pozitivne modele dijeljenja i kompromisa.
Ova faza ujedno je i sjajan trenutak za razmišljanje o prvim strukturiranim iskustvima izvan obiteljskog okruženja, poput dnevnih ili višednevnih ljetnih kampova. Djeca koja se nalaze u asocijativnoj fazi igre često pokazuju znakove spremnosti za kamp: znaju se odvojiti od roditelja na nekoliko sati bez većih teškoća, uživaju u druženju s vršnjacima, mogu slijediti osnovne upute i samostalno se brinuti o svojim osnovnim potrebama.
Roditelji mogu procijeniti je li dijete spremno tako da promatraju njegov interes za organizirane aktivnosti, poput radionica ili sportskih treninga, i vode otvoreni razgovor o kampu – što tamo može očekivati, koga će upoznati i čime će se baviti. Ako se dijete veseli, postavlja pitanja i izražava želju za sudjelovanjem, velika je vjerojatnost da će mu to biti pozitivno iskustvo. Početak s kraćim, dnevnim kampovima u poznatoj okolini može biti idealan način za uvođenje u svijet grupnih aktivnosti, a sve naučene vještine – od dogovaranja do suradnje – bit će mu od koristi i u daljnjem razvoju prema suradničkoj igri.
Šesti korak: Gradnja prijateljstva i empatije
Najviši stupanj dječje igre je suradnička igra, koja se razvija od četvrte do šeste godine i kasnije. Djeca u ovom stadiju igraju s jasnim zajedničkim ciljem, dijele ideje, preuzimaju uloge i uče kako pregovarati, dogovarati se i osjećati za druge.
U ovoj fazi djeca mogu zajedno organizirati utakmicu nogometa, dogovarati pravila, rješavati sukobe i pomagati jedni drugima. Takva igra omogućava razvoj timskog duha, socijalnih kompetencija i emocionalne inteligencije.
Studija sa Harvard Graduate School of Education iz 2018. godine pokazala je da djeca koja redovito sudjeluju u suradničkoj igri bolje reguliraju emocije i imaju veću sposobnost rada u timu tijekom školskih godina i kasnije u životu.
Roditelji trebaju u ovoj fazi pustiti djecu da samostalno rješavaju konflikte i izražavaju svoje želje, pružajući podršku i postavljajući samo blage granice.
Sve u svemu, razvoj kroz igru nije linearan i ne događa se po unaprijed zadanim rokovima, već prati jedinstveni ritam svakog djeteta. Važno je prepoznati i cijeniti svaku fazu jer svaka ima svoju funkciju i doprinosi razvoju cjelovite, socijalno zrele osobe.
Roditelji i odgojitelji mogu puno pridonijeti tako da promatraju igru bez nepotrebnog usmjeravanja, pružaju sigurno i bogato okruženje, te se aktivno uključuju u igru kada je to potrebno. Najvažnije je igrati se s djecom jer zajednička igra produbljuje povezanost i šalje jasnu poruku: "Važno si i voljen si".
Kroz igru djeca uče ne samo kako složiti slagalicu ili glumiti doktora, nego i kako biti ljudi – s osjećajima, prijateljstvima i sposobnošću da grade bolji svijet oko sebe.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Valamara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....