- Najviše volim kada mi na šišanje dođe Joško Gvardiol pa razgovaramo o nogometu i bacamo šale. Jednom je čak i Dani Olmo bio u našem salonu. Vrlo je zabavno – ponosno ističe Sheiko Sido koji radi kao frizer u jednom zagrebačkom salonu na Vrbiku.
Ovaj 25-godišnji mladić, porijeklom iz Sirije, s posebnim sjajem u očima i s velikim osmijehom na licu odgovarao je na sva naša pitanja. I to na hrvatskom jeziku. Njegov zarazno pozitivan stav puno mu je pomogao da okrene novu stranicu u životu u zemlji o kojoj je znao vrlo malo. Stari život ostavio je u Siriji te je prije tri godine došao u Zagreb.
Osim što radi klasične frizerske poslove šišanja, oblikovanja i feniranja, klijentima uređuje i bradu, brkove, obrve. Sa svakom mušterijom, otkriva Sheiko, voli porazgovarati o životu, malo se našaliti i dobro nasmijati.
Upravo mu je svakodnevna interakcija s lokalcima olakšala savladavanje hrvatskog jezika, za koji kaže da uopće nije lagan. U početku nije znao ni riječ, ali trudio se pažljivo slušati i razgovarati s ljudima bez obzira na to što je griješio u izgovoru i gramatici.
- Iako ga nisam poznavao, primijetio sam da je sličan kurdskom jeziku koji se govori u jugozapadnoj Aziji. Mislim da se bilo koji jezik može dobro savladati jedino kroz interakciju s ljudima. Na poslu svaki dan rado razgovaram s mušterijama i čujem svakakve riječi. Sada puno toga bolje razumijem, ali moram priznati da mi padeži te č, ć, ž, đ još uvijek znaju zadati probleme – kroz smijeh kaže Sheiko koji je mjesec dana pohađao i tečaj hrvatskog jezika. S učenjem će, kaže, nastaviti kad mu se za to opet pruži prilika.
Novi početak
Odlazak iz domovine mu je, baš kao i mnogim drugim azilantima teško pao, ali kaže da nije imao drugog izbora.
- Iz Sirije sam otišao jer se tamo više nisam osjećao sigurno, baš kao ni moja obitelj. Tamo je trenutačno ratno stanje, tako da sam odlučio da je vrijeme za potpuno novi život. Za ovu divnu zemlju prvi put sam čuo u školi, a i moji roditelji su puno znali o Hrvatskoj – kaže Sheiko koji je u Zagreb stigao s dvojicom braće i četiri sestre.
Iako su njegovi roditelji produžili za Njemačku, Sheiko je odlučio ostati u Hrvatskoj. Tu je upoznao kulturnog medijatora Mazena Al Ahmeda iz Centra za kulturu dijaloga (CKD), koji mu je puno pomogao oko integracije u društvo i rješavanja papirologije. Sheika je to jako ugodno iznenadilo te je sve ispričao roditeljima, nakon čega su se oni odlučili vratiti u Hrvatsku.
Inače, Mazen još od osamdesetih godina prošlog stoljeća pomaže ljudima koji stižu iz ratom pogođenih područja Bliskog istoka. Sheiko na njega može uvijek računati, što mu uvelike olakšava prilagodbu novom društvu. Mazen mu je pomogao pronaći posao, stan, učiti hrvatski jezik, a upoznao ga je i s programom „Novi susjedi – uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo“ na kojem je Centar za kulturu dijaloga bio provedbeni partner Ministarstva unutarnjih poslova u području integracije uz financijsku podršku Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) i Vlade Republike Hrvatske. Cilj programa je potaknuti uspješnije uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo. Podršci u integraciji izbjeglica prošle godine pridružio se i Hrvatski nogometni savez potpisivanjem ugovora o suradnji i donaciji financijskih sredstava Centru za kulturu dijaloga u cilju integracije azilanata u Hrvatskoj kroz nogometne aktivnosti.
- Kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza svjestan sam naše velike društvene odgovornosti te mi je u tom kontekstu izuzetno drago da ćemo, uz potporu UEFA-e, podržavanjem projekta ‘Novi susjedi‘ azilantima olakšati integraciju i omogućiti im da i daleko od svog doma uživaju u nogometu. Pogotovo smo osjetljivi kad su u pitanju djeca te vjerujem da ćemo im na ovaj način olakšati školovanje i obavljanje redovnih nogometnih aktivnosti - rekao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.
Sheiko se nogometom počeo baviti još dok je bio u Siriji. Igra ga oko pet, šest godina, a zahvaljujući Mazenu ovim se hobijem nastavio baviti i u Hrvatskoj. Ova igra mu, kaže, predstavlja posebno zadovoljstvo u životu. I to ne samo jer je zabavan, već se kroz njega povezuje sa suigračima, gradi prijateljstva i upoznaje nove ljude koji mu mogu postati saveznici za cijeli život.
Osim toga, cilj suradnje HNS-a i Centra za kulturu dijaloga je promicanje vrednota poštene igre, ravnopravnosti i jednakosti u kontekstu rase, podrijetla, nacionalnosti, etniciteta i religije.
- Nevjerojatan je osjećaj biti na terenu i igrati, a posebice ako imamo publiku koja navija. Zbog njih sam u tim trenucima još sretniji jer osjetim tu pozitivnu energiju koja me gura dalje da budem još bolji – kaže Sheiko koji je preko projekta „Novi susjedi“ član istoimenog nogometnog kluba.
Ljudi mu daju nadu
- Obožavam more. Ima nešto u njemu što me smiruje. Osim kupanja, naravno, najviše volim sjesti na kavu i gledati u more. Tada mi nije potrebno ništa drugo. U tim trenucima sam potpuno opušten. Do sad sam posjetio Rijeku i Crikvenicu, a ove godine ću skočiti do Zadra i Splita – rekao nam je Sheiko kada smo ga upitali što mu se najviše sviđa u Hrvatskoj.
Osim mora, voli i ljude ovdje, njihov karakter i način života koji ga jako podsjeća na onaj u rodnoj zemlji. To je jedan od glavnih razloga zbog kojeg mu prilagodba na novu kulturu i društvo nije teško pala.
- Život u Siriji nije toliko različit od života ovdje. Ljudi su susretljivi, vole razgovarati, baš kao i Hrvati. Nije bilo situacije u kojoj sam doživio neku neugodnost ili diskriminaciju. Baš naprotiv. U početku kada se nisam znao snaći u gradu, zamolio sam prolaznicu da mi objasni kako da dođem do jedne adrese. Jako me iznenadilo što me čak i otpratila do tamo. Zaista sam sretan što baš svi žele pomoći – objašnjava Sheiko.
Mnogi ljudi koji zbog rata i nemira bježe iz svojih domovina za sobom ostavljaju rodbinu, ali i dio svog srca. Taj nedostatak osjeća i Sheiko, ali je fokusiran, kaže, samo na budućnost.
- Naravno da mi nedostaje Sirija. Tamo su mi ujaci, djedovi, cijela šira obitelj. Ali s obzirom na to da je situacija tamo vrlo teška, ne planiram se vratiti, pogotovo sada kada sam svladao hrvatski jezik. Ovdje sam došao s namjerom da započnem nešto novo. Sviđa mi se tu. To ne znači da nikada više neću posjetiti rodnu zemlju. Sigurno hoću, ali sada život ide dalje – objašnjava Sheiko koji je u Zagrebu položio i vozački ispit te kupio svoj prvi automobil.
Želja mu je jednog dana otvoriti vlastiti frizerski salon u Zagrebu, a nogometom se planira baviti i dalje. I, naravno, piti kavu uz more kad god mu se za to pruži prilika.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Centra za kulturu dijaloga.