Sjećate li se vaše prve kasice prasice? Obično su bile u obliku simpatične svinjice ili neke druge životinje u koje smo ponosno stavljali sitniš. Osjećali smo se ponosno jer radimo nešto „odraslo“, a zapravo smo od najranijih dana stjecali korisne financijske navike. Kasica prasica koju je Bruna Gamulin (37) imala kao djevojčica nije završila negdje na otpadu ili zaboravljena u garaži. Naslijedilo ju je njezino starije dijete i danas stoji u dječjoj sobi, na istom zadatku kao i prije 30 godina.
Ta jedna sitnica dosta govori o odnosu prema novcu koji je Bruna, danas odvjetnica, gradila polako, od prvog ljetnog posla u osnovnoj školi do trenutka kada je prije dvije godine, trudna s drugim djetetom, pobijedila na kvizu „Upoznaj svoj novac - Know Your Money“ u sklopu istoimenog projekta financijske pismenosti Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.
Pitanja na tom kvizu bila su iz kategorije financija, a pokrivala su raznolike teme poput mirovinskog sustava, kategorija fondova, štednje i ulaganja. Dakle, gradiva koje malo tko savladava iz čiste zabave.
- U mojoj obitelji novac nije bio tabu u smislu da se o njemu nije razgovaralo. Dok sam odrastala, o njemu se razgovaralo prvenstveno tako da su me moji stalno upozoravali kako ne smijemo trošiti novac na „gluposti“, da treba štedjeti te da puno stvari jednostavno ne vrijedi kupiti. Posebno sam zahvalna svojim roditeljima na tome što su me odgojili da ne patim na brendove i skupe stvari – ističe Bruna.
Trošak koji se osjeti tek kasnije
Upravo tu vrijednost, dodaje, želi prenijeti i svojoj djeci jer su roditelji najbolji primjer zdravih navika. Tako je za vrijeme porodiljnog srezala troškove koji joj nisu bili nužni, primjerice kava i hrana za van jer su, kaže, bili vezani uz odlazak na posao. Svela ih je na minimum.
Prvi porodiljni donio joj je ono s čim se susretala svaka majka koja ostane duže od pola godine kod kuće. Naknada u drugom dijelu, kada rodiljni dopust prelazi u roditeljski, bila je niža, kaže Bruna, a razlika se osjetila.
- Pad prihoda me jest malo zabrinuo, ali mi je tada bilo najbitnije to što su najveći jednokratni troškovi vezani uz dolazak djeteta, prvenstveno kupnja autosjedalice i kolica, već bili riješeni – kaže.
Rezervu za točno određen broj mjeseci nikada nije zacrtala jer je redovito odvajala i prije trudnoće te je znala da će tijekom porodiljnog primati naknadu pa nije bilo preslagivanja.
Situacija za vrijeme druge trudnoće bila je, otkriva, još jednostavnija jer nije morala ponovno kupovati dječji krevetić, autosjedalicu i kolica, što su iz njezinog iskustva najveći pojedinačni troškovi kada je riječ o opremi za bebu. Ipak, postoji još jedan trošak koji svi spominju, ali ga postanete svjesni tek kad dijete dođe na svijet.
- Nitko vam zapravo ne dočara koliko koštaju pelene dok ne rodite. Pelene su po meni popriličan trošak, pogotovo kada uzmete u obzir da se ponavlja i gotovo je potpuno neizbježan. Osim ako baš namjeravate koristiti platnene pelene i stalno ih prati, ali meni je to izgledalo kao nešto na što bih se teško naviknula. Da ne spominjem koliko su pelene u posljednjih nekoliko godina poskupjele – govori.
Kao veliku prednost porodiljnog navodi to što imate vremena loviti akcije i tako bar malo olakšati budžet.
- Dosta trgovačkih lanaca nudi popuste određenim danima ili na određene dječje potrepštine, što na kraju mjeseca napravi vidljivu razliku – kaže Bruna.
Kupljeno, posuđeno i darovano
Činjenica jest da je prva trudnoća zahtijevala više troškova nego druga, zato je važno, ističe Bruna, kombinirati kupljeno, posuđeno i darovano.
- Za prvo dijete kupili smo nova kolica, jaje, odnosno prvu autosjedalicu, dječji krevetić i komodu. Dobili smo na poklon sterilizator, dječju njihalicu te kasnije kišobran kolica. Od rodbine sam posudila izdajalicu i baby gym, a posuđivali smo i klokanicu, kantu za pelene, ležaj za bebe, tetra pelene i odjeću. Dobili smo na poklon jako puno odjeće pa smo se tako pokrili za cijelu prvu godinu – objašnjava.
Svu tu opremu su ona i partner koristili i za drugo dijete, s tim da su za drugo kupili rabljenu klokanicu i rabljena kišobran kolica, a ponovno su, kaže, dobili i dosta odjeće.
- Iz današnje perspektive čini mi se da smo mogli uzeti i više rabljenih stvari. Ono što nikada ne bih kupila rabljeno je autosjedalica, osim možda kada bih je dobila od nekoga vrlo bliskog – dodaje odvjetnica.
Postoje i stvari koje su joj svi predstavljali kao obavezne, ali su se u praksi pokazale promašajem. Sterilizator je, priča Bruna, izgledao kao uređaj bez kojeg se ne može, a završio je gotovo potpuno neiskorišten. Slično je prošla i ogradica za igru, ona koju roditelji često zovu „dječji vrtić“. Starije dijete nikako nije htjelo boraviti u njoj, prisjeća se, a s mlađim je nisu ni otvarali.
Tri savjeta koji zlata vrijede
Na pitanje što bi savjetovala trudnicama kojima je do poroda ostalo šest mjeseci, Bruna ističe tri prijedloga.
- Dogovorite se s obitelji i bliskim prijateljima da vam poklone jedan konkretan komad opreme. Veći trošak lako se podijeli na više ljudi koji bi ionako kupili neki dar. Čini mi se puno praktičnije participirati u nečemu što roditeljima stvarno treba, nego kupiti još jednu igračku koja djetetu možda uopće neće biti zanimljiva – tvrdi.
Kao drugo Bruna predlaže da zamolite rodbinu i prijatelje za pomoć nakon što se dijete rodi, ne nužno financijsku. Tako netko od njih može pripremiti ručak ili večeru, a drugi pripremiti nekoliko obroka koji se mogu zamrznuti.
- To možda na prvu ne izgleda kao štednja, ali roditeljima male bebe vrlo se lako dogodi da uz sve obaveze ne stignu pripremiti nešto normalno za jelo pa počnu posezati za dostavom. Dostava je sasvim u redu tu i tamo, ali ako postane ponavljajući trošak, itekakav je udarac na budžet – naglašava Bruna.
I treće, ako do tada nikada niste odvajali novac, počnite odmah, makar s malim iznosima. Za početak, kupite neku kasicu prasicu i tu i tamo ubacujte novac u nju. Poanta je, kaže Bruna, početi stvarati naviku da se dio novca ne potroši.
‘Nije istina da za štednju treba velika plaća‘
Upravo je ta navika, a ne iznos, ono na što se Bruna stalno vraća kada govori o novcu. Jer prema njezinom iskustvu, ono što presuđuje o tome hoće li netko uspjeti uštedjeti nije brojka na platnoj listi, nego to je li se uopće naviknuo odvajati. Zato je najveća zabluda koju primjećuje kod Hrvata uvjerenje da za štednju treba velika plaća.
- Svi mi dolazimo iz različitih životnih i financijskih okolnosti, imamo različite prihode, obveze, troškove i prioritete, pa mi je teško nekome govoriti što bi trebao ili mogao napraviti sa svojim novcem. Netko može imati relativno visoka primanja, ali zbog određenog životnog stila na kraju mjeseca ne uspije odvojiti gotovo ništa, dok netko s nižim primanjima puno bolje upravlja onime što ima i uspijeva redovito nešto uštedjeti. Mislim da je puno važnije stvoriti naviku da se nešto odvoji, čak i u početku stvarno mali iznos – objašnjava.
Njezino prvo ulaganje, prisjeća se, bilo je otvaranje dobrovoljne mirovinske štednje. Nakon toga je otvorila račun na jednoj robo-investicijskoj aplikaciji, jednom kupila obveznice, a posljednji iskorak joj je otvaranje paneuropske mirovine. Iako je porodiljni razdoblje u kojem prihod pada, kod nje se odvajanje nastavilo. Tijekom oba porodiljna, kaže, štedjela je i ulagala te umjesto klasične dječje štednje planira otvoriti dobrovoljnu mirovinsku štednju za djecu.
- Shvatila sam da više ne štedim samo za sebe, nego i za budućnost svoje obitelji. S druge strane, promijenila sam samu strukturu troškova, pri čemu mi kao roditelji nastojimo minimizirati neke osobne troškove kako bismo mogli izdvojiti više za djecu – govori.
Razgovor o novcu s djecom vodi onako kako bi voljela da se vodio s njom. Trenutno ih kao obitelj čekaju neki veći troškovi pa malo više štede, a starijem djetetu objašnjavaju zašto nešto ne treba kupiti ako to već imaju kod kuće. Uz to, Bruna i partner paze na jedan detalj koji je izostao iz njezinog odrastanja.
- Svjesnija sam da je temi novca treba dati pozitivan ton. Djecu ne trebamo stalno plašiti novcem, troškovima ili njegovim nedostatkom, nego im pokušati pomoći da prema njemu razviju zdrav odnos i shvate da je nešto čime trebaju naučiti odgovorno upravljati – zaključuje Bruna Gamulin.
Sljedeći korak koji planira je naučiti starije dijete, koje sada ima pet godina, da štedi za konkretan cilj, odnosno da samo odvaja dio novca kako bi si kasnije kupilo nešto skuplje. Kada bude znalo koliko je dugo odvajalo, čekalo i štedjelo da bi si na kraju nešto kupilo, Bruna vjeruje da će i vrijednost novca doživljavati na potpuno drugačiji način.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....