Prisjetite se na trenutak prvoga radnog dana u životu. Vjerojatno ste ustali puno prije alarma, odjenuli savršenu poslovnu kombinaciju koju ste pripremili danima unaprijed, popili kavu, po četvrti put provjerili imate li sve u torbi, a sveprisutan je bio osjećaj nervoze.
Kako će izgledati vaš zadnji radni dan u životu? Vidite li se kako slavite s kolegama, predajete zadnje radne zadatke i odlazite u vikend nakon kojega slijedi „vikend bez kraja“? No, usprkos slavljeničkoj atmosferi, moguće je da će vas i ovdje pratiti jedan oblak nervoze. Što dalje?
Vaš i prvi i zadnji radni dan zapravo su prepuni nepoznanica, promjena, novosti, svega onog što ujedno i otežava i uljepšava život. Nebrojeno ćemo puta tijekom radnog vijeka reći „Još samo xy godina do penzije!“ ili „Stvarno jedva čekam mirovinu da mogu dugo spavati, putovati ili xy“. I onda taj trenutak dođe, a vi osjećate prazninu, beznađe, nemotiviranost, jedva se natjerate da ustanete iz kreveta jer zašto zapravo i biste? Nije da negdje morate biti.
Drugačija vrsta napora
Depresija u mirovini češća je no što se o tome priča; istraživanja pokazuju da čak trećina umirovljenika pati od nekoga oblika depresije. Kako ne upasti u zamku indiferentnosti zna psiholog Bojan Klapčić.
- Prije 30-ak godina ljudi su se u mirovini htjeli samo dobro odmoriti od fizičkih napora koje su doživjeli tijekom radnog vijeka jer su poslovi bili drugačiji. Sada se, pak, trebaju odmoriti od psihičkih napora što je bitno teže i dugotrajnije, posljedice nisu odmah vidljive, poput uništenih zglobova, već nam ostaju u glavi. Zato je i teže napraviti odmak od rada u mirovini – iako fizički ne radimo i ne moramo u ured, glava može i dalje ostati na radnom mjestu – pojasnio je Klapčić, psiholog iz Osnovne škole Vladimira Nazora Pribislavec, s više od 20 godina iskustva u socijalnoj skrbi.
Svi se slažu kako je najbitnije ostati aktivan u mirovini, ne dopustiti da dani prolaze pred televizijom ili u ponovnom proživljavanju nekih loših događaja iz prošlosti jer je to spirala koja vodi prema beznađu iz kojeg se onda jako teško izvući. Psiholog Klapčić volio bi da se Hrvatska više ugleda na njemački primjer života u mirovini.
- Umirovljenici u Njemačkoj rade na prenošenju znanja mladim generacijama. Sve ono što su naučili u desetljećima obavljanja svog posla sada otkrivaju drugima dalje: recimo, keramičari će otkriti sve „cake“ kod postavljanja pločica, najboljih materijala, kao i o vođenju poslovanja, a visokoobrazovni kadar u školama i na fakultetima priča o svojim zadacima, idejama, ali i o balansiranju privatnog i poslovnog. Ideja je da umirovljenike, one s najviše znanja i iskustva, ne umirovljujemo i „u sferi života“ i zaboravljamo na njih, nego da ih stavimo u spotlight i naučimo što više možemo od njih – pojašnjava Klapčić.
Adekvatna stimulacija
No, smatra kako se u Hrvatskoj na tome jednostavno ne radi dovoljno. Da, postoje razne inicijative, udruge i projekti za treću životnu dob, no Klapčić kaže kako se sve to radi stihijski jer nedostaje veća inicijativa države.
- Kada ljudi više nisu osam (ili više) sati dnevno na poslu, već ih trebaju ispuniti nekako drugačije, povećava se stopa pretilosti, mentalnih bolesti, alkoholizma, a rastu čak i stope suicida. To je jedna teška tema pred kojom ne smijemo zatvarati oči, a dok se kao društvo ne pokrenemo, pojedinci moraju sami raditi na tome da budu što sretniji u svojoj mirovini – kaže Klapčić.
To znači da se uključe u što više aktivnosti i ispune si dan, bilo hodanjem, planinarenjem, vožnjom bicikla, bilo nekim hobijem – izradom keramike, kukičanjem, pečenjem, čitanjem knjiga, uzgojem biljaka. Psiholog Klapčić kaže kako je zatvoriti se u kući i cijeli dan gledati televiziju najgore što si umirovljenici mogu učiniti.
- Svatko od nas treba adekvatnu stimulaciju. Mislim da treba pokrenuti inkubator za umirovljenike gdje bi one starije od 65 godina učili kako pokrenuti posao ili upravljati budžetom koji, kako svi znamo, u mirovini baš i nije velik. Po mojem mišljenju je pohvalno da hrvatski umirovljenici sve više rade na pola radnog vremena, a volio bih vidjeti kako u budućnosti, recimo, otvaraju reparacijske servise i na taj način ostaju dio ekonomije – predlaže Klapčić.
Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za kolovoz 2025. pokazuju kako imamo više od 40 tisuća radnika starijih od 65 godina, dakle onih koji rade u mirovini. Najviše ih radi u trgovini, stručnim i znanstvenim djelatnostima i prerađivačkoj industriji. Prije samo pet godina radnika starijih od 65 godina bilo je samo 16 tisuća što znači da ova brojka strelovito raste. Velik su razlog tome, naravno, i financije. Prosječna neto mirovina svih korisnika u Hrvatskoj iznosi tek 648,30 eura (podaci za srpanj 2025.), što je samo 44,9 % prosječne neto plaće.
Danijela Princi Grgat, predsjednica Hrvatskog instituta za financijsku edukaciju, smatra kako za lošu financijsku situaciju umirovljenika u Hrvatskoj ne možemo kriviti isključivo pogrešne financijske odluke.
Važan financijski savjet
- To je, nažalost, jednostavno realnost života s premalim primanjima i prevelikim troškovima. Dio sadašnjih i budućih umirovljenika sigurno će se susresti i s izvanrednim situacijama, dugotrajnom nezaposlenošću, razvodom, bolesti ili skrbi o nemoćnom članu obitelji, zbog čega stvarno neće biti u mogućnosti dodatno štedjeti za mirovinu. Oni koji su imali više financijskih mogućnosti često su podcijenili koliko će im novca trebati ili su se previše oslanjali na državni mirovinski sustav, bez dodatne štednje. U nekim slučajevima pogreške su bile i neplaniranje, loše investicije ili prevelike obveze. Sve to ukazuje na važnost ranijega financijskog planiranja, ali i potrebe za boljom sustavnom podrškom budućim umirovljenicima – kaže Princi Grgat.
Ona se slaže da je povremen rad u mirovini dobra opcija za poboljšanje kućnog budžeta, no dodaje kako se oni koji to zbog bolesti ne mogu raditi nikako ne smiju osjećati loše. Također, otkriva kako mnogi stariji ljudi u Hrvatskoj ističu da najteži dio mirovine nije financijske prirode, nego psihološka i socijalna prilagodba na nove životne okolnosti. Mirovina sa sobom često donosi ne samo manja primanja, nego i osjećaj gubitka sigurnosti i društvene uloge. Upravo zato, važnije od sitnih trikova štednje jest pronaći načine kako sačuvati dostojanstvo, zdravlje i osjećaj uključenosti.
No, ima jedan jako važan financijski savjet za sve buduće umirovljenike:
- Važno je i da stariji ljudi sačuvaju svoju imovinu i ne prenose je prerano na djecu, ma koliko namjera bila dobra i plemenita. Mirovina često znači mala primanja, a i djeca danas žive pod pritiskom posla i financija pa se na njihovu pomoć nije uvijek lako osloniti. Zato imovina koju su roditelji stvorili tijekom života ostaje važna sigurnost u starosti, koja je sama po sebi dovoljno zahtjevna. Mladi su u boljoj poziciji jer su zdraviji, pokretniji i tek grade svoj život, dok stariji imaju manje prostora za nove početke i trebaju čuvati ono što su stekli – bez osjećaja neugode, jer to su godinama stvarali upravo za svoju sigurniju budućnost – naglašava financijska stručnjakinja.
Treći mirovinski stup
Hrvati sve više shvaćaju da o mirovini te o njezinu financijskome aspektu moraju misliti što ranije – ne samo pred kraj radnoga vijeka. Posebno je to slučaj s uplatama u treći mirovinski stup odnosno štednjom u dobrovoljnim mirovinskim fondovima koju sve više građana prepoznaje kao dobar mirovinski plan bez puno odricanja. Uz to, država na štednju u trećem stupu odobrava i poticajna sredstva u iznosu do 99,54 eura godišnje! Ako krenemo dovoljno rano s dodatnom štednjom za mirovinu, bit ćemo izloženi manjem riziku od financijskoga stresa u trećoj dobi. S time u skladu te kako bismo imali što bezbrižnije umirovljenike u budućnosti, zajedno s Raiffeisen mirovinskim fondovima pokrenuli smo projekt „Know your money“ kroz koji edukacijama, radionicama i kvizovima radimo na boljoj financijskoj pismenosti hrvatskih građana. U studenom će se održati veliki pub kviz s bogatim nagradnim fondom pa nas pratite i dalje kako biste se na vrijeme prijavili za sudjelovanje!
Iako naš sugovornik, psiholog Bojan Klapčić, još ima vremena do mirovine, otkrio nam je kako je planira provesti imajući na umu sve dosadašnje savjete.
- Imam plan za prvih 10 godina mirovine – vraćam se na zemlju, uzgajat ću voće i povrće, a velika želja mi je otvoriti i ugostiteljski objekt. O sadnji sam puno naučio na našim osnovnoškolskim projektima i jedva čekam imati dovoljno vremena tomu se posvetiti – otkrio je psiholog.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....