Kad smo jednog kišnog dana početkom svibnja došli u Ugostiteljsko-turističko učilište u Novom Zagrebu, vrijeme je bilo baš posebno tmurno. Došli smo oko podneva, pa su učenici bili između smjena ili na pauzama, a školom se širila vrlo živahna atmosfera. Škola je možda bila živahna poput mnogih tijekom pauza, no razlika je bila u mirisu. S jedne strane širio se miris domaćeg ručka, s druge slatki mirisi pečenih kolača, a negdje, iz nekog kutka, probio bi se i miris mora.
Produžili smo do jednog od praktikuma, gdje su nas dočekali učenici i nastavnica Marica Mimišević, strukovna učiteljica kuharstva. U kabinetu nastavnice Mimišević vladala je disciplina, s pokojim probojem tinejdžerske radosti. Radost i smijeh su, po našem dojmu, bili dopušteni, ali na pogreške se odmah upozoravalo. Pripremali su kanapee, koji su morali biti uredni i oku privlačni. Učenici su također morali paziti da je sve oko njih uredno, a i morali su se pripremati na čišćenje radnog prostora, koje se događa krajem svakog njihovog dana kada imaju praksu. Ravnatelj škole Mladen Smodlaka nam je objasnio kako je čišćenje jednako bitan dio njihovog obrazovanja kao i kuhanje.
- Učenici uče kako pravilno održavati i paziti opremu, jer je to jedan od ključnih dijelova njihovog obrazovanja. Ako u danu imaju sedam sati vježbi, šest sati odrađuju vježbe, a posljednji sat se sve čisti – kaže nam ravnatelj.
Rade sve „od nule“
Nastavnicu Mimišević smo pitali što njezini učenici vole najviše raditi, pa nam je ispričala kako su favoriti wok, ali i vučena tijesta. Čuti da je vučeno tijesto favorit bilo nam je pomalo neobično, a nastavnica nam tumači kako ih rade onako kako treba, „od nule“, kao što se radilo prije 30 ili 50 godina. Učenici su, priča nam, veoma sretni kada im vučeno tijesto uspije, budući da je to težak zadatak. Kaže nam i da joj učenici čak šalju i slike kako im je tijesto ispalo kod kuće.
Općenito su fokusirani na domaću kuhinju, pretežno kontinentalnu, odnosno zagrebačka i zagorska jela, što se najbolje vidi po meniju školskog restorana - imena Stara zagrebačka škola. Produžili smo do restorana kroz njegovu zasebnu kuhinju, gdje je druga skupina učenika radila obilan catering koji se tog popodneva dostavljao klijentu. Nedavno su nabavili i kombi u kojem se, uz pripremljena jela, može voziti nekoliko učenika, stoga „na teren“ stižu uvijek spremni.
Na meniju Stare škole nalaze se klasici, poput pohanih jela ili jela u umaku, ali i pizze, te nešto kompliciranija jela poput bifteka. Namirnice su kvalitetne, a porcije obilne, pa nam je nastavnica Mimišević poručila da kod njih dođemo ako se želimo pošteno najesti.
Dnevno jelo je također u ponudi, a za osam eura sadrži juhu, glavno jelo i kolač. Na dan našeg dolaska u ponudi je bio paprikaš s tijestom. Učenici su za svoj rad plaćeni, što im je dodatni motivator za rad.
Bitno je pratiti trendove
Ravnatelj Smodlaka nam priča kako je škola posljednji put opremljena još 1997. godine, pa je oprema vizualno zastarjela, no i dalje je funkcionalna. Modernizacija opreme provodi se prema mogućnostima škole, pa nastoje da po katu škole imaju barem po jedan primjerak modernog stroja, kako bi djeca bila spremna na rad kod poslodavca, koji vjerojatno ima moderniju opremu od škole.
- Bilo bi najljepše kada bismo mogli sve osvježiti, ali to je skupo za osnivača. Ne može se sve svako malo mijenjati – kaže ravnatelj, koji u školi radi još od 1994. godine.
Sredstva za opremu i namirnice dolaze iz vlastitih prihoda škole - restoran, obrazovanje odraslih, te od grada Zagreba, koji sufinancira nabavu namirnica i opreme. Godišnje se za namirnice izdvoji oko 50.000 eura, od čega grad pokriva oko 20.000 eura, a ostatak škola nadoknađuje vlastitim prihodima. Škola ima otvoreni tip restorana, dakle u njega može doći bilo tko, što omogućuje dodatne prihode i praktičan rad učenika.
- Grad nam pojačava standard, stoga zbilja imamo i više od toga što je propisano pravilnikom, više od pedagoškog standarda – dodaje ravnatelj Smodlaka.
Starost zgrade donosi određene probleme
Zgrada škole stara je gotovo 30 godina, što sa sobom povlači određene probleme. Instalacije, ventilacija i održavanje imaju učestalije i kompleksnije probleme, a oni u pritom i skuplji. Ravnatelj nam tumači kako će sada početi i problemi s cijevima, čije su šanse za pucanje svakom godinom sve veće. Dolazak majstora u školu vrlo je česta pojava. Troškovi održavanja su veliki, ali se rješavaju kombinacijom pomoći osnivača i vlastitih prihoda.
Praktična nastava odvija se kroz rad u školskom restoranu i praktikumu, gdje učenici stječu ključne vještine. Međutim, motivacija učenika varira, osobito među konobarima.
Kod kuhara je veća zainteresiranost i veći postotak završavanja škole, dok kod konobara ima više nezainteresiranih i slabijeg odaziva na praksu. Neki od učenika upisali su školu samo da završe srednjoškolsko obrazovanje, a ima i slučajeva među kuharima koji upišu školu pa na kraju odluče da im je takav posao previše kompleksan, pa počnu raditi kao konobari.
Neplaćene prakse su veliki problem
Velik problem predstavljaju i neplaćene prakse kod poslodavaca, što demotivira učenike. Ravnatelj Smodlaka kaže da neki poslodavci idu toliko daleko da tvrde da bi škola njima trebala platiti to što učenici rade kod njih.
Ravnatelj najveći potencijal za napredak vidi u modernizaciji praktikuma i motiviranom nastavnom kadru.
- Kada bismo imali napredniju i moderniju opremu, vjerojatno bismo bili atraktivniji učenicima koji razmatraju upisati našu školu – zaključuje ravnatelj Smodlaka.
S tim ciljem, Podravka trenutačno provodi akciju „Donirajmo za škole i jela koja se vole“ kojom se svakom kupnjom odabranih Podravka proizvoda u razdoblju od 1.4. do 30.5. donira 5 centi za opremanje praktikuma ugostiteljskih škola. Cilj je omogućiti budućim kuharima najbolje uvjete za učenje i pripremu domaćih jela, kako bi ih sačuvali od zaborava. Kupnjom proizvoda s popisa sudjeluje se u ovoj akciji i pomaže očuvanju tradicije kroz podršku mladim kulinarskim talentima, a prijavljene škole možete vidjeti na web-stranici Podravke.
Jedan model omogućio bi više nastavnih sredstava
O temi školovanja u ugostiteljskom sektoru razgovarali smo i s Ivom Bilićem, ravnateljem Turističko-ugostiteljske škole u Splitu. Ranije je radio kao nastavnik matematike, a kroz Zajednicu ugostiteljsko-turističkih škola RH i razne skupove ravnatelja poprilično se zalagao za podizanje kvalitete obrazovanja u sektoru turizma i ugostiteljstva. Jedan je od inicijatora razvoja regionalnih centara kompetentnosti, a još 2013. predstavio je tu ideju u Ministarstvu turizma.
Ravnatelj Bilić nam priča da se njegova škola nedavno preselila u rekonstruiranu, dograđenu i nadograđenu školu, koja je sada opremljena najsuvremenijim uređajima i tehnologijom u skladu s najnovijim trendovima za potrebe strukovnog obrazovanja u našem sektoru. Školu polazi 660 učenika, a školuju se sva zanimanja i kvalifikacije iz sektora.
Kuhara i slastičara je najviše, te ih u školi ima više od 200. Konobara i turističko-hotelijerskih komercijalista ima oko 150, a ukupni troškovi za njih iznose oko 3500 eura mjesečno.
- Nikad nije dosta, ali je važno koje ishode učenja učenici trebaju postići i kako će to strukovni učitelji održati. Škola je dužna osigurati nastavni materijal upravo za postizanje ishoda u određenoj godini obrazovanja, u protivnom učenici će izići iz škole s nedovoljnim kompetencijama potrebnim za tržište rada – kaže ravnatelj Bilić.
I renovirane škole imaju svoje probleme
Iako je škola nedavno modernizirana i renovirana, pa s kadrovima i opremom nemaju problema, ipak postoji nekoliko problema. Trenutno su troškovi energenata znatno povećani zbog velikog broja električnih uređaja velike snage, no osnivač škole, Splitsko-dalmatinska županija, uredno financira veće troškove kroz decentralizirana sredstva. Budući da su im uvjeti iznad propisanih standarda, ravnatelj Bilić nam kaže kako učenici nemaju primjedbi na rad u praktikumima – motivirani su za rad jednako kao i nastavnici.
- Naši strukovni nastavnici/učitelji prošli su dosta programa usavršavanja, boravili su u inozemstvu na raznim edukacijama, natjecanjima, job shadowingu, pohađali inozemne i domaće tečajeve i edukacije u struci i u pedagoško-metodičko-didaktičkim vještinama, što su preduvjeti kako bi uspješnije mogli raditi s učenicima, tako da sam uvjeren da učenici stječu dostatna znanja potrebna za tržište rada – priča nam ravnatelj Bilić.
Turističko-ugostiteljska škola surađuje s velikim brojem poslodavaca u hotelijerstvu, restoraterstvu i općenito u turizmu, a biraju se najkvalitetniji objekti u kojima učenici mogu dobiti odličnu podršku mentora, kako bi im kompetencije bile na potrebnoj visini.
- Osim toga, upravo započinje rad našeg akademisa koji ima dva restorana, vinoteku i 19 hotelskih soba, u kojem će dnevno praktičnu nastavu, odnosno učenje temeljeno na radu, izvoditi od 35 do 40 učenika. Tu uvodimo inovaciju koju smo nazvali “kontrolirana praktična nastava”. Svi naši učenici će tijekom jedne godine proći taj proces od 1 do 2 tjedna kako bi bili što spremniji uključiti se u praksu kod drugih poslodavaca, a konačno nakon završetka školovanja i na tržište rada – ističe ravnatelj Bilić.
Industrija koja nudi dobru zaradu
Što se tiče motivacije učenika za rad, ravnatelj Bilić kaže kako ima određene pokazatelje zbog kojih sa sigurnošću može reći da su učenici trogodišnjih zanimanja motivirani za rad u ugostiteljstvu, pretežno u Splitu i okolnim turističkim mjestima.
- Možda ima dio onih koji se žele okušati i u nekom međunarodnom okruženju, ali mislim da to nisu neke velike brojke, jer se trenutno kod nas može jako dobro zaraditi u ovoj industriji. Možda nije ni loše da se mladi ljudi okušaju u radu u inozemstvu i vrate se natrag kako bi svoja nova znanja primijenili u Hrvatskoj. Trebaju nam kvalitetni kadrovi na pozicijama srednjeg i višeg menadžmenta općenito u turističkoj industriji, mislim da i naša škola dosta radi na tome – dodaje ravnatelj Bilić.
U posljednjih dvadesetak godina, ističe ravnatelj, suradnjom poslodavaca i škola unaprijeđene su vještine učenika i izlazne kompetencije, čime je prelazak u svijet rada postao relativno bezbolan za mlade ljude. S obzirom na to da se stalno radi na novim tehnološkim postupcima i procesima, obrazovanje postaje ključno za uspjeh u turizmu.
Ravnatelj Bilić kaže kako bi promjene u financiranju mogle ići u smjeru onoga što imaju neke zapadnoeuropske škole, pa i Slovenija, gdje škola dobije određena sredstva po učeniku za sve troškove koji nastaju u školi, uključujući i plaće.
- Tim modelom bi sigurno došlo do većih sredstava za nastavni materijal. Osim toga, gospodarstvenici i poslodavci u sektoru bi neke procese koji su skuplji ili rijetki mogli pokazivati i financirati kod sebe ili u školi, donacije i partnerstvo s prehrambenom industrijom bi također pomogle boljem standardu u obrazovanju. Sve strukovne škole bi trebale krenuti u smjeru neke gospodarske aktivnosti i organizirati programe cjeloživotnog učenja čime bi uprihodile dodatna sredstva koja bi također dijelom mogli usmjeriti na veći standard i veću kvalitetu obrazovanja u školskim praktikumima – dodaje ravnatelj.
Zaključno, ravnatelj Bilić nam kaže da ako se orijentiramo na turizam kao glavnu gospodarsku granu, onda moramo početi ulagati značajnija sredstva u obrazovanje u sektoru turizma i ugostiteljstva.
- Čak bi se kod programiranja za EU projekte mogla otvoriti niša koja bi bila za ovu namjenu. Sama oprema nije dostatna, moramo više ulagati u zaposlenike, u ovom slučaju u strukovne učitelje kao glavne nositelje promjena. Planirano donošenje novog zakona, koji će biti samo za srednje obrazovanje, moralo bi dati veću autonomiju školama, naročito strukovnima, u smislu obveze bavljenja škola gospodarskom djelatnošću u svome sektoru. Na taj način će se povećati prihodi škola koji bi bili namijenjeni podizanju standarda obrazovanja – zaključuje ravnatelj.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....