Bi li vas zabrinulo kada biste čuli da se pojava neke bolesti više nego udvostručila u posljednjih 30 godina? Odgovor je vrlo vjerojatno potvrdan, jer takvo što ukazuje na veliki problem u zdravstvu i društvu. No, što kada je ta bolest debljina?
Čak 1,2 milijuna Hrvata svih dobnih skupina ima višak kilograma pa s debljinom žive djeca, mladi, odrasli, a brojke ne opadaju. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, stope debljine su se od 1990. godine više nego udvostručile u žena, i skočile s 13,4 na 28,3 posto, dok su se u muškaraca utrostručile i s 10,7 došle na 35,8 posto. No, unatoč tolikom postotku pretilih ljudi, u Hrvatskoj tek manje od dva posto pacijenata ima službenu dijagnozu debljine.
Po pitanju debljine smo najgori u čitavoj Europskoj uniji. Dok tek oko 30 posto Talijana ima problema s prekomjernom tjelesnom masom, kod Hrvata ta brojka premašuje polovicu stanovništva. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, iznesenih na konferenciji Jutarnjeg lista „Debljina: ozbiljan problem - rješenja postoje“, 64 posto odraslih Hrvata ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, a ista je situacija i kod svakog trećeg djeteta od osam do devet godina.
Debljina je krivac za brojna teška popratna stanja – od dijabetesa, s kojim živi pola milijuna Hrvata pa sve do kardiovaskularnih i lokomotornih bolesti, a sve se češće debljinu povezuje i s problemima mentalnog zdravlja.
Borba sa stigmom koju debljina nosi sa sobom često dovodi do niskog samopouzdanja, narušene slike o sebi, izoliranja pa čak i anksioznosti te depresivnosti.
- Debljina sama po sebi nosi niz psihopatoloških fenomena. Tu su gubitak samopouzdanja, osjećaj nesigurnosti, gubitak kontakata, emotivna i seksualna disfunkcionalnost, smetnje spavanja, gubitak volje za svime – govori psihijatar prof. dr .sc. prim. Boran Uglešić.
Istraživanje je pokazalo i da osobe koje žive s pretilošću imaju 18 do 55 posto veće šanse za razvoj depresije. Uglešić ističe kako uz navedene probleme, debljina često uzrokuje i manjak kritičnosti, koji ljude zadržava u tom stanju.
- Čovjeka treba osvijestiti, raditi na njegovoj odgovornosti, prioritetima i organizaciji života. To je jedini način za stvaranje čvrstog temelja za dugoročno liječenje debljine – govori Uglešić.
Ovaj cijenjeni psihijatar ima direktan pristup prema svojim pacijentima i kaže kako drugačije ne zna i ne želi raditi. Debljinu smatra jedinom bolešću koju si osoba sama može dijagnosticirati jer je, kako kaže, za to potrebna samo vaga i ogledalo.
- Debljina se klasificira kao bolest. Kada netko ima upalu pluća, to mu se kaže bez okolišanja, a kada je riječ o debljini, liječnici često okolišaju kako ne bi uvrijedili pacijenta. Ljudima treba reći konkretno da imaju problem s debljinom, koji se mora riješiti – kaže.
- To je bolest koja, uz fizičke tegobe, dovodi do psihičkog disbalansa, gubitka kvalitete života, a za liječenje je potreban holistički pristup. U našoj poliklinici psihologijska testiranja su prvi korak u liječenju debljine, a tu su i kognitivno bihevioralna psihoterapija i dugo naknadno psihoterapijsko praćenje koje osigurava da se pacijent ne vrati na staro – pojašnjava Uglešić i dodaje kako debljina može biti i posljedica postojećih psihičkih stanja.
Važnost podrške
Ovaj psihijatar ističe kako u praksi često viđa primjere ljudi koji imaju višak od 10 do 15 kilograma, a koji su većinom motivirani i spremni ući u proces liječenja debljine. Problem je, kaže, s ljudima koji imaju višak od 30 i više kilograma. Oni često postaju ekstremno pasivni, pomireni sa situacijom te im nedostaje želje i volje za promjenom. U tim slučajevima je najbitnije intervenirati, a uz liječničku, bitna je i potpora okoline.
- Svojim pacijentima uvijek kažem da proces liječenja debljine počinje od obitelji. Počinje od kupovanja namirnica, od stanja u hladnjaku. Ako obitelj ne pruža potporu pacijentu, to znači da uvijek postoji mogućnost da će na stol staviti tortu, palačinke ili bilo što drugo što za čovjeka koji se želi izliječiti od debljine predstavlja veliki izazov i prijetnju da će pokleknuti – pojašnjava psihijatar Uglešić.
Ovaj stručnjak kaže kako su kod pretilih ljudi glavna dva obrambena mehanizma – negiranje situacije i uspoređivanje s drugima.
- Što ima veze što ja imam 105 kilograma, kad onaj tamo, nazovimo ga Mate, ima 115 kilograma - ja sam ništa u usporedbi s njim. Meni moji kilogrami baš dobro stoje, bolje izgledam sa 105, nego što bi s 85 kilograma. To su samo neke od rečenica koje ljudi govore sebi i drugima kako bi se zavarali – kaže naš sugovornik.
U tim slučajevima, na scenu stupa njegov direktan pristup. Kaže kako takvim pacijentima posebno treba dati do znanja da nešto moraju promijeniti.
- Bitno je imati potporu nekoga tko ima autoritet nad pacijentom, primjerice, član obitelji koji već vodi računa o svom zdravlju, kako bi imali što bliži primjer. Svakako je tu i direktna konfrontacija, iščitavanje laboratorijskih nalaza i suočavanje s činjenicom koliko debljina utječe na cjelokupno zdravlje i životni vijek čovjeka – govori Uglešić.
Stres i konstantno razmišljanje o hrani
U posljednje vrijeme sve se više govori o takozvanom food noiseu, odnosno mentalnom preopterećenju uzrokovanom pretjeranom razmišljanju o hrani. To je još jedna od posljedica debljine, a uporaba lijekova za mršavljenje utječe na smanjivanje te pojave.
- To je upravo poanta liječenja debljine s psihijatrijskog aspekta, da lijek smanji mentalnu želju za hranom i tako riješi problem debljine – pojašnjava splitski psihijatar.
- Kada se vratimo u prošlost, špiljski čovjek je imao obrok veličine šake i to je način na koji je naš organizam funkcionirao. Danas smo svjedoci trenda ručkova i večera od po osam-devet sljedova. Stalno se nešto mora jesti, dolazi do patološkog prejedanja. Takva promjena u stilu života je također utjecala na današnju situaciju s debljinom – govori stručnjak.
Uz to, sveprisutno je i emocionalno jedenje, u kojemu ljudi koriste hranu kao metodu potiskivanja ili umirivanja negativnih emocija, poput stresa, ljutnje, straha, dosade, tuge i usamljenosti. Kada ste pod stresom ili anksiozni, tijelo oslobađa kortizol, hormon koji može povećati apetit i želju za hranom s visokim udjelom masti i šećera, što nikako ne olakšava proces mršavljenja.
- Stres utječe različito na ljude. Netko je u konstantnom stresu, a mršav je jer nema vremena nešto pojesti, nema kvalitetne obroke, odnosno ne unosi dovoljno kalorija. S druge strane, mi se puno više bavimo stresom kao uzročnikom debljine. Ljudi kojima stres uzrokuje debljinu najčešće žive nekvalitetno, jedu mnogo premasne, brze hrane, odnosno imaju prevelik unos kalorija iz neadekvatnih izvora. Uz to su tu i nedostatak tjelesne aktivnosti te cjelokupno zapušteno tjelesno stanje – zaključuje psihijatar prof. dr .sc. prim. Boran Uglešić.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije s tvrtkom Novo Nordisk i istinaodebljini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....